"Zanimalo ih je jedino to da mi pokažu šta znači živjeti u tijelu, kao tijelu, tijelu koje može gajiti shvatanja pravde samo dok je cijelo i dok mu je dobro, a koje ih vrlo brzo zaboravlja kad mu se čvrsto dograbi glava a u jednjak nabije cijev, i kad se u tu cijev naliva toliko mnogo litara slane vode da ono počinje kašljati i bljuvati, treskati i prazniti se." (Čekajući barbare)
"Tijelo je bilo kavez, a u tom kavezu bilo je nešto što je gledalo, slušalo, bojalo se, razmišljalo i čudilo se. To nešto, taj ostatak nakon što je oduzeto tijelo, to je bila duša." (Ibid.)
"Ja sam, sada, leš. Beživotno tijelo na dnu jednog bunara." (Zovem se Crvena)
"Ali da život jeste jedna tijesna košulja, jasno biva tek onda kada se izađe iz tamnice mjesta i vremena. I kao što je bestjelesna duša istinski razlog sreće u svijetu mrtvih, tako bi najveća sreća među živima bilo tijelo koje nema dušu. Kakva je šteta što niko to ne može da shvati prije nego što umre." (Ibid.)