Život i doba Michaela K.

Život i doba Michaela K.
Autor	John Maxwell Coetzee
Originalni naziv	Life & Times of Michael K.
Datum izdanja	1983.

• "Rat je otac svih i kralj svih.

Neke stvara bogovima, neke ljudima.

Neke porobljuje, dok oslobađa druge."

• "Šta mislite čemu služi rat? upitao je K. Da biste ljudima otimali novac?" (I)

• "Stigao sam (...) U najmanju sam ruku stigao negdje." (I)

• "Sad sam uistinu dospio najviše što čovjek može; niko ne bi bio lud uputiti se preko one ravnice, prijeći planine i kopati po stijenama da me pronađe; sad sam zasigurno jedini na svijetu koji zna gdje sam, mogu sebe smatrati nestalim." (I)

• "Njegova života priča nije nikad bila zanimljiva; uvijek bi se našao neko ko bi mu rekao šta slijedi; sad nije bilo nikoga, pa mu se najpametnijim činilo čekati." (I)

• "Ti si dijete (...) Prespavao si cijeli svoj život. Vrijeme je da se probudiš. Šta misliš, zašto ti daju milostinju; tebi i djeci? Zato što vjeruju da si bezopasan, da nisi otvorio oči, da ne vidiš istinu koja te okružuje." (I)

• "Želim živjeti ovdje (...) želim ovdje živjeti vječno, ovdje gdje su mi živjele majka i baka. Samo to. Kakva šteta što čovjek mora, da bi preživio u ovim vremenima, pristati živjeti poput zvijeri. Čovjek koji želi živjeti, ne može živjeti u kući rasvijetljenih prozora. Mora živjeti u rupi, i skrivati se danju. Čovjek mora živjeti tako da za njim ne ostane ni najmanji trag života." (I)

• "Ali iznad svega je, dok se ljeto vuklo svome kraju, učio voljeti nerad, ne nerad kao krpice slobode potajno otkinute od prisilnog rada, ne kao one potajne krađe u kojima bi trebalo uživati sjedeći na petama pred cvijetnom lijehom, s vilicom u ruci, već kao podavanje samoga sebe vremenu, vremenu koje poput ulja polahko plovi licem svijeta s obzora na obzor, strujeći preko njegovog tijela, kružeći mu u pazusima i po međunožju, milujući mu očne kapke." (I)

• "Michaels, govori (...) Uvidjet ćeš koliko je lahko govoriti, samo govori. Slušaj me, slušaj s kakvom lahkoćom ovu sobu ispunjavam riječima. Poznajem ljude koji mogu govoriti cijele dane da se ne umore, koji riječima mogu ispuniti svjetove (...) Čovječe, pruži sebi malo tvarnosti, jer ćeš proći kroz život potpuno neprimijećen. Bit ćeš samo broj u retku, kad će na kraju rata naveliko zbrajati kako bi izračunali razlike, i ništa više. A ne želiš biti jedan od nestalih, nije li tako? Želiš živjeti, zar ne? Pa onda, govori, neka se čuje i tvoj glas, ispričaj svoju priču! Slušamo te!" (II)

• "Jedini je razlog vođenja ratova povećanje količine sreće u svemiru... ili sam pogrešno zapamtio; možda razmišljam o nekom drugom ratu?" (II)

• "Sumnjam da si Felicity slika struje vremena koje se kovitlaju i vrtlože posvuda oko nas; na ratištima, u vojnim stožerima, u tvornicama i po ulicama, dvoranama za sastanke i ministarstvima; isprva nejasne, da bi vječno težile prema trenutku preobrazbe, u kojem se iz haosa rađa red, a historija se otkriva u svom blještavilu značenja." (II)

• "Samoubistvo, shvatio sam, nije čin tijela protiv samoga sebe, već čin volje usmjeren protiv tijela." (II)