"Život i mudrost. Šta je iko više mogao da poželi?"
"Ko može reći da je mrtav onaj čovjek čije nas riječi još ućutkuju i čija osjećanja ostavljaju traga u nama?"
"Vremenom će Suzana ovdje ponovo otkriti Staru nauku i njome iscjeliti drevne pukotine. Tu će, neke nezamislive godine, Kal doći da živi u kući na ivici Vrtloga, u koju će jednoga dana stići mladić čiju je historiju znao. Tu je sve bilo ispisano unaprijed, sve što su zajedno usnuli, i sve je čekalo da se rodi."
"Sada su imali vremena za sva svoja čuda. Za duhove i preobražaje; za strasti i dvosmislenosti; za podnevne vizije i ponoćnu slavu. Imali su vremena na pretek. Jer, ništa nikada ne počinje. Tako ni ova priča, pošto nije imala početak, neće imati ni kraj."
