Spletanje i raspletanje čvorova

Spletanje i raspletanje čvorova
Autor	Ivan Aralica
Originalni naziv	Spletanje i raspletanje čvorova
Datum izdanja	1993.

• "Pojavili su se novi tjednici, ni informativni ni sa serioznim analizama i komentarima, tjednici aferaški i blesfemičarski. Oni su, u nedostatku drugih, dospjeli do dijaspore. Oni je više zbunjuju nego informiraju, više razaraju nego konstituiraju. Bez pravih vijesti, dijaspora te aferaške članke, pisane preko koljena i preko pameti, posiše zdravo za gotovo i sa zebnjom se pita kakvu smo to monstruoznu državu stvorili ako je istina da su tamo na vlasti sami lopovi, prevaranti, podmukli spletkari, vlastoljupci i ostala crvena bagra?"

• "Vidio sam da protivljenje strančarenju u dijaspori dolazi otuda što se žestoki stranački rivaliteti iz zemlje prenose u dijasporu, s namjerom da se u dijaspori dobije bitka koja je u zemlji izgubljena. Otuda povika: ne trebaju nam stranke."

• "Po Sydneyu i okolici vozač nam je bio jedan Pažanin, sredovječan čovjek koji je u Australiju došao šezdesetih godina. Potjecao je od roditelja koji su, istina, bili partizani, ali su mrzili komunizam i bili vjernici, kao i njihov sin. Završio je pučku i zanatsku školu i otišao u Australiju s namjerom da nešto zaradi i da se vrati kući. Upoznali smo ga kao razgovorljiva, blaga i snošljiva čovjeka s kojim se može lijepo razgovarati i koji dobro poznaje hrvatsku dijasporu u gradu. Zato me, kad nas je jedno jutro vodio na misu u hrvatski katolički centar, začudilo ono što mi je rekao u prolazu, pored kluba "Jadran-Hajduk", toga, po njegovoj tvrdnji, legla udbaških špijuna.

"To je taj klub!" rekao je. "Uh, ala smo se s njima tukli!"

"Vi ste se tukli?"

"Ma, ja! A što ću? Došao sam. I kamo ću? Među svoje, u crkvu. A oni mi kažu: nisi ti pravi Hrvat, završio si komunističke škole, zarazio si se komunizmom. Ma, što? Došao ja jednom u crvenom džemperu. Nisam znao. A oni na mene: Svuci to sa sebe ako si Hrvat, to je komunistička boja. Šta da činim? Da idem među 'Jugoslovene'?! Neću. Svučem džemper i oni ga iskidaju na komade. Onda sam pošao s njima, učlanio se u klub "Punch Ball". Tamo su me i oženili. I 'ajde svake nedjelje na utakmice, na šaketanje s 'jugovićima'".

"I tukli ste se?"

"Da tukli? Ma, bez noža! Samo šakama...Glupost! Sad vidim da je to bila glupost."

"Viđate li se s kojima ste se tukli?"

"Bit će ih danas na misi koliko hoćete!"

"I kako?"

"Ništa! Kao da nikad ništa nije bilo. I oni su u svom klubu izvjesili hrvatski grb i hrvatsku zastavu. Skinuli su Tita i jugoslavensku zastavu. Sad se prave veći Hrvati od nas."