"Ideal nepristrasnosti sugeriše da se sve moralne situacije trebaju tretirati prema istim pravilima. Tvrdeći da nudi tačku gledišta koju svi subjekti mogu prihvatiti, on negira razliku između subjekata. Postulirajući ujedinjenu i univerzalnu tačku gledišta, on generira dihotomiju između razuma i osjećaja. Obično izražen kontračinjeničnim misaonim primjerima, ideal nepristrasnosti izražava nemogućnost. Štaviše, on ima najmanje dvije ideološke funkcije. Prvo, tvrdnje nepristrasnoti hrane kulturalni imperijalizam dozvoljavajući pojedinačnom iskustvu i perspektivi privilegovanih grupa da paradira kao univerzalno. Drugo, uvjerenje da birokrate i eksperti mogu vršiti svoje ovlaštenje donošenja odluka na nepristrasan način legitimira autoritarnu hijerarhiju." (Pravda i politike razlike)
"Osnovna ideja je da principi pravde za osnovnu strukturu društva jesu predmet izvorne saglasnosti. To su principi za koje slobodne i racionalne osobe smatraju da bi unaprijedili njihove interese ako bi ih prihvatili u nekom početnom položaju jednakosti, kao one koje određuju temeljne uslove njihovog udruživanja. Ovi principi treba da regulišu sve dalje sporazume; oni bliže određuju vrste društvene saradnje u koju se može stupiti i oblike vlasti koji se mogu ustanoviti. Ovakav način bavljenja principima pravde nazvaću pravdom kao nepristrasnost." (Teorija pravde)
"Čak i ako su privrženi nepristrasnosti, pitanje koje će se najvjerovatnije javiti u umovima članova političke zajednice nije: "Šta bi racionalni pojedinci izabrali pod univerzalizirajućim uslovima te-i-te vrste?", već radije: "Šta bi pojedinci poput nas izabrali, koji su situirani poput nas, koji dijele kulturu i riješeni su da je nastave dijeliti?" I to je pitanje koje se lako preobražava u: "Koje smo izabire već načinili u tijeku našeg zajedničkog života?" "Kakva razumijevanja mi (zaista) dijelimo?" (Područja pravde)
