Lukina odluka

Lukina odluka
Autor	Zija Dizdarević
Originalni naziv	Lukina odluka

• "Puzao život kao dijete po mračnoj kolibi, trčao preko livada, gonio i kotrljao obruče niz čaršiju, bujao, budio krv, gledao djevojke, plakao za majkom, cijepao drva, zrio, sjekao baskije, spavao u potleušici, na zemlji, u jami, sjedio po hanovima, krio se od šumara, vukao se lijeno, neumiven, a jednoga dana zaustavi se i drmnu Luku: 'A sada... Šta sad?' "

• "A sada Luka sjedi u hladnom hanu, Salko im je podvalio: umjesto drva stavio u peć karbit-lampu i svijetli kao da vatra gori sve u šesnaest, a zima je i drhtavica, i sve nešto ključa u Luki: 'A sad. Šta sad?...' "

• "Ćuti Luka, a misao mu mračna ko noć i sve nešto fijuče, urla kroz tu noć i ruši se, zaboravljene stvari proviruju i bježe i čini mu se da je u rudniku ko u noći, ko zna šta ima tamo, a nešto se sjeća da mu je mati kazivala o tom rudniku dok se još prije rata u njemu radilo.

- Ma, nekako se čovjeku teško rastati sa životom i zakopat' se u zemlju prije smrti. Ne vidiš, brate, sunca ni mjeseca, a noć ti uvijek."

• "- Pa ljudi božji, pojede rudnik, pojede čovjeka k'o ništa; kol'ko sam ja puta čuo kako svijet priča... gine se u jami...

- E, za to ti ja znam reć! Evo: ima porkmana. To su rudnički džini i oni kopaju, kucaju unutrima. Istom ti dig'o krampu i odvaljuješ komadinu, a njegdi prid tobom u zemlji kuc! Kuc! Kuc! I sve k'o da te vodi. I dokle god hin čuješ prid sobom, kopaj i ne boj se, čuvaju te. Ama čim hin uščuješ iza leđa, baci krampu i biži, jer će te, vjera i Bog, zatrpati pa si helać. Eto, to ti je.

- Je si l' ti to svojim ušima...?

- Jok, vala, ama mi stari rudari kazivali, a ljudi neće lagat! "