Otvori glavni meni

Wikicitati β

Miljenko Jergović

Miljenko Jergović
bosanskohercegovački književnik
Rođenje 28. maj 1966.
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  • "Derviš Sušić je, pogotovu u romanima Hodža Strah i Nevakat, napisao i neke od najmuslimanskijih, ili islamom najprožetijih, stranica bosanske književnosti. Činjenica je da su najljepše prozne stranice inspirirane islamom, u bosanskoj književnosti napisala dvojica partizana i komunista, obojica u svojim počecima pobornici socijalističkoga realizma i teorije odraza, Derviš Sušić i Meša Selimović. Time doista niko nije bio na gubitku, niti se tako potvrđivala neka društvena istina. Ali pred čitateljima, ipak, stoji neka vrsta moralne obaveze da prihvate cjelinu, a ne samo dio književne i duhovne istine ovih i ovakvih pisaca." (Hodža Strah, V.B.Z. 2005, ISBN 9532014853)


  • "Bosna i Hercegovina je zemlja koja potpuno pripada i onima koji je mrze i preziru, premda u njoj žive. Ne pripada im ništa manje nego onima koji je smatraju jednom i jedinom. Drukčije ne može i ne smije biti. U zemlji u kojoj su svi jednako mladi i jednako stari temeljni je narod od tri naroda sačinjen. A bosanski patriotizam, ako nije huljski i ako je lijep po mjeri ljepote ove zemlje, može biti zasnovan samo na sramu zbog onoga što je učinjeno u tvoje ime, onoga što su učinili tvoji sugrađani, suplemenici, ili pripadnici tvoje vjere. Susjede se može samo poštovati, ne očekujući od njih da se srame. To važi za sva tri naroda, bez obzira na to koliko je koji propatio." ('Patriotizam', Sarajevski Marlboro)


  • "Mehmedalija Dizdar, Stočanin, rođen 1908. u vrijeme prije nego što je, što bi stare žene po Bosni rekle, drug Tito dao muslimanima pravo da budu nacija, se izjašnjavao kao Hrvat. Jednom je rekao da je on Hrvat iz tehničkih razloga. Činjenicu da se Mehmedalija Mak Dizdar izjašnjavao kao Hrvat su iskoristili antologičari hrvatske poezije na čelu sa uvaženim saborskim zastupnikom akademikom Vlatkom Pavletićem, pa su ga stavili u svoje antologije, a Boga mi i u Stoljeće hrvatske književnosti. To sve skupa bi bilo u redu, ja mislim zapravo da i je u redu. Mislim mene ako Mongoli kojim slučajem stave u mongolsku književnost, meni neće pasti napamet da to demantiram." (Intervju za Omnibus, 2003.)


  • "Ja sam pisac onih koji me žele, onih koji čitaju moje knjige, razumiju ih iskustvom maternjeg jezika, a njihovu priču doživljavaju kao priču iz vlastitoga svijeta. Mislim da sam u jednome šampion među bosanskim piscima svih generacija: šampion sam u tome što sam se najviše puta izjasnio kao bosanski pisac. Kao da bi oni koji me o tome pitaju željeli da mi dosadi, pa da kažem - nisam, nego sam od danas islandski pisac". (Intervju za Dnevni avaz, juli 2006.)



  • "Majčin duh lebdi nad onim uskim prostorom ničije zemlje, između Bosne i Hrvatske, i nada se čudu." ("Hrvatica", oktobar 2013.)


  • "Svakoj demokraciji prethode suočenje, pokajanje, osjećaj odgovornosti za zločine koji su prethodili njezinoj uspostavi... Ima li toga kod nas? Dok plugovi gdje god uzoru samo češljaju rebra skeleta koji isplivavaju iz masovnih grobnica našeg stoljeća, i dok se svi osjećaju samo kao žrtve jednoga iščezlog imperija, i nitko ne vidi da su mu ruke krvave, ne može ovdje biti ničega drugog osim nacionalizma. Je li Jugoslavija izazvala sve te nacionalizme? Možda. A je li Jugoslavija bila očajnički pokušaj da se izborimo protiv nacionalizma? To sigurno." (Dok plugovi češljaju rebra, decembar 2013.)


  • "[E]vropa je, po primarnom značenju u rječniku grada, najvažniji sarajevski hotel, u kojem bi svatko od nas prenoćio da nije Sarajlija, i iz kojeg bi započelo svako istraživanje Sarajeva, kada bi se tu još nešto moglo istraživati, kada grad ne bi bio okamenjen u sjećanju, preliven, kao Pompeji, okamenjenom vulkanskom lavom koja je konzervirala i sačuvala sve onakvo kakvo je bilo nekad. Ili kakvo nije bilo nikad. Tek u sekundarnom značenju u svakom sarajevskom dikcionaru Evropa je kontinent koji se polako odmiče od ove zemlje i grada, plove tektonske ploče, i skoro će doći vrijeme da Evropa bude već toliko daleko da je za Sarajlije nigdje neće ni biti, osim u tom hotelu što ga je po narudžbi trenutka izgradio i svome gradu poklonio jedan Srbin." (Evropa i Central, legenda o dva hotela, januar 2014.)


DjelaUredi