Tifanova pobuna

Tifanova pobuna
Autor	Zija Dizdarević
Originalni naziv	Tifanova pobuna

• "Momčili su se dotada i drugi. Odraste sin pod prijetnjom i šipkom, počne pomagati ocu na njivi ili u dućanu, rjeđe ide sa djecom i - jednoga dana ne otrpi da ga udaraju. Ocu vikne "neću!", pobjegne iz kuće, ne vraća se dan-dva; ako je otkrio čekmedže sa ušteđenom crkavicom, buntovno je pokupio prije bijega, sastao se s "mladićima" i za dvije noći "prolumpov'o", nakrivljujući kapu, vrišteći i ačeći se k'o da je njegov čitav svijet. Poslije bi očeva huja malko popustila, "sin mu treba za pos'o, a vala i vakat je da od njega postane čojk, šta će mu ženskonja", nađu se i posrednici, stariji ljudi i - momčić stidljivo spuštenih očiju vraća se pokajnički kući. Ako mu otac još ponudi cigaru - ko je k'o on! I počnu noćna lutanja kroz blatnjave mahale i ispod preživjelih polomljenih mušebaka."

• "Braću nije volio. Zašto su na njemu silu pokazivali i s majkom osorno govorili? Kakva je strašna bila ona noć u kojoj se on prevrtao mučen prigušenim otrovnim glasovima što su dolazili iz majčine sobe: "Mi ćemo se odijeliti!... šta hoćeš... eto ti on, ti ga hrani!... njemu si mati, a nama maćeha... moja je njiva kraj rijeke... moja je livada... pobogu braćo popili ste mu sve... od šta ću živiti!?... Ostan'te ako Boga znate... šta ću jadna... Šta me briga, imam i svoje dijete... Meni to zapada, to je moje hise... ja ću na sud, ti si žena i ne umiješ, smešćeš se... Šuti! Eto ti krava i tvoji dukati..." onda jecaji i on je počeo stenjati da ga čuju ne bi li prestali i bilo mu mučno, a nije znao šta se to događa."

• "U to doba počeo je osjećati sebe. Kad se u sutone vraćao s kravom pored rijeke, kad su brda oštro odudarala od večernjeg neba, a umorna i ojađena sevdalinka plakala nad sirotinjskom Karanfil-mahalom, on nije znao šta je to, ali se u njemu rađalo, drhturilo, pogled je nosio poluželje sa pjesmom negdje na one daleke bregove i sve je to treperilo u njemu i oko njega, a on osjećaše želju da potrči, poleti, zagrli... U snovima se krvavim nožem svetio nekome, jurio preko blistavih voda, trzao se i budio s pomišlju na neku dragu pjesmu."