Otvori glavni meni
Jednog dana jedna žena negdje
Autor
Sead Fetahagić
Jednog dana jedna zena.jpg
Originalni naziv
Jednog dana jedna žena negdje
Datum izdavanja
2003.



  • "Šta će biti ako poslije rata na vlast dođu naši, a ja nisam naš? Šta će biti ako opet dođu njihovi, a ja iz razumljivih razloga nisam njihov?"


  • "Dok sam tragao za Selminim fotografijama, imao sam ispunjen i zanimljiv život. Sad će mi zanimacija biti jedino u tome da izbjegavam granate i snajpere, a tu je uzbudljivo samo kad te potrefi. A i ta dramatičnost kratko traje, za one koji te pokupe i bace u mrtvačnicu, a meni će tad biti svejedno. Kakva sam to ja osoba da nikome nisam važan? Dok je bilo one gužve oko fotografija i opasnih dokumenata, umišljao sam da Selma misli na mene. Nije bilo istina, ali mi je pogodovalo da neka žena negdje misli na mene. Nije važno što sam znao da nije žena mog života, ali je tako lijepo da živiš u zabludi kako neko negdje misli na tebe, upravo u trenutku kad granata prelijeće preko tvoje glave, u momentu kad jedeš kruh umočen u posoljeno ulje. Gotovo je, sad osjećam da sam niko."


Drugi o knjiziUredi

  • "Ni „naš„ ni „njihov“, Fuko je ljudski i personalno svoj, dakle, po mjeri moderno-filozofskog i civilizacijskog poimanja stvari, ono najviše i najbolje što se ljudski može biti: individua, priseban, neostrašćen, ni kriv ni dužan bilo kome i bilo čemu, a ipak nevoljan, gorak i vazda u ljudski razumljivoj strepnji samozapitanosti o nadolazećem i neizvjesnom sutra: “Šta će biti ako...?“ Jer, izopćen, usamljen i izvan ideološki propisanog javnog identiteta, on zna i osjeća samo jedno: svjesno ili nesvjesno izabrana, individualnost ima svoju istinsku ljudsku vrijednost, ali i jasnu društvenu nepoželjnost! Birati između sebe i društva oduvijek je bio moralni izazov i rizik najviše vrste. U ratnim vremenima još i viši. Stoga je to istinski ispit i prilika za moralno potvrđivanje najčvršćih i najodvažnijih.“ (Esad Bajtal)