"Vjerovatno najveća briga oko pravnog dokaza jeste ta da li prakse sudova dovoljno prepoznaju inherentne teškoće u obuhvatanju prošlosti. Mi ih možemo zajedno zvati hermeneutički problem. U jednu ruku, postoji potreškoća u ostvarivanju onoga što ćemo nazvati dokazni tekst - načinjen od usmenog svjedočenja, dokumentarnih i drugih dokaza - koji se uklapa u prošle događaje sa bilo kojim stepenom integriteta. To uključuje probleme pouzdanosti i iskrenosti svjedočenja kojih su sudovi veoma svjesni. To također, međutim, uključuje način na koji dokazni tekst djeluje kao predstava prošlosti, te se može tvrditi da toga sudovi nisu svjesni. Dokazni tekst nije samo specifično pogrešan u cjelini ili djelimično i selektivan oko toga šta govori i šta propušta reći, on je također selektivan u formi društvenog znanja koje usvaja i izražava. To također uključuje i pritiske izvrtanja od političkih i birokratskih sila van sudnice koje pokreću sam postupak. U drugu ruku, postoji poteškoća tumačenja tog dokaznog teksta u odnosu na pravila koja su postavljena u materijalnim pravnim izvorima, t.j. u odnosu prava prema činjenicama. Suštinski, iz filozofske tačke gledišta, međutim, zabrinuti smo vezom koju dokazni tekst ima sa historijom koju želi da evidentira. Dokazni tekst čak i kada je najprecizniji sam je tumačenje. Kratki i grubi iskaz hermeneutičkog problema mora uključiti, također, priznavanje vršenja moći unutar procesa. Sudska kontrola, parničarstvo, i vršenje moći od porote ili drugih tribunala [su neki od tih elemenata]." (Legal Language and Legal Institutions, A Response to Jerzy Wroblewski)
"Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti." (2:164)
