Bijeg Avdana Mujkića

Bijeg Avdana Mujkića
Autor	Zija Dizdarević
Originalni naziv	Bijeg Avdana Mujkića

• "Eto, sabahile mi dojde Arifa Mujanova i odnese dva safuna, po tri dinara - šest dinara, platila je namah; pa se oko podne navrati Emin i uze paltu, ćibru i ćage i osta mi dužan, k'o veresija, grom joj oči izbio i ko je izmisli; i njekako do ićindije haman ne bi nikoga. Istom u ićindiju odnese ona Suljagina po frtalj kahve i frtalj šećera, sve biva deset dinara, i još u akšam pazarih ćetiri svijeće po pô dinara - dva dinara. Hele, pazarih, šućur Allahu, osamnes' dinara u gotovu i tri i pô dinara veresije. Malo brte, malo, jakako, nejma ni bešluk ćista ćara, a valja živit', valja na se, u se i poda se, a haj' ti živi kad pazariš osamnes' dinara na dan, a porez k'o džomba, izjede sve."

• "Ama, šta je ovom narodu pa samo o belaju govori i misli, dragi Bože, k'o da je kijamet, pa se nema kud?! Dođe insanu da pobjegne od svijeta i da ne haje za ovakve muhabete, vrag ih odnio. A ne mereš mimo svijet ništa i valja ti trpit šćeo-nešćeo, - buni se Avdan i sve bi pobjegao od razgovora, "dosta mi je i moje muke", a stiješnjen je i sve više osjeća da ne može."

• "Eh kam' puste sreće da umrijeh onda kad sam samo konto šta ću rućku a šta većeri, eh..."

• "Ide Avdan čaršijom, i misli kako je grijeh piti, haram je a pregoriće, pa što Bog da. Pa misli još kako će kuća i dućan ostati bez ičega ako i ono malo para propije i kako će, može biti, i gladovati. A pregoriće i to, pa šta Bog da. Makar i ono robe butum prodao, iznapijaće se nekoliko puta. Kako je samo Klempuš rahat...! A što je bliže birtiji, sve mu je teže kad se sjeti žene i onog drhtavog, neizrečenog proklinjanja i djece koja će gladovati. (...) Te noći se Avdan Mujkić prvi put u životu napio kao sjekira. "