In a 1786 James Gillray caricature, the plentiful money bags handed to King George III are contrasted with the beggar whose legs and arms were amputated, in the left corner
"Mislio sam da nema novčića koji ne bi bio simbol svih novčića što se beskrajno sjaje u historiji i u legendi (...) razmišljao sam kako nema ničega nematerijalnog od novca, zato što je svaki novčić (recimo, novčić od dvadeset centaca), strogo govoreći, prava riznica budućih mogućnosti. Novac je apstraktan, ponavljao sam, novac je budućnost. On može biti popodne u okolici, može biti Brahmsova muzika, može biti mapa, može biti šah, može biti kahva, može biti Epiktetove izreke, koje naučavaju preziranje zlata; on je Protej, nepostojaniji od onoga s otoka Fara. On je nepredvidljivo vrijeme, Bergsonovo vrijeme, a ne postojano vrijeme islama ili stoikâ. Deterministi tvrde da na svijetu nema nijednoga jedincatog čina koji je moguć, id est čina koji se mogao dogoditi; neki novčić simbolizira našu slobodnu volju." (Zahir)
"U redu. Priznajem. Ja nisam pravi carski osmanski zlatnik od dvadeset dva karata koji je izašao iz kovnice na Čemberlitašu. Ja sam lažni novčić. Mene su u Veneciji izradili od nečistog zlata, donijeli me ovamo i poturili kao osmanski zlatnik. Hvala vam što imate razumijevanja." (Zovem se Crvena)