Memoari Sherlocka Holmesa

Memoari Sherlocka Holmesa
Zbirka detektivskih priča
Autor	Arthur Conan Doyle
Originalni naziv	The Memoirs of Sherlock Holmes
Datum izdanja	1894.

Srebrni Trak

• To je jedan od onih slučajeva u kojima vještinu rasuđivanja treba usmjeriti na pažljivu ocjenu svih pojedinosti više nego na pronalaženje nekih svježih dokaza. Tragedija je bila tako neobična, tako složena, tako značajna za svakog ko pati od preobilja sumnji, nagađanja i hipoteza. Teško je bilo odvojiti ukrase od činjenice, apsolutne, neporecive činjenice od uljepšavanja teoretičara i reportera. Zatim, kad smo već stvar postavili na sigurne temelje, trebali bismo donijeti zaključke i utvrditi na kakvim specijalnim okolnostima počiva cijela ta misterija.
  • Str. 8-9.

• Napravio sam grešku, dragi moj Watsone, što se dešava mnogo češće, bojim se, nego što bi iko ko me poznaje isključivo po vašim memoarima ikad mogao i pomisliti.
  • Str. 9.

• Ništa ne rasvjetljava tako dobro neki slučaj nego kad se on izlaže drugome.
  • Str. 9.

• Eto kako izgleda ovaj slučaj u očima policije. Mada ne izgleda suviše vjerovatno, sva druga objašnjenja još su nevjerovatnija.
  • Str. 16.

• Konj je veoma društveno biće.
  • Str. 24.

• Eto šta znači mašta - reče Holmes. - Tu osobinu nema Gregory. Pretpostavivši šta se to moglo desiti, radili smo prema toj pretpostavci i otkrili da smo bili u pravu.
  • Str. 25.

• Ja u svojim postupcima primjenjujem svoje metode i govorim po vlastitoj ocjeni onoliko koliko nađem za shodno. Tu prednost pred drugima ima čovjek koji nije u javnoj službi.
  • Str. 29.

• - Postoji li još kakva okolnost na koju želite da obratim pažnju?
  - Na čudan slučaj sa psom te noći.
  - Ali pas nije ništa učinio te noći.
  - Upravo je to čudno - primijeti Holmes.
  • Str. 31.

• Jedno tačno zaključivanje uvijek ukazuje na drugo.
  • Str. 36.

• Vi, pukovniče, kao svjetski čovjek znate da ljudi ne nose po svojim džepovima račune koji se tiču drugih osoba. Većina nas zadovoljava se time da sređuje svoje.
  • Str. 37.

Žuto lice

• Kad već objavljujem ove kratke crtice zasnovane na mnogobrojnim slučajevima mog prijatelja, čije su me izvanredne sposobnosti dovele u situaciju da o njima slušam, a koji put i da učestvujem u nekoj neobičnoj drami, sasvim je prirodno da ću se više zadržati na njegovim uspjesima nego na neuspjesima. To ne činim toliko iz ljubavi prema njegovom ugledu jer su me energija i okretnost tog čovjeka najviše zadivljavale kad bi se našao u teškoćama, već zato što tamo gdje on nije uspijevao obično ni niko drugi nije mogao uspjeti, pa je ta priča zauvijek ostala bez završetka.
  • Str. 41.

• Sherlock Holmes bio je čovjek koji se rijetko bavio sportom zbog samog sporta. Veoma mali broj ljudi u stanju je izdržati veći napor mišića, a on je nesumnjivo bio jedan on najboljih boksera svoje težine. Na besciljno bavljenje sportom gledao je kao na traćenje snage i latio bi ga se samo ako je trebao poslužiti nekom stručnom cilju. Tada bi postajao neumoran i neuništiv. Čudno je da se pod takvim uvjetima uopće mogao održavati u kondiciji. Hranio se, obično, veoma skromno, pridržavao se jednostavnih navika, približavajući se često [granica|granici]] samoodricanja. Osim povremenog uzimanja kokaina, nije imao poroka, a i tu je drogu uzimao samo kao znak protesta zbog jednoličnog života, kad nije imao u vidu neki svoj slučaj i kad bi dnevne novine bile nezanimljive.
  • Str. 41-42.

• Dva sata lutali smo unaokolo, uglavnom šuteći, kao što i odgovara ljudima koji se prisno poznaju.
  • Str. 42.

• Lule su ponekad izuzetno zanimljive - reče on. - Ni na čemu nisu tako očiti znakovi individualnosti, osim možda na satovima i pertlama.
  • Str. 43.

• Nespavanje napreže čovjeku živce više nego rad, čak više nego uživanje.
  • Str. 44-45.

• Ako želite sačuvati svoj inkognito - reče Holmes, smiješeći se - predložio bih vam da prestanete ispisivati svoje ime na podstavi svog šešira ili da barem okrenete njegov gornji dio prema osobi kojoj se obraćate.
  • Str. 45.

• Svaka je istina bolja od sumnje.
  • Str. 59.

Pomorski ugovor

• Znate, u početku svake istrage vrijedi znati da vam se klijent nalazi u bliskom odnosu s nekim ko je izuzetno sklon dobru ili zlu.
  • Str. 70.

• Vlast je izuzetno vješta u prikupljanju podataka, ali ih ne zna uvijek pravilno upotrijebiti.
  • Str. 83.

• Gledajte kako je ova ruža lijepa! Nigdje izvođenje zaključaka nije tako potrebno kao u religiji – reče on naslonivši se leđima na prozorske kapke. – Mislilac bi od nje mogao načiniti egzaktnu nauku. Čini mi se da cvijeće pruža najjači dokaz da je Proviđenje u svojoj suštini dobro. Sve druge stvari, naše moći, naše želje, naša hrana, zaista su neophodne za naše postojanje. Ali ova ruža je bonus. Njen miris i njena boja uljepšavaju život, ali nisu preduvjet života. Jedino dobrota daje više nego što je potrebno i ponovo kažem da se od cvijeća možemo nadati mnogo čemu.
  • Str. 83.

• - Sumnjate li u nekoga?
  – Sumnjam u samog sebe...
  – Kako to?
  – Bojim se da suviše brzo izvodim zaključke.
  • Strana 84.

• Gledajte one velike, izdvojene blokove kuća, koji se dižu nad krovovima od škriljevca kao neka crvena ostrva od opeka sred olovnosivog mora.
  – To su osnovne škole.
  – Svjetionici, mladiću. Baklje budućnosti. Šišarke sa stotinama malih, sjajnih sjemenki iz kojih će izrasti mudrija i bolja engleska budućnost.
  • Str. 85.

• Najteže je istražiti ona krivična djela kod kojih nije vidljiv neki cilj.
  • Str. 86.

• U 53 slučaja, kojima sam se u posljednje vrijeme bavio, moje ime pojavilo se u javnosti samo u 4; 49 prepušteno je policiji, da bi izgledalo da su riješeni njenom zaslugom.
  • Str. 88.

• Watson će Vam potvrditi da se ja nikako ne mogu odvići od toga da pomalo dramatiziram stvari.
  • Str. 103.

• Uvjeravam Vas da za mene neuspjeh u nekom krivičnom djelu predstavlja isto toliko užasnu stvar kao i za vas neuspjeh u vršenju povjerenog Vam zadatka.
  • Str. 103.

• Istražujući vaš slučaj – primijeti Holmes na svoj didaktičan način – utvrdio sam da je u obilju dokaznog materijala ono što je bilo beznačajno prikrivalo ono što je bilo bitno. Među tolikim činjenicama morao sam odabrati one koje su izgledale bitne, a zatim postaviti svaku na svoje mjesto, da bi se tako uspostavio neprekinut lanac događaja.
  • Str. 107.

"Gloria Scott"

• Nikad nisam bio naročito društven čovjek, Watsone; uvijek sam volio sjediti pokunjen u svojoj sobi i izgrađivati svoje metode mišljenja, pa se nisam mnogo miješao s ljudima mojih godina. Izuzev mačevanja i boksa, ni sport me nije mnogo privlačio, a, osim toga, i sam smjer mojih studija potpuno se razlikovao od smjera studija kojima su se bavili moji drugovi, pa nisam imao s njima nikakvih dodirnih tačaka.
  • Str. 114.

• Ne znam kako vam to polazi za rukom, g. Holmese, ali meni se čini da biste vi mogli njihati u naručju, kao malu djecu, sve detektive, znane i neznane.
  • Trevor stariji, str. 117.

• Od svih utvara najgore su one koje budi stara ljubav.
  • Trevor stariji, str. 118.

Ritual porodice Musgrave

• Često mi je padao u oči izvjestan nesklad u karakteru mog prijatelja Sherlocka Holmesa. Mada je u svom načinu mišljenja bio jasniji i sređeniji od ikoga drugoga, mada je uvijek bio dosljedno jednostavan u svom načinu odijevanja, ipak je u ličnim navikama bio rijetko neuredan čovjek koji bi kao malo ko znao zbuniti svog sustanara. Ja u tom pogledu nisam bio neki naročiti formalist. Teška borba i život u Afganistanu, koja je premašivala prirođene mi boemske sklonosti, učinila me mnogo popustljivijim nego što bi priličilo ljekaru. Ali izvjesne granice postoje i kod mene, i kad naiđem na čovjeka koji drži svoje čarape u kanti za ugalj, svoj duhan u prstima jedne perzijske čarape, a usred drvenog okvira jednim velikim preklopnim nožem prikiva na kamin pisma na koja nije odgovorio, onda i ja počinjem misliti o sebi da sam uredan. Osim toga, uvijek sam smatrao da se vježbanje u pucanju iz pištolja mora vršiti na otvorenom prostoru kao zabava. Međutim, kad sam vidio Holmesa kako u jednom od njegovih nastranih raspoloženja sjedi u svom naslonjaču i svojim finim revolverom i stotinom metaka veze po susjednom zidu rupicama od ispaljenog zrnevlja rodoljubivu šaru V.R, bio sam čvrsto uvjeren da time ne djeluje na poboljšanje ni atmosfere, a ni izgleda naše sobe.
  • Str. 139.

• Naše prostorije bile su uvijek pune hemikalija, kao i raznih uspomena na istražene zločine. Bila je sasvim obična stvar da ti predmeti na najnevjerovatniji način mijenjaju svoja mjesta, tako da bi se redovno nalazili po zdjelama za maslac ili čak i u manje podesnim posudama. Ali moj najteži krst bili su njegovi papiri. Vječno se plašio da mu ne propadnu neki dokumenti, pogotovo oni što su bili u vezi s nekim slučajevima iz prošlosti. Ipak, jednom u godini ili jednom svake druge godine spopadala bi ga revnost da na njihovoj poleđini, ukratko, ispiše njihov sadržaj i sredi ih. Kao što sam negdje u ovim svojim nepovezanim bilješkama već spomenuo, na izlive njegove strahovite energije, kad bi privodio kraju svoje značajne podvige, tako usko povezane s njegovim načinom rada, nadovezivalo se sasvim suprotno raspoloženje, koje je prelazilo u letargiju. I tada bi obično ležao između svoje violine i svojih knjiga, odakle bi se pomakao samo kad bi trebao preći od divana do stola. Tako su se iz mjeseca u mjesec gomilali spisi sve dok svaki ćošak u sobi ne bi zatrpale fascikle koje se ni po koju cijenu nisu smjele spaliti niti ih je bilo ko drugi smio skloniti osim njihovog vlasnika lično.
  • Str. 139-140.

• Živim od umnog rada koji najviše odgovara mojoj prirodi.
  • Str. 143.

• Poznata Vam je, Watsone, moja metoda. U takvim se slučajevima stavljam u položaj tog čovjeka i, pošto najprije ocijenim njegovu inteligenciju, u svojoj mašti pokušavam misliti kako bih ja postupio u sličnim okolnostima.
  • Str. 155.

Rejgejtska vlastela

• Bojim se da će Vas moje objašnjenje razočarati, ali odavno imam običaj da ne krijem nijedan od svojih načina rada ni pred svojim prijateljem Watsonom ni pred bilo kim ako pokaže da se zanima za njega.
  • Str. 21.

• Kad istražujemo neki zločin, posebno je važno da u nizu okolnosti budemo sposobni razlikovati bitne od slučajnih. Inače se naše snage i sposobnosti rasipaju umjesto da jačaju.
  • Str. 21.

Grbavac

• Stvar je sasvim jednostavna - nastavi on - i dokazuje da svako ko zdravo rasuđuje može kod sagovornika izazvati prividno neobičan utisak ako njegov sagovornik previdi upravo ono na čemu zdrav razum temelji svoje zaključke.
  • Str. 30.

• Oči mu zasijaše, a obrazi mu se blago zarumenješe. Ali samo na trenutak. Kad mu se ponovo zagledah u lice, ono je opet imalo onaj izraz mira, inače svojstven crvenokošcima, zbog kojeg su ga mnogi smatrali više mašinom nego čovjekom.
  • Dr. Watson o Holmesu, str. 31.

• Vi poznajete moje metode, Watsone, i znate da se u svakoj istrazi njima koristim.
  • Str. 36.

Stalni pacijent

• Prilikom razmatranja nepovezane zbirke uspomena koje sam zabilježio da bih pokušao prikazati neke od jedinstvenih umnih sposobnosti svog prijatelja, Sherlocka Holmesa, često bih izdvajao slučajeve koji su trebali biti u skladu s mojim ciljem. U svim slučajevima u kojima je Holmes ispoljio izvanrednu spretnost u analitičkom rasuđivanju i tako dokazao vrijednost svojih metoda istraživanja nekih slučajeva, činjenice su često bile tako beznačajne i svakidašnje da ne mogu sebi oprostiti što sam ih uopće otkrivao javnosti. Dešavalo bi se i to da bih se često pozabavio nekom istragom u kojoj su činjenice po svojoj suštini bile veoma neobične i dramatične, ali je udio mog prijatelja u otkrivanju njihovih uzroka bio manji nego što bih ja, kao njegov biograf, poželio.
  • Str. 49.

• Bio sam raspoložen i očaran Holmesovim pričanjem, njegovim oštrim zapažanjima pojedinosti i njegovim zaključivanjem.
  • Str. 50.

• Njegovo lice, kao i obično, nije odavalo nikakva posebna osjećanja, ali zato su mu kapci teže padali na oči, a svaki put kad je htio naglasiti neki čudan detalj iz doktorove priče, dim bi mu gusto kuljao iz lule.
  • Dr. Watson o Holmesu, str. 57.

• Obično su u 5 sati ujutro, to znate i vi, samoubistva najčešća.
  • Inspektor Lanner, str. 61.

Prevodilac sa grčkog

• Za vrijeme mog dugog i prisnog prijateljstva sa g. Sherlockom Holmesom nikad nisam čuo da spominje svoju rodbinu, a rijetko kad i neko ranije razdoblje svog života. Ova njegova uzdržanost donekle je jačala moj utisak o njegovim neljudskim odlikama, tako da sam ponekad pomišljao da je on nekakav fenomen, čist razum bez srca, koji je isto toliko lišen ljudskih osjećanja koliko i darovit. Njegov nedruželjubiv karakter ispoljavao se u njegovoj nesklonosti prema ženama i odbojnom stavu prema sklapanju novih prijateljstava, ali se ništa nije ispoljavalo izrazitije od njegove zakopčanosti do grla u vezi s njegovom rodbinom. Već sam počeo misliti da je siroče i da uopće nema živih srodnika kad jednog dana, na moje veliko iznenađenje, poče govoriti o svom bratu.
  • Str. 69.

• - U vašem slučaju - rekoh - po svemu što sam čuo, izgleda očito da vašu moć zapažanja i čudnu lahkoću pri izvođenju zaključaka treba pripisati sistematskom odgoju.
  - Do izvjesne mjere svakako - odgovori on zamišljeno. Moji su preci bili mali seoski plemići koji su, izgleda, živjeli kao što je to uobičajeno u njihovoj društvenoj klasi. Pa ipak, ono što me predodredilo za životni put kojim sam krenuo nalazi mi se u krvi i bit će da potječe od moje bake koja je bila sestra francuskog slikara Verneta. Artizam u krvi može doći do izražaja u najčudnijim vidovima.
  • Str. 69-70.

• Dragi moj Watsone, ne slažem se s onima koji skromnost smatraju vrlinom. Čovjeku koji logički razmišlja sve stvari moraju izgledati onakve kakve jesu: potcjenjivati sebe znači samo udaljavati se od istine da bi se preuveličale vlastite sposobnosti. Stoga moju tvrdnju da Mycroft ima jaču moć zapažanja od mene treba shvatiti kao pravu, suštu istinu.
  • Str. 70.

• Rekao sam da je u posmatranju i zaključivanju bolji od mene. Kad bi detektivska vještina počinjala i završavala se razmišljanjem u naslonjaču, moj brat bio bi najveći istražitelj kriminala koji je ikad živio. Ali on ne čezne za uspjehom, a nema ni snage za to. On neće napustiti svoj način života zato da bi provjerio neka vlastita rješenja, pa će se prije pomiriti sa činjenicom da ljudi smatraju kako nije u pravu nego što će se potruditi da im dokaže da je u pravu.
  • Str. 71.

• Poznato vam je da u Londonu ima mnogo ljudi koji, iz snobizma ili mizantropije, izbjegavaju društvo, ali im nisu mrski udobni naslonjači i posljednji brojevi nekog časopisa. I eto, radi udobnosti tog soja ljudi osnovan je "Diogenov klub", u koji su sad učlanjeni svi oni koji nemaju nimalo smisla za društveni, odnosno klupski život u ovom gradu. U tom klubu nijednom članu nije dopušteno da sa bilo kim ni pod bilo kojim uvjetima razgovara, osim u sali za strance, pa svakoga ko se o to pravilo triput ogriješi i bude prijavljen Odboru, kažnjavaju, kao brbljivca, izbacivanjem iz kluba. Moj brat jedan je od osnivača tog kluba. Lično sam se uvjerio da je taj klub sredina koja djeluje smirujuće na čovjeka.
  • Strana 71.

• Sreća Vaša, g. Holmese, što se nalazite na strani policije, a ne protiv nje - primijeti inspektor ocijenivši pogledom spretnost kojom je moj prijatelj uspio odgurnuti rezu na prozoru.
  • Insp. Gregson o Holmesu, str. 84.

• Ali g. Melas je, na svu sreću, ostao živ, pa je za nepun sat, zahvaljujući amonijaku i rakiji, na moje veliko zadovoljstvo, počeo otvarati oči i postajati svjestan da ga je moja ruka izvukla iz one mračne doline u kojoj se ukrštaju svi putevi.
  • Str. 86.

Posrednikov pisar

• Svijet se rukovodio načelom, što je, uostalom, sasvim prirodno, da onaj koji liječi druge mora da je i sam zdrav, pa je s nepovjerenjem ocjenjivao djelotvorne sposobnosti čovjeka koji ni sam sebe nije kadar izliječiti.
  • Str. 91.

• Bojim se da se prilično odajem tim svojim objašnjenjima - reče. - Posljedice čiji su uzroci nepoznati ostavljaju mnogo jači utisak.
  • Str. 93.

• Čudna je neka smjesa čovjekova priroda. Dočekate čak i to da zločinac i ubica podstakne na samoubistvo i rođenog brata kad ovaj dozna da se oko bratovog vrata steže uže.
  • Str. 109.

Posljednji problem

Kad bih bio uvjeren u Vaš konačni kraj, ja bih, u javnom interesu, rado prihvatio vlastiti.

• Mislim da me prilično dobro poznajete, Watsone, pa znate da ne spadam u nervozne ljude. Ali, ako čovjek zatvara oči pred opasnošću, prije se može smatrati glupim nego hrabrim.
  • Str. 115.

• Nije bilo u Holmesovoj prirodi da luta besciljno, pa ni kad je na odmoru. Po njegovom blijedom, iznurenom licu moglo se zaključiti da su mu živci do krajnosti napregnuti, pa se nimalo ne raduje takvom putovanju. Kad je u mojim očima pročitao da me njegov prijedlog iznenadio, sklopi vrhove prstiju, a laktove upre o koljena i poče mi objašnjavati položaj u kojem se nalazio.
  - Vi vjerovatno niste čuli za prof. Moriartyja? - upita me.
  - Nikad - odgovorih mu.
  - Taj čovjek, dosad sasvim nepoznat, raspleo je svoje mreže po cijelom Londonu. To i jest ono što ga stavlja na sam vrh piramide zločinaca. Eto, sasvim ozbiljno Vam kažem, Watsone, kad bih uspio nekako poraziti tog čovjeka i tako osloboditi društvo tog bauka, smatrao bih da sam dostigao vrhunac svoje karijere, pa bih se onda rado povukao u mirniji život. Među nama, zahvaljujući uspjesima koje sam u posljednje vrijeme postigao u nekim slučajevima, da spomenem samo slučajeve kad sam jednom pomagao kraljevskoj porodici iz Skandinavije, a drugi put Republici Francuskoj, sad sam u takvom materijalnom položaju da bih mogao živjeti mirnije, onako kako mi se dopadne, i usredsrediti svu pažnju na svoja hemijska istraživanja. Ali još ne mogu biti potpuno miran, ne mogu se spokojno izvaliti u svom naslonjaču kad pomislim da jedan zločinac, a to je prof. Moriarty, slobodno šeta ulicama Londona.
  - Ama, zaboga, šta je to on učinio?
  - Taj čovjek imao je veoma čudan životni uspon. Potječe iz ugledne porodice koja mu je omogućila da stekne izvanredno obrazovanje. Obdaren je izuzetnim sposobnostima, pa je posebno dobar matematičar. U 22. godini napisao je raspravu o binomskoj teoremi i njom privukao pažnju cijele Evrope. Na osnovu te rasprave dobio je katedru za matematiku na jednom manjem univezitetu, pa je po svemu izgledalo da mu se otvara izvanredna karijera. Ali taj čovjek, osim tih intelektualnih naklonosti, naslijedio je i prave sotonske sklonosti. Njegove izvanredne umne sposobnosti nisu smanjile njegove zlikovačke naklonosti nego su ih, naprotiv, čak veoma pojačale i učinile još opasnijima. U univerzitetskom gradiću, gdje je radio, o njemu su počele kružiti mračne glasine, pa je najzad bio primoran dati ostavku na svoju katedru i doći u London, gdje se zaposlio kao podučavatelj u armiji. Toliko se o njemu zna u javnosti. Ali ovo što ću Vam sad ispričati znam samo ja.
  - Kao što vam je poznato, Watsone, malo ljudi tako dobro poznaje svijet istaknutih londonskih kriminalaca kao što ga ja poznajem. Već godinama osjećam neku mračnu silu iza počinilaca zločina, neku duboku organizacijsku snagu koja se uvijek ispreči zakonu i okreće štit pravde u korist prestupnika. Danas, pa sutra, u najrazličitijim slučajevima falsificiranja, razbojništava, ubistava, uvijek sam osjećao prisustvo te sile. U mnogim nerazjašnjenim slučajevima, u kojima su me pitali za savjet, a koje sam kasnije razmatrao, nailazio sam na prste te sile. Godinama sam se trudio proniknuti u te misterije i, evo, najzad je došlo vrijeme da se domognem niti vodilje, niti koju sam pratio po mnogobrojnim vješto smišljenim skretanjima, sve dok me nije dovela do te matematičke veličine, do tog Moriartyja.
  - On Vam je, Watsone, pravi Napoleon u zločinačkim djelatnostima. Organizator polovine svih zala i gotovo svih neotkrivenih nedjela u ovom velikom gradu. On je genije, filozof i apstraktni mislilac. Prvorazredna pamet. Ne radi ništa drugo već samo sjedi usred svoje mreže, nepomičan kao pauk, ali u toj mreži ima hiljadu niti i odmah osjeti kad koja, i najtanja među njima, zatreperi. Veoma rijetko lično stupa u akciju. On samo planira. Ali zato ima mnogo i odlično organiziranih agenata. Ako se treba izvršiti neki zločin, ukrasti neka isprava, provaliti u neku kuću, ukloniti neko, treba se samo obratiti profesoru i sve će biti organizirano i sprovedeno. Ako agent bude slučajno i uhvaćen, odmah će pronaći novac za kauciju i njegovu odbranu, ali središnja sila, čovjek koji se tim agentom služi, nikad neće biti uhvaćen, neće biti čak ni doveden u sumnju. Tu organizaciju otkrio sam samo na osnovu zaključivanja, Watsone. Spreman sam žrtvovati i posljednji gram svoje energije da je raskrinkam i skršim.
  Taj profesor ogradio se tako lukavo smišljenim mjerama da je izgledalo potpuno nemoguće doći do potrebnih dokaza kojima bi se sud mogao uvjeriti u njegovu krivicu, ma šta ja preduzimao. Vi znate za moje sposobnosti, dragi Watsone, pa ipak sam nakon 3 mjeseca traganja morao priznati da sam napokon naišao na protivnika koji mi je intelektualno dorastao. Toliko sam se divio njegovoj vještini da je to moje divljenje premašilo čak i užas koji su izazivali njegovi zločini. Ali taj čovjek ipak je na kraju napravio jednu malu grešku, koja je ipak više nego što je smio sebi dopustiti kad je imao mene za petama. Ukazala mi se zgodna prilika, iskoristio sam je i počeo oko profesora plesti svoju mrežu, koju ću uskoro zatvoriti. Za 3 dana, a to znači u sljedeći ponedjeljak, stvar će biti potpuno zrela i profesor će sa svim glavnim članovima svoje bande pasti u ruke policiji i počet će najveće krivično suđenje ovog vijeka, na kojem će na svjetlo dana izaći 40 tajanstvenih krivičnih djela i biti ispleten konopac za sve zločince koji su ih organizirali ili počinili. Ali, ako učinimo jedan preuranjeni potez, razumjet ćete me, u posljednjem trenutku zločinci će nam se izmigoljiti iz ruku.
  Trebao sam to izvesti bez znanja prof. Moriartyja, pa bi, naravno, sve već bilo u najboljem redu. Ali on je suviše prepreden da bi ga čovjek mogao preduhitriti. Znao je za svaki korak koji sam poduzimao da bih mu namjestio zamku, pa je stalno pokušavao raskinuti moje niti, primoravajući me tako da uvijek smišljam kako ću ga preduhitriti. Kažem Vam, prijatelju moj, kad bih mogao potanko opisati taj nevjerovatni sukob, taj čovjek bi u historiji detektivske vještine bio najsjajniji primjer mačevalačkog stila po načelu "udri i odbij". Visoko sam se popeo u svojoj struci, ali me taj protivnik svakom zgodom vješto dovodio u tjesnac, iako mu ja udarce još snažnije vraćam. Danas sam trebao poduzeti posljednje korake, pa bi za 3 dana sve bilo završeno. Dok sam sjedio u svojoj sobi razmišljajući o svemu, odjednom se otvoriše vrata i preda mnom se stvori prof. Moriarty.
  Ja, Watsone, imam odlične živce, ali, moram Vam priznati, ovoga puta prosto sam se zaprepastio kad sam na pragu svoje sobe ugledao upravo onog koji je toliko zaokupio moje misli. Njegov lik dobro mi je poznat. To je neobično visok i mršav čovjek, blijedog, ispupčenog i visokog čela, koje mu se nadnijelo nad duboko usađene oči. Ozbiljan, blijed, malo pogrbljen, s asketskim crtama lica, slika je i prilika profesora koji se udubio u svoje studije, ali s isturenom glavom, koju na neki čudan način miče amo-tamo, podsjeća na gmizavca. Natuštenih obrva, motrio me radoznalo.
  • Holmes o prof. Moriartyju, str. 115-119.

• - 4. januara samo ste me omeli - reče. - 23-ćeg ste me uznemirili, sredinom februara ozbiljno ugrozili, krajem marta planovi su mi se izjalovili, a sad, pri kraju aprila, vidim da sam usljed Vaših neprekidnih progona u opasnosti da izgubim slobodu. Moje stanje postaje neizdrživo.
  - Imate li kakav prijedlog? - upitah ga.
  - Morate to prekinuti, g. Holmese - reče on, odmahujući glavom. - Shvatate li da morate?
  - Poslije ponedjeljka - rekoh.
  - Hej, hej! - reče on. - Potpuno sam siguran da čovjek vaše inteligencije mora uvidjeti da postoji samo jedan izlaz. Trebate se povući. Vi ste svojim načinom rada stvar doveli dotle da meni preostaje još samo jedno sredstvo. Upravo sam, kao intelektualac, uživao dok sam pratio s kakvom ste umješnošću zahvatili čitav ovaj slučaj i neću pretjerati ako Vam kažem da će mi biti jako žao ako budem na to primoran.
  - Opasnost je sastavni dio mog poziva - primijetih.
  - Nije riječ samo o opasnosti - reče on - riječ je o neminovnom uništenju. Odlučili ste stati na put ne samo jednoj ličnosti već čitavoj jednoj moćnoj organizaciji, čiju veličinu ne možete shvatiti uprkos svoj svojoj dovitljivosti. G. Holmese, morate mi se ukloniti ili ćete biti zgaženi.
  - Bojim se - rekoh - da sam uživajući u razgovoru s Vama zanemario jedan važan posao koji me čeka na drugom mjestu.
  - Pa, dobro - reče on na kraju. - Šteta! Učinio sam sve što sam mogao.
  • Prof. Moriarty i Holmes, str. 119-120.

• Kad bih bio uvjeren u Vaš konačni kraj, ja bih, u javnom interesu, rado prihvatio vlastiti.
  • Holmes Moriartyju, str. 120.

• Eto, na to se sveo moj neobični razgovor s prof. Moriartyjem. Priznajem da je na mene ostavio veoma neprijatan utisak. Njegov mehkani i odmjereni način govora ostavlja utisak iskrenosti, kakav običan nasilnik ne može nikad izazvati.
  • Str. 121.

• - Zar ste već bili napadnuti?
  - Dragi moj Watsone, prof. Moriarty nije čovjek koji čeka da trava naraste. Danas oko podne otišao sam u ulicu Oxford da obavim neki posao. Kad sam prešao ugao koji iz ulice Bentinck vodi u ulicu Welbeck, ustremiše se na mene munjevitom brzinom neka velika, pokrivena kola, u koja su bila upregnuta dva luđački gonjena konja. Ja odskočih na pločnik i tako se u posljednjem trenutku spasih. Kola su bila iskrsla iz Marylebone Lanea i kao što su se pojavila, tako su i nestala. Nakon toga, Watsone, držao sam se dobro pločnika. Kad sam potom prolazio kroz ulicu Vere, s krova jedne kuće pade i razbi se pred mojim nogama jedna cigla. Pozvah policiju da obavi uviđaj. Utvrđeno je da su se na krovu nalazile cigle i crijep namijenjeni popravci. Policajci su me htjeli uvjeriti da je cigla pala pod udarom vjetra. Naravno, ja sam bolje od njih znao kako je do toga došlo, ali nisam mogao ništa dokazati, pa sam morao šutjeti. Nakon toga uzeh fijaker i uputih se do kuće mog brata na Pall Mallu, gdje sam proveo čitav dan. Zatim sam, eto, krenuo do Vas, pa me na putu napade batinom nekakav dripac. Ja ga oborih, a policija ga odvede u pritvor, ali, mogu Vam reći, potpuno sam uvjeren da se između "gospodina" čiji su mi se prednji zubi zarili u zglobove prstiju i mirnog nastavnika matematike, koji je čitavih 10 milja od nas vjerovatno na crnoj školskoj tabli rješavao neke probleme, neće pronaći nikakva veza. Stoga se nemojte čuditi, Watsone, što sam ulazeći u vašu sobu najprije zatvorio kapke na prozorima i što sam zatim morao zatražiti od Vas dozvolu da napustim ovu kuću na neki neupadljiviji način od izlaska na glavna vrata.
  Često sam se divio hrabrosti mog prijatelja, ali nikad toliko kao sad dok je mirno sjedio i nabrajao mi događaje, očito usmjerene na to da mu prirede jedan strašan dan.
  • Str. 121-122.

• Mislim, Watsone, da mogu slobodno reći da nisam živio uzalud. Da znam da će noćas doći kraj mom životu, mogao bih se smireno na njega osvrnuti. I zrak se u Londonu pročistio dok sam ja bio tamo. Ne sjećam se da sam ikad u hiljadu slučajeva stao na stranu zla. Odavno me privlači misao da se posvetim rješavanju problema koje stvara priroda, a ne onim površnijim, za koje je odgovorno naše neprirodno društveno uređenje. Svoje memoare, Watsone, završit ćete kad budem krunisao svoje životno djelo hvatanjem ili uništavanjem najopasnijeg i najstrašnijeg evropskog zlikovca.
  • Str. 128.

Izvori

Brojevi stranica za citate iz priče Srebrni Trak uzeti su iz knjige Srebrna zvezda (2008) ISBN 978-86-86667-28-1

Brojevi stranica za citate iz priče Žuto lice uzeti su iz knjige Srebrna zvezda (2008) ISBN 978-86-86667-28-1

Brojevi stranica za citate iz priče Pomorski ugovor uzeti su iz knjige Srebrna zvezda (2008) ISBN 978-86-86667-28-1

Brojevi stranica za citate iz priče "Glorija Scott" uzeti su iz knjige Srebrna zvezda (2008) ISBN 978-86-86667-28-1

Brojevi stranica za citate iz priče Ritual porodice Musgrave uzeti su iz knjige Srebrna zvezda (2008) ISBN 978-86-86667-28-1

Brojevi stranica za citate iz priče Rejgejtska vlastela uzeti su iz knjige Stalni pacijent (2008) ISBN 978-86-86667-29-8

Brojevi stranica za citate iz priče Grbavac uzeti su iz knjige Stalni pacijent (2008) ISBN 978-86-86667-29-8

Brojevi stranica za citate iz priče Stalni pacijent uzeti su iz knjige Stalni pacijent (2008) ISBN 978-86-86667-29-8

Brojevi stranica za citate iz priče Prevodilac sa grčkog uzeti su iz knjige Stalni pacijent (2008) ISBN 978-86-86667-29-8

Brojevi stranica za citate iz priče Posrednikov pisar uzeti su iz knjige Stalni pacijent (2008) ISBN 978-86-86667-29-8

Brojevi stranica za citate iz priče Posljednji problem uzeti su iz knjige Stalni pacijent (2008) ISBN 978-86-86667-29-8