Bosna i Hercegovina

"Sada, kada ste čuli ovu priču, neće vam biti teško da shvatite kako historija svakog naroda, osim bošnjačkog, teče kroz prostor i vrijeme; historija bošnjačkog naroda teče koritom Drine..." Lejla Smajlović

Citati

• Abdulah Sidran
  • "Bosna nije razorena mržnjom – kako je mnogima zgodno pretpostavljati – vec raširenim nepoznavanjem mržnje. Pojednostavljeno rečeno, ključ ovog proteklog rata je: drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra. Zlo je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra. Zlo je vidljivo i eksplicitno, samo ga treba znati prepoznati. Činjenica je da zlo ne zasljepljuje samo svoje žrtve, nego i spoljne svjedoke, posmatrače. Opažanje opasnosti ne povećava se već se smanjuje samim njenim približavanjem. Mi smo, velika većina, govorili , kada je ravnan Vukovar, da se to nama ne može dogoditi ! A, dogodilo se. Istina, dobro brojčano preovladuje nad zlom, ali ne zna da osjeti opasnost. Kriminalci, lopovi i šverceri su znali da nanjuše rat u nastupanju, zato što ta grupacija ljudi poznaje mehanizam zla i zločina, pa ga time lakše i brže osjete i prepoznaju. Zato se ne treba čuditi što su u Sarajevu među prvima oni reagovali, pripremili se i među prvima pružili otpor agresoru. Toj grupaciji ljudi, zlo nije strano i oni su ga brže prepoznali i reagovali na njega. Krajem 1991. godine a s početkom 1992. godine svako od nas je morao znati da će u Bosni biti rata, ali je vjerovao da neće! Vjerovanje je, izgleda, uvijek jače od znanja, takav je insan, otkako ga ima. Takođe, danas mi svi znamo da je BiH podjeljena, a vjerujemo da nije! Možda i ovdje vjerovanje nadjača saznanje. Sasvim moguće. Samo ko će to dočekati i kada?"

• Adil Zulfikarpašić
  • "Dakle, nije to rat za slobodu ugroženih Srba i Hrvata, već se ratuje za Bosnu, koja se može dobiti jedino istrebljenjem i uništenjem Bošnjaka."

• Alija Demirović
  • "Dejtonom je priznata okupacija polovine BiH i genocidna tvorevina. Dejtonski sporazum je potpisan pod pritiskom, a ono što je učinjeno pod pritiskom je nelagalno." (Jutarnje novine, 9.10.2005)

• Alija Izetbegović
  • "Ako hoćemo Bosnu i Hercegovinu onda ne smijemo previše podcrtavati nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. Trebamo pokušati da budemo ako je moguće Bosanci ubuduće što više, ne zaboravljajući naravno nikada ono šta smo, ne zaboravljajuci svoje tradicije. Niko ne treba da zaboravlja svoje tradicije i nigdje nije uvijet da budete dobar Bosanac, da zaboravite svoje tradicije. Upravo obrnuto stoji stvar. Svako treba da njeguje svoje tradicije ali i da njeguje jedan ideal bosanske države" (1996.)
  • "Bosna je komplikovana zemlja: tri religije, tri nacije i ostali. Nacionalizam je jak među sve tri nacije; dvije od njih imaju puno rasizma, šovinizma, separatizma; i mi bi sad trebali da napravimo državu od svega toga."
  • "Bosnom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo činilo.
  • "Ja sam govorio i o pomirenju, opet radi Bosne i njene budućnosti, ali sam rekao i ponavljam: uz neopoziv uvjet da ratni zločinci budu gonjeni i kažnjeni! Bez toga nema niti može biti ni mira ni pomirenja!"
  • "Potrebno nam je jedinstvo. Neki ljudi koji vole govoriti o cjelovitoj Bosni dijele bošnjački narod. Ne znam kako se može razbijati jedinstvo Bošnjaka i govoriti o jedinstvu Bosne. Ta dva jedinstva su povezana."
  • "Svijet u pitanju zločina traži neko bezbolno, srednje rješenje. Kada su u pitanju zločini, kao ovi u Bosni, svaki kompromis je sramna izdaja pravde."

• Andrija Kačić Miošić
  • "Probudi se, Bosno, zemljo slavna,kojano si zaspala odavna,ter mi kaži bosanske junake,na oružju vitezove jake, neka mogu i njih zapjevati, čast i diku slavnoj Bosni dati! Ali Bosna lipo odgovara, Milovana ter žestoko kara: “Jer si, brižan starče, poludio, putujući pamet izgubio? Kad si pjevâ pjesme od junakâ, najveće si pjevâ od Bošnjakâ." ("Razgovor ugodni naroda slovinskoga", 1730.)

• Asim Mujkić
  • "[T]eško je u Bosni i Hercegovini izričito tvrditi da postoje tri različite, odjelite kulture, kao supstancije, kao stvari-u-svijetu, premda je cijela mreža etnopolitičke moći angažirana oko njihove produkcije. Etnopolitički poduzetnici odrješito će tvrditi da u ovoj zemlji postoje tri različite kulture, pa će se čak pozivati na Povelju UN o Ljudskim pravima da svoju zasebitu kulturu zaštite. Dovoljan je jedan površan uvid u gradivne elemente kulture – jezik, historija, umjetnost, tradicija, konfesija – da se problematizira kruti etnopolitički stav o postojanju različitih kultura odnosno da se vidi da je riječ koja pretendira da označava odjelitu kulturalnu grupnost primijenjena preširoko." (Da li je narod "prirodna vrsta"? Bosna i Hercegovina između etničke i etičke jednakosti)

• Bakir Izetbegović
  • "Nećete dijeliti i slabiti Bošnjake kako biste oslabili i podijelili Bosnu i Hercegovinu! Nema referenduma, nema novih entiteta! SDA će vratiti snagu Bošnjacima i svim bosanskim patriotima! Ponovo će ih ujediniti!" (reklamni video stranke SDA na općim izborima 2014.)

• Bernard-Henri Lévy
  • "Poraz Bosne? Ne, propast Evrope." (u svojoj knjizi "Ljiljan i pepeo", 2004)
  • "Živio sam četiri godine sa vremenom Bosne. Posvetio sam četiri godine života jednoj zemlji koja mi nije bila rod. (...) To bijaše ljubavna priča, eto što ne izaziva sumnju. Vjenčao sam se za bosansku stvar, to je najmanje što se može reći. I to je ta avantura, istovremeno jedinstvena, obostrana, čije sam preokrete htio ispričati u ovoj knjizi." (u svojoj knjizi "Ljiljan i pepeo", 2004)

• Borislav Paravac
  • "Prvi put čujem da je 25. novembar državni praznik. To nije državni praznik. Neko je svojim referendumom odlučio da BiH ne bude u Jugoslaviji, a time praktično isključio i taj praznik."

• Denis Bećirović
  • "Živio Sandžak, živjela država Bosna i Hercegovina! Poštujem integritet Srbije, ali volim Sandžak, nikad to nisam krio, a sve draža mi je i autonomija Vojvodine."[1]

• Derviš Sušić
  • "Zemlja zvana Bosna nesretna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jos manje držati, ali se može podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a služila bi bar kao sigurno konačište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanatično mrzi i kralja i barune. Sa četiri strane, Vama već poznati aspiranti - podmeću, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i užasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o budućnosti s nadom." (Uhode)

• Edin Šarčević
  • "[B]osna i Hercegovina [je] država koja ima složenu državnu strukturu, ali ne predstavlja ni saveznu državu, ni savez država. To je naprosto "kompleksna (složena) država"". (Ustav iz nužde)

• Edis Dervišagić
  • "Mislim da naša općina obzirom na to, koliko se sredstava prikupi po raznim osnovama, znatno manje povlači sredstava nego što bi to imala na raspolaganju, kada bi drugačiji zakon bio, kada bi samo uređenje BiH, kada ne bi bilo ove komplikovane podjele na entitete, kantone, općine itd. [2], 29.12. 2015., o Gradačcu, projektima u Gradačcu, te ekonomskoj problematici postojanja entiteta i kantona u BiH, za informativni portal "Crta" i radijsku stanicu "Radio Bet")

• Eldar Sarajlić
  • "Bosna i Hercegovina je, kako želim pokazati, paradigmatski slučaj postmodernog konstituisanja etniciteta kao sistematske prakse proizvodnje kulturne razlike. Savremena Bosna i Hercegovina je, u tom smislu, i postmoderna zemlja par excellence, čiji institucionalni okvir, kao i njena svakodnevna društvena egzistencija, potvrđuju principe postmoderne dekonstrukcije modernih izvjesnosti znanosti, istine i univerzalizma, kao i svođenja politike na isključive kulturne i etničke osnove. Svi parametri formuliranja etniciteta kao postmodernog fenomena konstrukcije kulturne razlike - od specifičnog odnosa spram Moderne, uspostavljanja razlike kao konstitutivnog principa političkog djelovanja, dekonstrukcije uloge i statusa države, do antikolonijalnog karaktera postkomunističke politike - pronalaze svoje utemeljenje u savremenim formama političkog egzistiranja u ovoj zemlji." (Kultura kulture)
  • "Iako Dayton implicira kontinuitet Bosne i Hercegovine od njenog zvaničnog stjecanja međunarodne nezavisnosti, 1992. godine, simbolički on zasniva sasvim novu državu, odbacuje sav povijesni balast i konstituiše virtualno postdaytonsko društvo, pseudopostojeću zajednicu tri zasebna subjekta. Za Bosnu i Hercegovinu kao socio-povijesnu činjenicu, akt potpisivanja Sporazuma predstavlja istovremeno i otkriće novog svijeta, egzistencije s onu stranu političke realnosti - cyber-državu i prostor u kojem se nove političke prakse konstituišu kao novi fizikalni zakoni [...] Postdayton je tako utjelovio onaj baudrillarovski momenat kada povijest kao logičan slijed prestaje, a počinje simulacija: sistem u kojem politički razvoj zajedničke zemlje biva otrgnut od povijesne materijalnosti i pretvoren u samoodnošeće kruženje zraka (kultura kulture). Tako je razvojni put BiH od potpisivanja Daytona 1995. godine išao unazad, do 1992. i opet naprijed ka 1995. te opet nazad istom putanjom - u beskonačnom regresu reakcionarne postmodernosti koja je izgubila smisao za logiku i povijest. U tom smislu, suštinski daytonska Bosna i Hercegovina je faktički nastala izbijanjem rata, 1992. godine, i postojala sve do trenutka u kojem su Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović stavili svoje potpise na ono što je figuriralo kao smrtna presuda bosanskohercegovačke Moderne - sam sporazum - da bi već nakon posljednjeg poteza nalivpera onoga koji je zadnji potpisao Daytonski sporazum, nastupila era postdeytonskog društva Bosne i Hercegovine, prve istinski postmoderne zemlje na Balkanu." (Ibid.)
  • "Pogled na državu Bosnu i Hercegovinu, ili barem ono što se titulira ovom odrednicom, sasvim jasno ukazuje na činjenicu egzaltacije znakova "zasnovane na poricanju stvarnosti" kao procesu kojim se svaka politička razlika dekonstruirana i zanemarena u korist kulturne razlike, kao prakse generiranja moći i legitimacije [...]" (Ibid.)
  • "[U] Bosni i Hercegovini [...] se etnopolitički projekti na prostorima vlastite nomološke apsolutnosti nedemokratski i totalitarno odnose prema pripadnicima manjinskih zajednica koje odstupaju od konsocijacijski determiniranog poretka, ali i prema individuama koje ne pristaju na dominirajuće kolektivističke obrasce i vrijednosti. Upravo na tom mjestu se politički konstituirana kulturna razlika potvrđuje kao predvorje totalitarizma novog stepena." (Ibid.)

• Emir Hasanović
  • "Bosna i Hercegovina boluje od ozbiljne i teško izlječive bolesti – političke, diplomatske, ekonomske, medijske i svake druge nemoći. U tim okolnostima ona se besakrajno i nekažnjeno može optuživati i klevetati, s njom se može igrati svaka, najprljavija igra, a pošto u njoj živi dva miliona bijelih muslimana, mogućnosti takvih iživljavanja su bezgranične." (Walter br.141)

• Erich Rathfelder
  • "Bosna je, kažem prijateljima, sada, više od 20 godina poslije rata postala najsigurnije mjesto u Evropi. Ovdje nema napada, a u Sarajevu žene mogu noću same doći kući." (članak "Šta, ideš u Bosnu?" za berlinski list "Die Tageszeitung", 24. 2. 2018, [3])

• Fahro Memić
  • "Bosna i Hercegovina, mada ne postoji jedinstvena evidencija, danas je najveće groblje starih automobila, autobusa i kamiona a samimi tim i zemlja sa najvećim "saobraćajnim rizikom" u Evropi o čemu svjedoči i činjenica da je predratni autobusni park, u prosjeku, bio "star" 5.5 godina a danas ta starost prelazi 15 godina; da je prosječna starost putničkih automobila prešla granicu od 10 godina a starost teretnih vozila niko i ne utvrđuje!"

• Hazim Akmadžić
  • "Boš­nja­ni to­kom dru­ge po­lo­vi­ce 15. i u 16. sto­lje­ću pri­hva­ta­ju islam dra­go­vo­ljno i sve do po­čet­ka 18. sto­lje­ća Bo­sna, prvo kao san­džak, ka­sni­je kao ela­jet, do­živ­lja­va pod osman­skom upra­vom svoj pu­ni po­li­ti­čki, vjer­ski, eko­nom­ski i kul­tur­ni pro­spe­ri­tet. Ko­li­ko god se ne­ko ne sla­gao s ovim, či­nje­ni­ce to pot­vrđu­ju. U po­li­ti­čkom smi­slu Bo­sna je sta­bil­na, a ni­je li Isa-beg uda­rio te­me­lje da­naš­njem Sa­ra­je­vu? Ga­zi Hu­srev-beg to nas­tav­lja iz­gra­dnjom ni­za mo­nu­men­tal­nih gra­đe­vi­na. U Bo­sni su ta­da uspos­tav­lje­ne re­gi­je ko­je su sve do agre­si­je na BiH 1992. go­di­ne fun­kci­oni­ra­le na eko­nom­skim, admi­nis­tra­ti­vnim i kul­tur­nim, a ne etni­čkim prin­ci­pi­ma. Te­me­lje tim re­gi­ja­ma pos­ta­vio je Isa-beg, ra­zvio ih Hu­srev-beg i to se po­ka­za­lo fun­kci­onal­nim. Bosanski jezik bio je je­dan od če­ti­ri slu­žbe­na i ra­vno­pra­vna je­zi­ka na Por­ti, a me­ni taj je­zik da­nas ne­ko že­li da ospo­ri! Ili, moj na­rod ne­ko na­zi­va ne­pi­sme­nim, a pri tom za­bo­rav­lja či­nje­ni­cu da su lju­di po­red bo­san­skog u Bo­sni ta­da go­vo­ri­li i pi­sa­li na tur­skom, arap­skom i per­zij­skom je­zi­ku." (za dnevne novine "San", 4. decembar 2007.)

• Husein-kapetan Gradaščević
  • "Ima Bosne, beglerbeže i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti će i poslije vas!" – 1831. (u razgovoru sa Osmanskim beglerbegom, kada mu je Osmanski beglerbeg rekao: "Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine... Gineš za državu koja nikad nije postojala niti će.")
  • "U Bosni zvono crkve nikad nije smetalo glasu mujezina."

• Husein Tahmiščić
  • "I pozvanim i nepozvanim Bosna se nikada do kraja ne otkriva. Njena neprozirnost zaskoči i pretraje radoznalost i pronicljivost i lukavstvo i lucidnost svakog pojedinačnog ljudskog napora. Sama Bosna već je umorna od svoga pojedinačnog ljudskog napora. Sama Bosna već je umorna od svoga vijekovima dugog i vijekovima starog prelaženja iz nevidljivog u vidljivo. Prelaženje je teško i hirovito, ono ima svoj ritam i svoj zakon, ima svoju ćud, a o njegovom cilju, ako on i postoji, čovjek zna malo, gotovo ništa. Kao što u čovjeku pada i uskrsava i dobro i zlo, tako je i Bosna kroz svoju dosadašnju historiju padala i uskrsavala. Njen udes prožima naša danonoćna nastojanja usmjerena na to da odvojimo 'blato od patine' sa lica njenog trajanja. Udes tla i podneblja, njegovu dobru i njegovu zlu kob, ljudi nose u sebi kao što se nosi krv u vlastitom krvotoku. I njih što nose i ono šta nose - nije uvijek lahko razumjeti, odrediti i izraziti." (Ostala je samo moja Bosna)

• Husein Tokić
  • "Bosne ima onoliko,koliko i na koliko prostora u njoj ima Bošnjaka.Samoproglašeni Srbi i Hrvati u Bosni za račun susjednih država mlađi su od jednog “veka” ili stoljeća. Većini njih još nije jasno da Bosna nije Jugoslavija. Oni to (ne)znaju ili im je historijska laž duhovna hrana." (Husein Tokić; Jugoslovenstvo je SH agresija, OFF-SET Tuzla,2011.)

• Ivan Franjo Jukić
  • "Bosna je jedina turska država, koja je čista sasvim ostala od turskog jezika, kako po selima tako po varošima, drugi se jezik osim bosanskog i ne govori, najveća turska gospoda samo onda turski govore, kada su kod vezira." (Zemljopis i povijestnica Bosne, 1851.)

• Ivo Andrić
  • "Ja bih Bosnu nazvao duhovnom domovinom, a kad nekom kraju date takvo ime, sve ste priznali! Bosanski ljudi su prema snazi svoga umeća stvorili svoje običaje, humor, igre, pesme, zagonetke i legende, svoj eglen – i to mnogo pre nekih drugih naroda koji se na sav glas hvale svojim dubokim duhovnim zaleđem."
  • "Sve moje je iz Bosne."

• Ivo Banac
  • "Na pitanje (Da li je BiH bila povijesno hrvatska zemlja do turske okupacije? - op.a.) se ne može odgovoriti jer je anahrono. Moderne nacionalne kategorije – Hrvati, Srbi, Bošnjaci itd. – nisu postojale u srednjem vijeku. Zato ime Bosna i etnonime dobri Bošnjani (naravno ne u modernom nacionalnom smislu, nego u srednjovjekovnom staleškom) treba uzeti vrlo ozbiljno. U teoriji je postojala mogućnost razvoja moderne bosanske nacije. To se nije dogodilo. (...) Ukratko, srednjovjekovni bosanski kraljevi nisu bili ni Srbi ni Hrvati. Bosna (a ne BiH) nije do turske okupacije bila "hrvatska zemlja", među ostalim razlozima što ni "hrvatske zemlje" nije bilo, a njome sasvim sigurno do 1463. nisu vladali hrvatski vladari, u etničkom smislu. Doduše, ugarski kraljevi, koji su Bosnu smatrali dijelom ugarskog kraljevstva bili su u dinastičkom smislu i hrvatski kraljevi. I, na kraju, BiH nije hrvatsko Kosovo. Hvala Bogu." (Radio Slobodna Evropa, 31. august 2007)

• Ivo Marković
  • "U Bosni je pobjednik onaj ko preživi."

• Josip Markušić
  • "Zemlja Bosna je srce Jugoslavije, jedna država u cjelini, jedan snop. Ne dajte da se Bosna dijeli ili krnji ni za jedan pedalj zemlje, ni za jednog čobanina - ni za kakve izglede, prilike, pokore, obećanja. To bi bila izdaja povijesti, naše duše a ujedno klica temeljna slabljenja države" (pismo liderima nacionalnih partija 1939. godine nakon dogovora između Vladka Mačeka i Dragiše Cvetkovića o podjeli Bosne)

• Josip Pejaković
  • "Kako bolan nema Bosne a Neretva huči,

Kako bolan nema Bosne a Miljacka teče,

Kako bolan nema Bosne a Sana ide.

Ti misliš da ona ne ide, al' sagni se hajvanu, pogledaj, ide.

Ide Sana,

Ide Sava,

Ide Drina,

Ide Ukrina,

Ide Vrbas,

Ide Bosna,

Ide Lašva,

Ide Željeznica,

Svi oni i one idu.

A ti, đe ćeš?

Nemaš kud!

Ide bolan Lonska u njega utiče Ugar

Tu riba ima, tu si ti treb'o ribe fatat a ne moju kuću rušit',

Ti si treb'o otić' na onu Unu i zasjesti sa komšijama i zapjevati

"Ah meraka u večeri rane"

A ne se fatat granata i djecu po gradovima ubijat', sram te bilo.

Da imaš imalo duše k'o što nemaš ti bi znao da dok god te rijeke teku Bosne ima.

A tebe, tebe nema ni u onoj šubi na mom plafonu đe se đahkad hajvani zavlače,

Jer u moju šubu i kad se hajvani zavlače postaju domaće životinje, a ti

Ni to ne moreš, znaš..." (monodrama Josipa Pejakovića, "Kako bolan, nema Bosne?")

• Konstantin VII Porfirogenet
  • "U pokrštenoj Srbiji su ovi nastanjeni gradovi: Destinik, Crnabuski, Medjireti, Drežnik, Lesnik, Saline i u zemlji Bosni (horion Bosona) Katera i Desnek." (djelo "DAI", 949.)

• Marko Vešović
  • "I uopće, tko bi to u ovoj zemljici Bosni,

mogao pokazati tapiju na istinu? Mislim - na cijelu?

Jer otkud, kolega, molim vas, cijela istina

u zemlji gdje je sve, brižljivo, na troje razlomljeno?

Ovi današnji, za moj ukus odviše grlati

vlasnici cijele istine, što sebe upotrebljavaju

kao opijum za gomilu, sliče na cirkusanere

koji se, kako je poznato, hrane dimiskijama.

I vatrom." (Znam koliko mi se kaže)

• • "Bosna je mrtva koliko i tutankamon

a užurbana aktivnost današnjih političara

isto ti je što užurbana aktivnost čeljadi

u kući s mrtvacem." (Svojedobno kad bi u Inkognitu)

• Meša Selimović
  • "Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!" (Derviš i smrt)

• Muharem Osmić
  • "On kaže da Bosna nije pogača, pa da svako može uzeti po jedan dio. Bosna seže dotle dok razumijemo jezik kojim ljudi pričaju i dokle naši konji mogu da kroče. Ona, po Tvrtku, ne treba sama da opstaje, nego u njoj svi zajedno trebamo opstajati."

• Nada Klaić
  • "….No, ove nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Šišićevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama može poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni položaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje vješta konstrukcija barskog nadbiskupa koji piše sredinom 12. stoljeća...Posve razumljivo da Ćirkoviću za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeća kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio,onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila bosanska." ("Srednjovjekovna Bosna" - politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377 godine), Eminex, Zagreb 1944., ISBN 953-6112-05-1)

• Nenad Popović
  • "Ja sam, izgleda, jedan od malobrojnih u Hrvatskoj koji smatra da se Hrvatska mora ispričati Bosni i Hercegovini za zla počinjena u doba kad su vladali Tuđman, Šušak i Granić. Zbog zlih čina, ali i zbog izdaje. Hrvatska je tada izdala svog slabijeg saveznika, kad je ovome bilo najteže. To je za Bosnu trauma, a za Hrvatsku velika hipoteka, koja će postajati sve teža." ("BH Dani" br 196, 9. mart 2001)

• Nerzuk Ćurak
  • "Bosna i Hercegovina je identična svojim razlikama." (Obnova bosanskih utopija)
  • "[P]roblem dubinske prirode je afirmacija dejtonske BiH kao jedine logične posljedice bosanskohercegovačke historije, kao krunskog dokaza da je BiH povijesno zasnovana na ontologiji mržnje. Mirovni sporazum započeo je gradnju nove BiH na apsolutizaciji premise etničke podjele, čime su sve druge memorije istjerane s političkog trga, što za posljedicu može imati (i već ima) prihvaćanje (post)dejtonskih pretpolitičkih memorija kao trajnih kategorija, faktički kao prirodnih kategorija koje u poltičkom polju treba priznati kao takve. Nasuprot takvom shvaćanju vrijedi poticati konsenzualno integriranje Dejtonskim sporazumom proizvedenih dezintegrirajućih memorija tako što će ih se izvesti na čistinu političkog i javnog djelovanja kako bi se konačno uvidjelo da li su te pretpolitičke memorije sposobne i željne političkog pozicioniranja u pravcu izgradnje Bosne i Hercegovine kao države koja može sabrati sve svoje memorije, pa i one proizvedene Mirovnim sporazumom, kao i one koje nastaju kao nužna posljedica najnovije odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu "Finci i Sejdić"." (Nacionalistička egzekucija "multikulturalnog raja": politološke skice o nemogućnosti konsenzusa)
  • "Imajući u vidu da su nacionalističke naracije snažno osokoljene, da imamo u Evropi rast ksenofobne desnice, dakle imajući u vidu takvu ambijentalnost, svaki novi Dejton, bez obzira na nadanja građana, mogao bi biti gori nego Dejton koji imamo, odnosno neka konačna verifikacija nasilja na način koji bi ovu zemlju brutalno izmasakrirao iznutra." (Novi Dejton bi izmasakrirao BiH)

• Robert Hayden
  • "Dio opravdanja za nametanje centralizirane države u Bosni i Hercegovini bio je moralni: da bi se prebrodile posljedice rata, naročito etničko čišćenje i masakri; i da bi se osigurao progon najgorih zločinaca, Mladića i Karadžića. Ovo je rezultiralo onemogućavanjem rekonstrukcije regiona na načine koje će ljudi tamo prihvatiti, na temelju toga da mi ne prihvatamo jedine vrste konfiguracije nacije i države pod kojima su oni voljni da žive, i uslovljavajući dobrobit miliona ljudi sudbinom nekoliko ratnih zločinaca. Ovo je čudna moralnost, jer osuđuje žrtve sukoba na kontinuiranu bijedu, navodno u ime pravde." (Constitutional Structures in a Nationaless State)

• Tarik Haverić
  • "Prije nego što konceptualiziramo državnopravnu pojavu zvanu Bosna i Hercegovina, kakva nije opisana niti u jednom od naših udžbenika i za koju nam nedostaje odgovarajući pojmovno-kritički instrumentarij, izvucimo iz izloženoga dvije njezine značajke koje tvore svojevrstan paradoks:

Bosna i Hercegovina nije država, utoliko što nije suverena.

Bosna i Hercegovina, iako nije suverena, funkcionira kao država.

Da bi se ta »protivrječnost« razriješila, Bosnu i Hercegovinu ne smijemo posmatrati kao dovršenu normativnu pojavu koju bi bilo moguće opisati u trajnim i stabilnim kategorijama, već prije kao proces proizvođenja normi koji je započeo 1995, a još nije ni izbliza završen. Naša država je u tom procesu objekt a ne subjekt: bosanskohercegovački državni fenomen upućuje, u pogledu svih elemenata klasičnog učenja, na instance izvan (i iznad) bosanskohercegovačkog teritorija i stanovništva. / Drugim riječima, pravne norme koje važe na teritoriju Bosne i Hercegovine formalno su djelo njezinih zakonodavnih tijela, kojima je dopušteno da ih donesu samo zato što sadržinski ne odstupaju od normi na snazi u referentnom okruženju (tj. liberalno-demokratskim zemljama Zapadne Evrope). »Suverena vlast« Bosne i Hercegovine ne bi mogla da ih ne donese, u tom smislu što bi njihovo nedonošenje, ili donošenje normi drukčijeg sadržaja, izazvalo povlačenje zaštite koja jedina neutralizira partikularne volje koje teže da Bosnu i Hercegovinu kao državnu organizaciju demontiraju. / Ali je, istovremeno, donošenje »pod pritiskom« takvih normi, radilo se o reformi policije ili visokog obrazovanja, najbolje jamstvo da će ona opstati kao država, makar i nesuverena [...] Da zaključim: iako, po klasičnom učenju, nema obilježja države, Bosna i Hercegovina nastavlja da postoji zahvaljujući geopolitičkom okruženju koje je, s nastupanjem nove epohe, izgubilo konjunkturalnu i zadobilo strukturalnu dimenziju. Ona nije započela svoj samostalni život kao suverena država koja će s vremenom zadobiti priznanje, već kao priznata država koja će s vremenom ostvariti »suverenost« — shvaćenu kao stvaranje pozitivnog prava koje je slobodno samo dotle dok sadržinski ne izlazi iz zadanog okvira." (Studenti i njihova država: o državnosti u teoriji i praksi)

• Tvrtko I Kotromanić
  • "...Stefana Tvrtka, milostiju božiom kralja bosanskoga i srpskoga..." (povelja iz 1387.)