Otvori glavni meni
Područja pravde: odbrana pluralizma i jednakosti
Autor
Michael Walzer
spis političke filozofije
Originalni naziv
Spheres of Justice: A Defense of Pluralism and Equality
Datum izdavanja
1983.



UvodUredi

  • "Muškarci i žene zaista imaju prava van onih na život i slobodu, ali ta prava ne slijede iz naše zajedničke čovječnosti; ona slijede iz zajedničkih koncepcija društvenih dobara; ona su lokalna i partikularna u karakteru:"

Složena jednakostUredi

  • "Čak i ako su privrženi nepristrasnosti, pitanje koje će se najvjerovatnije javiti u umovima članova političke zajednice nije: "Šta bi racionalni pojedinci izabrali pod univerzalizirajućim uslovima te-i-te vrste?", već radije: "Šta bi pojedinci poput nas izabrali, koji su situirani poput nas, koji dijele kulturu i riješeni su da je nastave dijeliti?" I to je pitanje koje se lako preobražava u: "Koje smo izabire već načinili u tijeku našeg zajedničkog života?" "Kakva razumijevanja mi (zaista) dijelimo?"
  • "[P]rincipi pravde su sami pluralistički u formi; [...] različita društvena dobra trebaju biti raspodijeljena iz različitih razloga, u skladu sa različitim procedurama, od različitih agenata; i [...] sve ove razlike izvode se iz različitog razumijevanja samih društvenih dobara - neizbježan proizvod historijskog i kulturnog partikularizma."
  • "Nazvat ću dobro dominantnim ako pojedinci koji ga imaju, jer ga imaju, mogu upravljati širokim rasponom drugih dobara."
  • "Režim složene jednakosti suprotnost je tiraniji. On uspostavlja skup odnosa tako da je dominacija nemoguća. Formalno, složena jednakost znači da položaj bilo koje osobe u jednom području ili u odnosu na jedno društveno dobro ne može biti podrivano njegovim položajem u nekom drugom području, u odnosu na neko drugo dobro. Tako, građanin X može biti izabran pored građanina Y za političku funkciju, te zbog toga njih dvoje mogu biti nejednaki u sferi politike. Ali neće općenito biti nejednaki dokle god X-ova funkcija njemu ne daje prednosti nad Y u bilo kojem drugom području - bolju zdravstvenu njegu, pristup boljim školama za njegovu djecu, preduzetničke mogućnosti, i tako dalje. Dokle god funkcija nije dominantno dobro, nije općenito konvertibilna, funkcioneri će biti, ili barem mogu biti, u odnosu jednakosti prema muškarcima i ženama kojima vladaju."
  • "Ni jedno društveno dobro x ne treba biti raspodjeljeno muškarcima i ženama koji posjeduju neko drugo dobro y samo zato što posjeduju y i bez obzira prema značenju x."
  • "Složena jednakost zahtijeva odbranu granica; djeluje razlikovajući dobra isto kao što hijerarhija djeluje razlikujući ljude. Ali mi jedino možemo govoriti o režimu složene jednakosti kada postoji više granica za odbranu; i šta je tačan broj ne može se odrediti. Nema tačnog broja."
  • "Politička zajednica je prikladan okvir za ovaj poduhvat [...] [P]olitička zajednica je vjerovatno najbliže svijetu zajedničkih značenja. Jezik, historija, i kultura bivaju zajedno (dolaze bliže zajedno nego igdje drugdje) da tvore kolektivnu svijest. Nacionalni karakter, zamišljen kao fiksirano i stalno mentalno stanje, očito je mit; ali dijeljenje senzibiliteta i intuicija među članovima historijske zajednice je činjenica života [...] Jedina vjerovatna alternativa političkoj zajednici je samo čovječanstvo, društvo naroda, cijela planeta. Ali ako uzmemo planetu kao okvir, moramo zamisliti nešto što još ne postoji: zajednicu koja uključuje sve muškarce i sve žene svugdje. Morali bi izmisliti skup zajedničkih značenja za te ljude izbjegavajući ako možemo stipulaciju naših sopstvenih vrijednosti. I morali bi pitati članove te hipotetičke zajednice (ili njihove hipotetičke predstavike) da se slože o tome koji distributivni aranžmani i obrasci konverzije se trebaju smatrati pravednim."

ČlanstvoUredi

  • "Ideja distributivne pravde pretpostavlja omeđen svijet unutar kojeg se raspodjela događa: grupa ljudi privržena podjeli, razmjeni, dijeljenju društvenih dobara, prije svega međusobno. Taj svijet je [...] politička zajednica, čiji članovi raspodjeljuju moć jedni drugima i izbjegavaju, ako ikako mogu, da je dijele s bilo kim drugim."
  • "Primarno dobro koje raspodjeljujemo jedni drugima je članstvo u nekoj ljudskoj zajednici. I šta činimo s obzirom na članstvo struktuira sve naše izbore raspodjele: ono određuje s kim činimo te izbore, po koga zahtijevamo pokoravanje i ubiremo poreze, kome dodijeljujemo dobra i usluge."
  • "Članstvo je društveno dobro koje je konstituisano našim razumijevanjem; njegova vrijednost je fiksirana našim radom i razgovorom; i onda smo mi (ko bi drugi?) zaduženi za njegovu raspodjelu. Ali mi ga ne raspodjeljujemo međusobno; ono je već naše. Mi da dajemo strancima."
  • "Ljudi koji dijele zajednički život imaju mnogo jače dužnosti."
  • "[U susjedstvu] [s]tranci mogu biti dobrodošli ili ne dobrodošli; oni ne mogu biti primljeni ili isključeni [...] [A]ko države ikada postanu velika susjedstva, vjerovatno je da će susjedstva postati male države. Njihovi članovi će se organizirati da brane lokalne politike i kulturu protiv stranaca."
  • "Pristup i isključenje su srž komunalne nezavisnosti. Oni nagovještavaju najdublje značenje samoodređenja. Bez njih, ne bi moglo biti zajednica karaktera, historijski stabilnih, kontinuiranih udruživanja muškaraca i žena sa nekom posebnom privrženošću jednih prema drugima i nekim posebnim smislom zajedničkog života [...] Ako je zajednica toliko radikalno podijeljena da je jedinstveno građanstvo nemoguće, onda njena teritorija mora biti podijeljena, također, prije nego što se prava pristupa i isključivanja mogu vršiti. Jer ta prava može vršiti samo zajednica kao cjelina (čak i ako, u praksi, neka nacionalna večina dominira u odlučivanju) i samo u odnosu na strance, ne od jednih članova u odnosu na druge. Ni jedna zajednica ne može biti polu-metička, polu-građanska i tvrditi da su njene politike prihvatanja akt samoodređenja ili da su njene politike demokratske."
  • "Uskraćivanje članstva je uvijek prvi u dugom nizu zlostavljanja. Nema načina da prekinemo niz, stoga moramo poricati ispravnost uskraćivanja. Teorija distributivne pravde počinje, onda, sa iskazom o pravima članstva. Ona mora opravdati istovremeno (ograničeno) pravo zatvaranja, bez kojih ne bi uopće bilo zajednica, i političke uključivosti postojećih zajednica. Jer samo kao članovi negdje mogu se muškarci i žene nadati za dijeljenjem svih drugih društvenih dobara - sigurnosti, bogatstva, časti, funkcija, i moći - koje komunalni život čini mogućim."