Ja se otrgnuh iz njegovog zagrljaja, a on onda jauknu strahovito i stade se mahnito bacakati i mlatarati rukama po zraku, ali koliko god se naprezao, nije mogao održati ravnotežu i tako se survao u provaliju. Ja sam se onda nagnuo nad samu ivicu ponora i vidio kako je, rušeći se u dubinu, udario o jednu stijenu, odbio se od nje i pljusnuo u vodu.
Pritom sam se sudario s nekim postarijim, oronulim čovjekom koji je stajao iza mene i izbih mu iz ruku nekoliko knjiga koje je nosio. Dok sam podizao knjige sa zemlje, na jednoj od njih pročitao sam naslov: Porijeklo obožavanja drveća, što me navelo na pomisao da je nesumnjivo riječ o nekom grešnom bibliofilu koji skuplja rijetka izdanja da bi njima trgovao ili ih uvrstio u svoju obožavanu zbirku.
Str. 10.
Radujem se, Watsone, što se mogu ispružiti - reče on. Čovjek se ne osjeća prijatno kad se satima mora skraćivati za čitavu stopu.
Str. 12.
Kad sam ugledao mračnu priliku pokojnog profesora kako stoji na uskoj stazici kojom se izlazilo na čistinu, bio sam uvjeren da mi se životni put približio kraju. Iz njegovih sivih očiju izbijala je neopoziva odluka. Odlučih porazgovarati s njim. On se pokazao predusretljivim, pa se nije usprotivio mojoj želji da Vam napišem pismo. Pismo sam, zajedno s kutijom za cigarete, ostavio na mjestu gdje ste ih našli, a zatim sam se uputio stazicom ispred svog protivnika. Moriarty me pratio u stopu. Stigavši na kraj staze, ja se okrenuh, a Moriarty onda nasrnu na mene, zagrlivši me svojim dugim rukama, ali ne potežući nikakvo oružje. Znao je da je izgubio igru, samo se htio osvetiti. Zagrljeni, doteturali smo se do same ivice provalije. Srećom, ja se ponešto razumijem u baritsu. Taj japanski način hrvanja, koji mi je već više puta spasio život, pomogao mi je ovog puta. Ja se otrgnuh iz njegovog zagrljaja, a on onda strahovito jauknu i stade se mahnito bacakati i mlatarati rukama po zraku, ali koliko god se naprezao, nije mogao održati ravnotežu i tako se survao u provaliju. Ja sam se onda nagnuo nad samu ivicu ponora i vidio kako je, rušeći se u dubinu, udario o jednu stijenu, odbio se od nje i pljusnuo u vodu.
Holmes prepričava svoj obračun s prof. Moriartyjem, str. 13.
Ja nisam čovjek bujne mašte, ali, časna riječ, stalno mi se pričinjavalo da iz tog ponora čujem Moriartyjev glas.
Str. 14.
Putovao sam Tibetom pune 2 godine i iskoristio priliku da se upoznam sa dalaj-lamom. Čitali ste, vjerovatno, o značajnim istraživanjima Norvežanina Sigersona. Siguran sam da vam nije bilo ni na kraj pameti da vijesti dobijate, zapravo, od svog prijatelja. Zatim sam bio u Perziji, pa sam odande otišao vidjeti Mekku, bio u kratkoj, ali zanimljivoj posjeti kod halife u Kartumu i o ishodu te posjete obavijestio sam Ministarstvo vanjskih poslova. Kad sam se vratio u Francusku, proveo sam nekoliko mjeseci na francuskom jugu, u jednoj laboratoriji u Montpellieru, gdje sam istraživao derivate katrana.
Str. 16.
Dragi moj Watsone, najbolji protivotrov za tugu je rad.
Str. 17.
Nadam se da mi za proteklih godina nije presahnuo izvor svestranih mogućnosti kojima sam nekad raspolagao i da ih još nije načeo zaborav - reče on i ja osjetih kako mu iz glasa izbijaju zanos i ponosumjetnika koji uživa u vlastitoj kreaciji.
Str. 19.
- Jeste li vi to, Lestrade? - upita Holmes. - Ja sam, g. Holmese. Taj posao preuzeo sam lično. Dobro je što ste se vratili u London. - Mislim da želite malo neslužbene pomoći. Tri nerasvijetljena ubistva u godinu dana ne služe vam baš na čast, Lestrade. Ali zato ste u neobičnom slučaju Molesey postupili drugačije nego inače, upravo vrlo dobro.
Str. 22.
- Čudovište jedno, prepredeno, lukavo čudovište! - Ah, pukovniče - reče mu Holmes, dotjerujući svoj izgužvani okovratnik - kako to kaže stari pozorišni komad, "lutanju dođe kraj kad se ljubljeni nađu".
Str. 22-23.
Čudim se da je ovo moje sasvim jednostavno ratno lukavstvo moglo zavarati jednog tako prepredenog lovca - reče Holmes. - Ovo vam je sigurno poznato. Zar nikad niste upotrijebili, kao mamac za tigra, nekog kozlića i privezali ga za drvo, iza kojeg ste se onda sami smjestili u zasjedu s puškom u ruci? Ova prazna kuća je moje drvo, a Vi moj tigar. I Vi ste, po svoj prilici, imali po nekoliko pušaka za slučaj da se pojavi nekoliko tigrova odjednom ili za slučaj da prvi put promašite. Što, po svemu sudeći, nije bilo nikako vjerovatno. A ovi ovdje - pokaza rukom na nas - to su vam moje rezervne puške. - Poređenje je sasvim odgovaralo.
Str. 23.
Zahvaljujući nadzoru Mycrofta Holmesa i neposrednoj blizini gđe Hudson, naša nekadašnja zajednička prostorija nije se nimalo promijenila. Istina, bila je neuobičajeno uredna, ali je inače čitav raspored u njoj bio kao nekad. Nalazio se u njoj još uvijek i ugao za hemijska ispitivanja i onaj stol od jelovine, čija je ploča bila sva nagrižena kiselinama. Na polici se još nalazio čitav niz debelih svezaka s isječcima i knjigama s raznoraznim informacijama koje bi mnogi naši sugrađani sigurno s užitkom spalili, dijagrami, kutija s violinom i vješalica za lule, pa čak i perzijska papuča u kojoj se nalazio duhan: sve sam to primijetio kad sam na brzinu pogledao oko sebe.
Str. 24-25.
Moja zbirka pod slovom "M" upravo je odlična - reče. - Dovoljan je već sam Moriarty da se to slovo istakne. Pa tu je i trgovac Morgan i zloglasni Merridew, pa Mathews, koji mi je izbio lijevi očnjak u čekaonici stanice Charing Cross, i, najzad, evo i našeg noćašnjeg prijatelja.
Str. 26.
Postoji, Watsone, neko drveće koje raste do izvjesne visine, a onda se na njemu počnu pojavljivati nekakve čudne, ružne izrasline. To se može često primijetiti i kod ljudi. Po mom mišljenju, kroz razvoj pojedinca ispoljava se čitav niz njegovih predaka, pa je iznenadni obrt u životu svakog čovjeka prema dobru ili prema zlu pod jakim utjecajem nečega što zapravo izvire iz njegovog rodoslova. Prema tome, ličnost je, zapravo, samo jezgroviti izvod iz historije čovjekove porodice.
Str. 26-27.
Ah! Dragi Watsone, sad prelazimo u carstvo nagađanja, u kojem može zastraniti i najlogičniji um. Na osnovu činjenica svako može postavljati svoje pretpostavke, pa bi one mogle biti isto tako tačne kao i moje.
Str. 28.
Ta moja pretpostavka bit će potvrđena na suđenju. U svakom slučaju, bilo kako bilo, pukovnik Moran neće nam više zadavati brige, Von Herderova zračna puška ukrašavat će muzej "Scotland Yarda", a Sherlock Holmes ponovo će moći slobodno posvetiti svoj život onim malim zanimljivim problemima koje obilato pruža složeni londonski život.
S tačke gledišta kriminalističkih stručnjaka - reče Holmes - London je poslije smrti mnogo žaljenog profesora Moriartyja postao potpuno nezanimljiv grad. - Sumnjam da biste mogli naći mnogo ispravnih građana koji bi se saglasili s vama - odgovorih. - U redu, u redu, neću da budem sebičan - odgovori mi on uz osmijeh i odgurnu stolicu od stola za kojim smo doručkovali. - Zajednica je sigurno njegovom smrću dobila, pa niko, izuzev siromašnog nezaposlenog stručnjaka koji je izgubio svoje zanimanje, nije njegovom smrću ništa izgubio. Dok je Moriarty bio ovdje, jutarnje novine pružale su neograničene mogućnosti. Često je riječ bila o sasvim beznačajnom tragu, Watsone, o sasvim neznatnoj indikaciji, ali to je bilo dovoljno da me podsjeti da je taj veliki zloduh ovdje, vrijedan upravo kao što najsnažnije podrhtavanje paukove mreže podsjeća čovjeka na odvratnog pauka koji vreba u središtu mreže: sitne krađe, drski napadi, nasilje bez svrhe, sve je to čovjek koji drži ključ u rukama mogao sjediniti u jednu povezanu cjelinu. Čovjeku koji naučno proučava viši svijet zločinaca nijedna prijestonica u Evropi nije pružala prednosti koje mu je pružao London u to vrijeme. Ali sada... - i on slegnu ramenima podsmješljivo nipodaštavajući stanje kriminalističkih studija koje je on svojim radom toliko unaprijedio.
Str. 33.
Mjeseci našeg zajedničkog života nisu bili baš bez nekih naročitih doživljaja, kao što je to Holmes tvrdio, jer, gledajući svoje bilješke, vidim da se u ovom razdoblju desio slučaj sa dokumentima bivšeg predsjednika Murilla, kao i potresni doživljaj s holandskim parobrodom "Friesland" koji umalo da je obojicu koštao života. Njegova hladna i ponosna priroda bila je, međutim, uvijek protiv svega što bi iole moglo izazvati odobravanje javnosti, pa me upravo obavezao da ne kažem nijednu jedinu riječ o njemu, njegovom načinu rada i njegovim uspjesima - a tu je zabranu on, kako sam već objasnio, tek nedavno ukinuo.
Str. 34.
Spomenuli ste svoje ime kao da bih ja morao znati ko ste, ali ja vas uvjeravam da ništa ne znam o Vama, osim očitih činjenica, tj. da ste neženja, advokat, "slobodni zidar" i astmatičar.
Str. 35.
Lestrade je naučio, s više iskustva nego što je to možda bio voljan priznati, da je Holmesov mozak, oštar kao britva, u stanju prodrijeti u ono što je za njega bilo neprodorno.
Str. 40.
Ne mislim da će stvar biti opasna, inače ne bih ni pomišljao krenuti bez Vas.
Str. 43.
Svi moji instinkti vode u jednom pravcu, a činjenice u drugom. Sve se bojim da britanske porote još nisu dostigle potreban stepen inteligencije koji bi im omogućio da daju veću važnost mojim pretpostavkama nego Lestradeovim činjenicama.
Str. 44.
Najzad, važni dokazi su mač sa dvije oštrice koji može posjeći i u sasvim drugom smjeru nego što to zamišlja Lestrade.
Str. 47-48.
Moj prijatelj nije doručkovao jer je jedna od njegovih osobina bila da u trenucima najveće napetosti uopće ne jede. Sjećam se slučajeva kad se oslanjao na svoje čelično zdravlje, pa se odricao jela sve dok ne bi pao u nesvijest od čiste iznemoglosti. - Sad ne mogu odvojiti potrebnu energiju i sačuvati živce za varenje - odgovarao bi na moje ljekarske primjedbe.
Bilo je to remek-djelo pokvarenosti i on ga je izveo majstorski. Ali nedostajao mu je talent umjetnika, nedostajalo mu je znanje o tome kad bi trebao stati. Htio je usavršiti ono što je već bilo savršeno, još jače zategnuti omču oko vrata svoje nesretne žrtve, pa je sve upropastio.
Vidite, dragi moj Watsone, - poče on, pa ostavi epruvetu na policu, kao profesor koji se obraća razredu - zaista nije teško izvesti niz zaključaka, od kojih svaki zavisi od prethodnog, a svaki je opet po sebi jedinstven. Pošto smo to učinili, ako odbacimo sve zaključke u sredini i iznesemo slušaocima početni konačni zaključak, učinak će biti zapanjujući, mada možda i grub.
Str. 60.
Kad se jednom objasni, svako pitanje postaje sasvim djetinjasto.
Str. 60.
Ne želim biti tajanstven, ali dok radim, ne mogu ulaziti u duga objašnjavanja zamršenih stvari.
Str. 75.
Prilično poznajem sve oblike tajnog pisanja, pa sam napisao o tome i jednu beznačajnu raspravu, u kojoj sam analizirao 160 raznih šifri, ali priznajem da mi je ovo pismo sasvim novo. Cilj ljudi koji su izumili ovaj sistem bio je da sakriju da ovi znakovi prenose poruku i da dadnu utisak da se radi o pukim dječijim crtežima. Međutim, kad sam jednom utvrdio da ti znakovi predstavljaju slova, pa kad sam pronašao ključ kojim sam odgonetnuo tajnu tog neobičnog pisma, rješenje se nametnulo. Prva poruka koja mi je donesena bila je tako kratka da sam mogao samo utvrditi da jedan simbol predstavlja slovo E. Kao što znate, E je glas koji se najčešće javlja u engleskom jeziku i toliko preovladava nad drugima da se ponavlja i u kratkim rečenicama. Od 15 znakova u engleskom jeziku 4 su bila jednaka, tako da je razumno smatrati ih slovima E.
S izgledom pomirenosti i ponešto umornim osmijehom Holmes zamoli lijepog uljeza da sjedne i da nas obavijesti o razlogu svoje uznemirenosti.
Moj prijatelj volio je prije svega tačnost i usredsređenost misli, pa je bio protiv svega što bi mu odvraćalo misli od stvari koju je imao u rukama. Pa ipak, bez grubosti, koja je bila strana njegovoj prirodi, bilo je nemoguće odbiti da se sasluša priča mlade i lijepe djevojke, visoke, ljupke i dostojanstvene, koja je sama jedne kasne večeri došla u ulicu Baker i zamolila Holmesa za pomoć i savjet. Holmes bješe zauzet kad je djevojka došla da iznese svoj slučaj, pa je bilo očito da je možemo samo silom istjerati iz naše sobe. S izgledom pomirenosti i ponešto umornim osmijehom Holmes zamoli lijepog uljeza da sjedne i da nas obavijesti o razlogu svoje uznemirenosti.
Str. 88.
Siguran sam da ćete me izviniti, ali to je moj posao - reče Holmes pregledavši joj ruku. - Zamalo da pogriješim. Pomislio sam da kucate na mašini. Očito je, međutim, da se bavite muzikom. Obratite pažnju, Watsone, na ove proširene vrhove prstiju koji su značajni za ljude obiju profesija. A uz to, lice se ističe svojom produhovljenošću - reče i okrenu djevojčinu glavu prema svjetlu. - Taj izraz nije posljedica kucanja na mašini. Vi ste muzičarka.
Str. 88.
Šta sam trebao uraditi? - povikah, sa dozom žara. - Otići do najbliže gostionice. To su središta svih ogovaranja u zabačenim mjestima. Tamo znaju svačije ime, od imena gospodara pa sve do imena peračice posuđa Williamsonovih!
Str. 95-96.
Ponekad zanemarujem fizičko vježbanje, tu pravu poslasticu - reče. - Vi znate prilično dobro da poznajem pravila boksa, tog starog britanskog veoma korisnog sporta. Da ta pravila ne poznajem, poprilično bih se osramotio.
Str. 96.
Upravo smo stigli dotle kad taj gospodin, koji je dotad pio pivo u prednjoj sobi i čuo čitav naš razgovor, uđe u točionicu. "Ko ste vi? Šta tražite ovdje? Zašto ste postavljali ona pitanja?" - upita me. Izražavao se tačno, upotrebljavajući pritom sočne pridjeve. Čitav niz psovki završio se opasnim udarcem po meni, udarcem koji nisam uspio sasvim izbjeći. Narednih nekoliko minuta upotrijebio sam svu svoju vještinu protiv tog grubijana. Moji su udarci sad padali po njemu gdje god su stigli. Izašao sam iz borbe nagrđen, a g. Woodleya kolima su odvezli kući. Zadovoljan sam svojim izletom u selo, mada Vam moram priznati da on nije mnogo korisniji od Vašeg.
Str. 97.
Požurili smo takvom brzinom da su se na meni ubrzo pokazale posljedice mog povučenog kućnog života te sam morao zastati. Holmes je, međutim, stalno vježbao i održavao fizičku kondiciju, pa je posjedovao neiscrpne rezerve snage i sad ih je koristio.
Str. 99.
- Vi to nazivate ljubavlju, g. Carrutherse - rekoh - ali ja bih to nazvao sebičnošću. - Možda između ta dva osjećanja postoji neka veza.
Str. 103.
To je laž - reče starac - ja do prije 2 mjeseca nisam uopće vidio tu dvojicu i nikad nisam bio u Africi, pa to stavite u svoju lulu i popušite, g. smutljivče!
Williamson o Holmesu, str. 104.
U vrtlogu naše neprekidne djelatnosti bilo mi je često teško zaokružiti svoju priču i iznijeti sve one pojedinosti koje je čitalac možda radoznalo očekivao. Svaki slučaj bio je predigra za neki drugi, pa bismo, kad bi kriza prošla, sasvim izgubili iz vida njegove učesnike jer smo suviše bili zaokupljeni poslom.
Zanijemjeli, zaprepašteni, posmatrali smo ljudinu neko vrijeme. Ličio je na olupinu nekog broda izbačenu na obalu kao tužan svjedok iznenadnog i kobnog nevremena na otvorenom okeanu života.
Str. 109.
Prema mojim pretpostavkama, to je zaista nemoguće. Znači da sam stvar negdje pogrešno postavio.
Str. 126.
Ja moram, Vaša milosti, braniti stav da svako ko se upusti u neki zločin mora moralno odgovarati i za svaki drugi koji iz tog djela proizlazi.
Str. 135.
Vaša milost možda nije čula da ja uživam izvjestan ugled, inače ne biste pomislili da meni može sasvim lahko da se umakne.
Str. 136.
Pošto smo se osigurali da nam se ubuduće neće desiti nešto slično - reče Holmes kad je razdragani sobar izašao - možemo biti blaži prema onome što se desilo u prošlosti. Ja nemam neki službeni položaj, pa ne moram u ovom slučaju reći sve što znam kad je već pokriveno sve što je potrebno da pravda bude zadovoljena.
Str. 139-140.
- To je drugi najzanimljiviji predmet koji sam vidio ovdje na sjeveru. - A koji je bio prvi? Holmes savi obazrivo svoj ček i stavi ga u svesku. - Ja sam siromah čovjek - reče i, pomilovavši je pogledom, gurnu je duboko u svoj unutrašnji džep.
Nije mi poznato da se moj prijatelj ikad nalazio u boljem raspoloženju i u krepkijoj tjelesnoj kondiciji nego 1895. Što god se više proslavljao, zadaci koji su mu postavljani bivali su sve teži, tako da bih se osjećao veoma indiskretnim kad bih, ne daj Bože, nekom svojom nesmotrenošću i nehotice podsjetio svoje čitaoce na neke od onih mnogobrojnih slavnih ličnosti koje su u to vreme prelazile prag naše skromne kuće u Ulici Baker. Ali Holmes je, kao svaki veliki umjetnik, živio samo radi umjetnosti. Osim u slučaju s vojvodom od Holdernessea, rijetko kad bih zapazio da je za svoje neprocjenjive usluge zahtijevao velike nagrade. Imao je svoje hirove, ali nije mario za blaga ovog svijeta, pa je veoma često odbijao moćnike i bogataše kad bi tražili njegovu pomoć u slučajevima koji mu nisu bili po ukusu, dok bi se, s druge strane, s najvećim zanosom posvećivao problemima skromnog klijenta ako su mu svojom dramatičnošću podsticali maštu i dovitljivost.
Str. 145.
Ne smije biti dovedena u sumnju, dragi moj Watsone, vrijednost vježbanja prije doručka.
Str. 145.
Da ste bacili pogled u zadnji deo Allardyceove mesare, vidjeli biste jednog džentlmena u košulji kako bijesno probada ovim oružjem jedno zaklano prase koje je visilo s tavanice zakačeno na kuku. Taj energični džentlmen bio sam ja. Zadovoljio sam se saznanjem da bez ikakvog vježbanja mogu jednim udarcem probosti prase.
Str. 146.
Dragi moj Hopkinse, istraživao sam ja najraznovrsnije zločine, ali nikad nisam naišao na neki koje je izvršilo stvorenje koje leti. Dokle god je zločinac dvonožac, uvijek moraju postojati i neki tragovi, makar neke ogrebotine, nešto što se sasvim slučajno, malčice pomjerilo s mjesta, a sve to može otkriti istražitelj koji obavlja posao po naučnim metodama. Ne vjerujem da u toj sobi, svoj isprskanoj krvlju, nema tragova koji bi nam mogli pomoći.
Str. 150.
Turobno bdijenje potraja dugo, ali je nosilo, reklo bi se, nešto od onog uzbuđenja koje osjeća lovac kad vreba kraj pojila i čeka da mu na nišan naiđe neka divlja zvijer. Kakva li će nam se to zvijer prikrasti iz mraka? Neki zločinac, pobješnjeli tigar koga čovjek može savladati samo u ljutom okršaju s njegovim krupnim kandžama i oštrim zubima, ili kukavan, podmukao šakal, opasan samo za nepripremljene ili slabije od njega?
Str. 155.
Zastupajući jedno gledište čovjek treba uvijek sagledati i drugu mogućnost, da bi se i s te strane osigurao. To je osnovno pravilo svake krivične istrage.
Str. 159.
No, Watsone, čitavih 10 dana proganja me ova đavolska stvar. Ovim se potpuno ograđujem od nje.
Str. 159.
Znanje se stječe iskustvom, pa tako i Vi trebate iz ovog slučaja izvući pouku da nijednu mogućnost nikad ne smijete potcijeniti.
Watsone, da li Was je ikad obuzeo osjećaj jeze i groze kad ste stajali pred zmijama u zvjerinjaku i posmatrali ta gmizava stvorenja, ogavna i otrovna bića pakosne, spljoštene glave i zlehudog pogleda? Eto, upravo takav utisak ostavlja na čovjeka Milverton.
Str. 8.
Kad je slučaj moralno opravdan, preostaje mi još samo da razmislim o tome šta zapravo stavljam na kocku. A džentlmen se na to ne smije obazirati kad je riječ o dami koja je očajnički upućena na njegovu pomoć.
Str. 14.
Pa hajde, hajde, dragi moj druže, neka bude kako Vi želite. Godinama smo u ovom stanu dijelili dobro i zlo; bit će zanimljivo ako se jednom nađemo zajedno u istoj zatvorskoj ćeliji. Sigurno se sjećate, Watsone, da sam Vam više puta govorio kako se ne mogu oteti utisku da bih mogao, kad bih htio, postati veoma opasan kriminalac. A sad mi se pruža jedinstvena prilika da ispoljim te svoje sposobnosti. Gledajte! Holmes izvuče iz ormara za rublje jednu lijepu, malu kožnu kutiju i, otvorivši je, pokaza mi mnoštvo svjetlucavih instrumenata. - To vam je prvorazredna, najmodernija zbirka provalničkog pribora. Evo, vidite, sve što provalniku može zatrebati nalazi se u toj kutiji: tu je niklovana poluga za obijanje, tu je rezač stakla sa dijamantskim vrhom, tu su razni prilagodljivi ključevi i sva ona usavršena sredstva koja iziskuje brzi napredak civilizacije. A evo i moje svjetiljke, kojom se svjetlo upravlja samo na jednu stranu.
Str. 15.
Ima zločina koji se ne mogu svesti pod zakonske propise, pa zato opravdavaju ličnu osvetu.
Ludilo ne poznaje granice. Naprimer, stanje koje moderni francuski psiholozi nazivaju idée fixe može biti neupadljivo kod neke ličnosti i praćeno potpunim zdravljem u bilo kojem drugom pogledu. Čovjek koji je mnogo čitao o Napoleonu ili je možda zadobio neki nasljedni porodični ožiljak u velikom ratu, mogao bi lahko stvoriti neku fiksnu ideju i pod njenim utjecajem biti sposoban za bilo kakvo luđačko nasilje.
Dr. Watson, str. 29.
Za pola sata stigli smo u ulicu Pitt, mirni, neveliki, učmali kraj, po strani od živahnijih tokova londonskog života. Kuća br. 131 bila je jedna u nizu škrinjastih, međusobno jednakih, kao jaje jajetu, poštovanih, ali i najneromantičnijih kuća. Kako smo se približavali, tako se znatiželjna gomila sve više tiskala pred kućom. Holmes je zazviždao. - Dragi Bože! To je u najmanju ruku pokušaj ubistva. Ništa drugo ne bi zadržalo londonskog glasnika. Njegova opuštena ramena i ispružen vrat nagovještavaju nasilje.
Str. 30.
U hitrom slijedu prošli smo granicu modernog Londona - Londona hotela, pozorišta, literature, poslovnog Londona, primorskog Londona - sve dok nismo stigli na drugu stranu rijeke, do grada od sto hiljada ljudi, gdje kuće za iznajmljivanje, nastanjene evropskim doseljenicima, smrde, užegle od vrućine.
Str. 36.
Štampa je, Watsone, najdragocjenija institucija pod uvjetom da znaš kako da je iskoristiš.
Str. 37.
Nisam bio iznenađen kad mi je Holmes predložio da uzmem revolver. On je, pak, za sebe izabrao lovački bič, svoje omiljeno oružje.
Str. 40.
Lestrade i ja ostali smo na trenutak ukočeni, a potom smo i po spontanom porivu obojica snažno zapljeskali kao na dobro izvedenom obrtu u predstavi. Rumenilo je šiknulo u Holmesove blijede obraze i on nam se naklonio kao dramaturg koji prima dužnu počast od gledališta. U takvim trenucima prestajao je biti mašina za razmišljanje i priznavao svoju ljudsku ljubav prema divljenju i aplauzu. Onaj jednostavni ponos i zatvorena priroda koji su prezirali popularnost i slavu pokazali su se sad, izvučeni spontanom znatiželjom i hvalom prijatelja, u novom svjetlu.
Str. 44.
Dakle - rekao je Lestrade - gledao sam Vas kako rješavate mnoge slučajeve, g. Holmese, ali nikad nisam vidio uspješniji od ovoga. Mi u Scotland Yardu nismo ljubomorni na Vas. Ne, gospodine: mi se Vama ponosimo i ako sutra dođete do nas, tamo neće biti čovjeka, od najstarijeg inspektora do najmlađeg policajca, kome neće biti drago stisnuti Vam ruku. - Hvala Vam! - rekao je Holmes. - Hvala Vam! - i kako se okrenuo od nas, izgledalo mi je da je više no ikad dirnut nježnim ljudskim osjećajima. Samo tren kasnije postao je hladan i praktičan mislilac.
Sposobnost mog prijatelja nije bila iskušavana sve od onda kad je bio lišen ugodne atmosfere Ulice Baker. Bez svih onih njegovih zbirki izrezaka, hemikalija i domaćeg nereda on je bio neugodan čovjek.
Listajući, nailazim na zabilješke; npr. o onoj odbojnoj priči o krvavom zelenašu i strašnoj smrti bankara Crosbyja. Ovdje također nalazim izvještaj o tragediji u Addletonu i jedinstvenu priču o Staroj britanskoj mogili. Čuveni slučaj Smith-Mortimer isto tako spada u ovaj period, a i traganje i hvatanje Hureta, "bulevarskog ubice" - podvig koji je Holmesu pribavio orden Legije časti i pismo zahvalnosti francuskog predsjednika.
Str. 67.
Vani je urlao vjetar niz Ulicu Baker dok je kiša snažno bubnjala po prozorima. Bilo je čudno osjetiti u samom srcu grada, okružen sa 10 km čovjekovih rukotvorina, onaj željezni zagrljaj prirode i biti svjestan da pred tim golemim, elementarnim snagama čitav London nije bio više od krtičnjaka kojima su istačkana polja.
Str. 67.
Da li ste u najnovijim izdanjima nešto pročitali o slučaju Yoxley? - Danas se nisam maknuo dalje od 15. stoljeća!
Str. 68.
Ah! Ja sam samo student - čovjek od snova. Ne mogu objasniti praktične stvari u životu. No mi smo, prijatelju moj, još uvijek svjedoci mnogih ljubavnih zapreka koje mogu poprimiti čudnovate oblike.
Prof. Coram, str. 79.
Ah, evo i dobre gđe Marker! Uživajmo pet minuta u poučnom razgovoru s njom. Možda sam već prije napomenuo da je Holmes, kad je htio, bio posebno umiljat prema ženama i da je s njima vrlo spremno uspostavljao povjerenje. Za pola vremena od onog kojeg je maloprije naveo osvojio je domaćicinu dobru volju i sad je već s njom čavrljao kao da su se poznavali godinama.
- Čak će i najbeznačajniji problem biti dobrodošao u ovim dosadnim danima. Stvari su se vrlo sporo odvijale i ja sam već strahovao zbog takvih sušnih perioda jer sam iz iskustva znao da je mozak mog prijatelja tako nenormalno aktivan da je vrlo opasno ostaviti ga bez stimulativnog materijala koji bi ga mogao inspirirati. Godinama sam ga postupno odvikavao od opasne tabletomanije koja mu je jednom čak i zaprijetila u usponu zadivljujuće karijere. Sad mi je bilo jasno da je on zašao u takvu fazu u kojoj mu više nisu bili potrebni vještački stimulansi, no bilo mi je jasno i da zloduh nije mrtav, već samo uspavan i da je taj san slab i blizu buđenja. To mi je postajalo naročito jasno kad bih u periodima nereda vidio napeti izraz na Holmesovom asketskom licu i mračnu zamišljenost njegovih duboko postavljenih i nedokučivih očiju. Zato sam u sebi zahvaljivao tom g. Overtonu, ma ko on bio, jer je njegova zagonetna poruka razbila taj pogubni mir koji je za mog prijatelja bio opasniji od svih oluja njegovog burnog života.
Str. 89-90.
- Šteta što nije pisao olovkom - rekao je, odbacujući ih sa gestom razočaranja. - Kao što ste bez sumnje često viđali, Watsone, otisak često prolazi kroz papir. A ta činjenica uništila je mnoge sretne brakove.
Str. 94.
Dovoljno je velik i odrastao da sam o sebi vodi računa. A ako je toliko luckast da se izgubi, odlučno odbijam prihvatiti odgovornost za njegovo traženje.
Lord Mount-James o svom nećaku, str. 96.
- Već sam čuo za Vas, g. Holmese. Poznata mi je Vaša profesija, koju nikako ne odobravam. - U tome se, doktore, s Vama slažu svi kriminalci u ovoj zemlji - odgovorio je tiho moj prijatelj. - Dok su Vaši napori usmjereni na suzbijanje zločina, Vi zaslužujete pomoć svakog razumnog člana zajednice iako mislim da je službena mašinerija pregolema za svoju svrhu. Ono što u Vašem poslu podliježe kritici odnosi se na istraživanje tajni privatnih lica, kad čeprkate po porodičnim problemima za koje bi bilo bolje da ostanu skriveni i kad oduzimate vrijeme čovjeku koji je mnogo zaposleniji od Vas. Sada bih, naprimjer, pisao raspravu umjesto da razgovaram s Vama. - Nema sumnje, doktore. No i razgovor bi se mogao pokazati važnijim od rasprave. Uzgred, moram Vam reći da mi radimo suprotno od onog za šta ste nas optužili. Mi nastojimo spriječiti javno izlaganje privatnih slučajeva, što je neizbježno kad slučaj dospije u ruke službenoj policiji. Slobodno me možete smatrati neslužbenom pretečom pravih policajaca.
Holmes i dr. Armstrong, str. 99.
- Krenimo, Watsone - rekao je, i mi smo izašli iz kuće žalosti na blijedu Sunčevu svjetlost zimskog dana.
Vjerovatno čovjeka mojih znanja i sposobnosti sve to prilično ohrabruje, pa traži složenija objašnjenja i onda kad su mu jednostavnija nadohvat ruke.
- Ustajte, Watsone, ustajte! - povikao je. - Igra je počela. Ni riječi! Obucite se i krenimo!
Str. 111.
Vaš običaj fatalističkog posmatranja svega sa stanovišta priče umjesto naučnog eksperimenta uništio je ono što bi moglo biti poučno i klasično u raznim vježbama. Vi olahko prelazite preko posla u onim krajnjim finesama i suptilnostima samo da biste se mogli zadržati na senzacionalističkim detaljima koji mogu ushititi, ali ne i poučiti čitaoca. - Zašto ih sami ne napišete? - rekoh prilično gorko. - I hoću, moj dragi Watsone, i hoću. Sad sam, kao što znate, prilično zaposlen. Ali ću zato posvetiti svu svoju duboku starost knjizi koja će na jednom mjestu skupiti čitavo umijeće detektivske profesije.
Str. 112.
Vjerovatno čovjeka mojih znanja i sposobnosti sve to prilično ohrabruje, pa traži složenija objašnjenja i onda kad su mu jednostavnija nadohvat ruke.
Str. 119.
Jednom kad je nalog za hapšenje izdan ništa na svijetu ne može spasiti počinioca. - Jednom ili dvaput u svojoj karijeri osjetio sam da sam učinio više zla otkrivanjem zločinca nego što je on ikad počinio svojim zločinom. Sad sam naučio biti oprezan i radije bih izvodio trikove s engleskim zakonom nego s vlastitom savjesti.
Str. 125-126.
Ono što ja znam je neslužbeno, a ono što on zna je službeno. Ja imam pravo na privatnu osudu, ali on nema. On mora otkriti sve što zna ili bi u protivnom iznevjerio posao koji radi.
Holmes o inspektoru Hopkinsu, str. 127.
- Pogledajte, kapetane Crockere, učinit ćemo to u dužnoj zakonskoj formi. Vi ste optuženi, Watson je britanska porota - zaista ne znam čovjeka koji bi više odgovarao tom liku. Ja sam sudija. Sada ste, gospodo porotnici, čuli dokaze. Smatrate li optuženog krivim ili ne? - Nije kriv, visosti - rekoh. - Glas naroda, glas Boga. Slobodni ste, kapetane Crockere. Sve dok zakon ne pronađe drugu žrtvu Vi ste sigurni od mene. Vratite se toj ženi nakon godinu dana i učinite svoju i njenu budućnost vrijednom presude koju smo Vam noćas izrekli.
- A sada, Watsone, pitanje ljepšeg spola je Vaše područje - rekao je Holmes, osmjehujući se, kad se šuštanje njenih haljina izgubilo u tresku vrata.
Str. 145.
A motivi žena su tako nedokučivi. Kako se može graditi na takvom živom pijesku? Njihov beznačajni postupak može značiti veoma mnogo, a njihovo najekstravagantnije ponašanje može zavisiti od ukosnice ili uvijača za kosu.
Str. 145.
Samo se jedna stvar desila u posljednja tri dana, a to je da se baš ništa nije desilo.
