Sead Fetahagić

Sead Fetahagić
Rođenje	23. decembar 1935. Žepče, Bosna i Hercegovina

• "Navikli smo da nam stranac sjedi na krkači, da nam pokazuje koji je evropski put, a koji je seoska džada. Baš je komforno da ne misliš, a drugi ti određuju sudbinu, samo slušaš naređenja. Narod sviko vijekovima da ima gospodara, makar taj gospodar učio da je demokratija da sam uzmeš sudbinu u svoje ruke, da ne čekaš drugoga da upravlja volanom na tvom putu." (Nezavisne, 22. januar 2006)

• "Naše nacionalne vođe uhvatile su se žvake o nacionalnom, neprestano ljudima puneći glavu o veličini pripadanja svojoj naciji, a da li će ti nacionalno osviješteni ljudi imati šta da jedu – to je manje važno. Kako će se izvršiti nacionalna preraspodjela u oganima vlasti, to je osnovna preokupacija u ovim dogovaranjima oko preinake Ustava. Gladnom i bosom narodu ne treba nikakav ustav, jer praznog stomaka ne može se biti ni dobar pripadnik nacije. Što više moćnici pričaju o Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, sve manje govore o ljudima. Pa, prema tome, nije ni čudo što se posljednjih godina povećava broj nezaposlenih. Dok naše vođe brinu o Bošnjacima, Srbima i Hrvatime, ne mogu još brinuti i o nezaposlenima!" (Nezavisne novine, 2005)

• "Ostala mi je duboko urezana slika s televizijskog ekrana na samom početku rata, kada jedan Sarajlija nosi na rukama ranjenu kćerku. Reporter ga pita šta bi uradio onome koji je s brda pucao u njegovo dijete. Čovjek je odgovorio da bi s njim popio kafu i pitao ga zašto je pucao u njegovu kćerku! Čovjek sav u suzama, očajan, nema u sebi mržnje, nego rezignacije, nerazumijevanja." (Nezavisne novine, 16. januar 2006)

• "Stalno se pitam zašto ista prava na izborima imaju oni nekadašnji moji sugrađani koji su se udomili u drugim državama, pristali da žive pod vlašću nekih tuđih državnika? Oni glasaju na izborima u mojoj zemlji, a žive u tuđoj, daleko od naših prava i obaveza. Njihov glas nema nikakvog uticaja na sadašnji njihov status, a ima na moj. Oni iz daleka biraju meni vlast." (Nezavisne novine, 16. januar 2006)

Djela

• "Jednog dana jedna žena negdje"