Otvori glavni meni
Husein Tokić
Bošnjačka esejistika, Pjesme
Rođenje 1952.
Zelinja S.Gradačac, Bosna
  • "... esejistički šizofreničko–podmetački i morbidna filozofski izobličena prizma o pogrešnom filozofskom viđenju bosanske «drugosti» u krajnjoj inverznoj ishodnici je po; JUDI, ABELU i KAINU je ESEJISTIČKO "naučno"POSTIGNUĆE. Tako Književno-umjetničko djelo (ni)je refleksija piščeve psihe.Esejistička («književno-naučna») metodološka inverzija pravdanja nenamjerne «književne fikcije» «mrke ljepote» Bosne negira definiciju umjetnosti a posebno književnosti.To znači, da kod piščevog ( Andrićevog) djela ne postoji komunikacijsko-korelacijski (duhovni) proces između umjetnika (stvaraoca)-umjetničkog djela (cjelokupnog književnog opusa) ikonzumenta (čitalačke publike). To jeste moguće ali (čitalačka publika) onda mora da nema «percepciju i recepciju». Ako ni(su) zadovoljena ova tri dovoljna i potrebna uslova uumjetničkoj (matematičkoj) logici, onda ono što je napisao književnik(Andrić) nema umjetničku vrijednost. Tako esejističkom «naučnom» prašinom umjetnik,(književnik), stvara (piše) umjetničko djelo ( roman ) bez inspiracije,(nije znao šta će reći) za publiku ( konzumenta) koja je «operisana» od percepcije i recepcije i u duhovnom smislu, pa tako nastaje (književna) umjetnost (Andrićeva) zbog «nulte estetske vrijednosti« da bi bila samo «nagrađena». Po («naučnoj») logici eseja pisac bi pisao što mu naumpadne. Umjetničko (Andrićevo) djelo je tako negacija umjetnosti jer ono nije refleksija umjetničke (piščeve) psihe!!!??? [...] Neoborivo je da Andrićevo djelo ideloško jugoslovenstvo. Ono je egzistiralo duhovno na ideloškoj inverziji i «drugosti» kao „unutarnjem“ neprijatelju a koji je još „beg“ a ne „kmet” u pojačavanju neprijateljstva sa ideološkom socijalnom komponentom. Kod većine ovih Andrićevih ideoloških i inverznih matrica dovoljno bi bilo zamijeniti riječi Istok i Zapad te dobiti pravu refleksije piščeve isfrustrirsne psihe renegata. Te dvije forme antifašizma ne «razlikuje» ni aktuelna HB esejistika, a ako ga razumije onda ga «naučno» manipulatorski potura kao inverziju-zamjenu teza. Po analitičkoj književnoj esejistici nastojanja pomirenja gledišta «svebosanskog» Andrića kao neideološkog pisca jer je pisao o Turcima, (čitaj Bošnjacima), pravoslavcimaa, katolicima a u skladu sa «antiideološkom bošnjačkom kazazologijom» ; ima se za cilj ono što jeste namjera esejiste. Ako se u kulturnoj «tranziciji» na bosanskim i bivšim prostorima najgrlatije spominje slovo S i H pa tako se nesuvislo čuje i dostignuće «hrvatska govedina «, «srpska kobasica»; a mnogo stariji je «bosanski lonac» onda dakako postoji i «hrvatski « komad-dio «zajedničkog» Andrića. Meritorna društveno priznata-nagrađena književna esejistika nas nevješto ubjeđuje da nema niti je bilo u bošnjačkom književnom okruženju SH romantizma ,(epike u kojoj se laž i legenda pretvara u istinu), hajdučko-uskočkog naciona, nacionalne ideologije, nacionalsocijalizma-fašizma a što je historijski falsifikat a ne prilog književnoj znanosti u postojanju ideološkog književno umjetničkog smeća estetke vrijednost [...] Ideološkim «ikonoklasticima» se nazivaju oni,( Bošnjaci-esejisti) što razobličuju i „razbijaju“ i ne poštuju ikonu, (Andrića), jugoideološkog komunističkog antifašizma. Tako, oni (esejisti) što štite ikonu nisu ikonoklastici već su ikonoklastici oni što (anti)ideološki istu razbijaju i esejistički su razbili vjerovanje u nju (ikonu).Sa stanovišta ideološkog antifašizma i metodološkog pristupa (ko negira antifašizam pa i Andrićev jugoslavenski) mogao bi se i optužiti za fašizam. ŠIZOFRENIČNO esejističko-podmetački, ZAR NE! ("Ivo Andrić-paradoks bosanskog društva-Pamflet u eseju "Ivo Andrić paradoks o šutnji" Preporod,16/906,2009.Knjiga "Jugoslavenstvo je SH agresija" OFF-SET Tuzla,2011.)

Vanjski linkoviUredi