Demian
AutorHermann Hesse
Originalni nazivDemian - Die Geschichte von Emil Sinclairs Jugend
Datum izdanja1919.
  • "Bilo je pogrešno htjeti nove bogove, bilo je potpuno pogrešno htjeti ma šta dati svijetu! Nema nijedne, nijedne, nijedne dužnosti za probuđene ljude sem ove jedne: tražiti samoga sebe, postati čvrst u sebi samome, napipati svoj vlastiti put koji vodi unaprijed, kuda god bilo da vodi."
  • "Čovjek mora umjeti da se zavuče potpuno u sebe."
  • "...mene zanimaju samo koraci koje sam u svom životu činio kako bih dospio sebi samome."
  • "Ne postoji druga stvarnost sem one koju imamo u sebi samima. Stoga većina ljudi živi tako nestvarno, zato što slike izvan sebe smatraju za stvarnost, a svoj vlastiti svijet u sebi ne puštaju nikako da dođe do riječi. Pri tome se može biti sretan. Ali, ako se jednom sazna i ono drugo, onda se više ne može izabrati da se pođe putem većine."
  • "Ptica se rađa iz jajeta. Jaje je svijet. Ko se želi roditi mora razoriti jedan svijet. Ptica leti prema bogu. Bog se zove Abraksaz."
  • "Sjediniti božansko i satansko, odjekivalo je u meni. Ovdje sam mogao ja da se nadovežem. To mi je bilo dobro poznato još iz razgovora sa Demianom iz posljednjeg doba našeg prijateljstva. Demian je tada bio rekao da mi doduše imamo Boga kojeg poštujemo, ali ovaj predstavlja samo hotimično rastavljenu polovinu svijeta (to je bio zvaničan, dopušten, 'svijetao svijet'). Ali bi trebalo poštovati cijeli svijet; dakle, trebalo bi ili imati jednog boga koji je i đavo, ili bi trebalo zavesti pored službe Bogu još i službu đavolu. A sad je dakle Abraksas bio bog koji u isti mah i bog i đavo."
  • "Ta ja nisam htio ništa drugo nego da pokušam proživjeti ono što je samo od sebe htjelo da izbija iz mene. Zašto je to bilo tako mnogo teško?"
  • "Mi možemo razumjeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači sebe samog."
  • "Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje."
  • "Put većine ljudi je lak. Naš je težak. Podjimo."
  • "Htio sam samo pokušati živjeti ono što je samo htjelo izaći iz mene. Zašto je to bilo tako teško?"
  • "...bio mi je previše izazovan, no siguran u svojem biću, a oči su mu imale izraz odraslih koji djeca nikad ne vole - malo tužan s iskricama poruge u sebi."
  • "Ljudi koji imaju hrabrosti i karaktera drugim su ljudima uvijek neugodni."
  • "Pokušao sam lutati stazama svijeta, a one su za mene bile presklizave."
  • "Ništa na svijetu nije čovjeku odvratnije nego da ide putem koji ga vodi sebi samome."
  • "Mnogi zauvijek zapnu o taj greben te su cijeli život bolno prilijepljeni uz ono što je nepovratno prošlo, uz san o izgubljenom raju, a to je najgori i najubojitiji od svih snova."
  • "Nikome se ne posreći kad jednom počne misliti."
  • "Gdje li je sada bio? Što je mislio, što je osjećao? Zar je bio u nebu, u paklu? Nisam ga mogao ništa pitati. Kad sam ga na kraju sata opet vidio kako živi i diše, kad se njegov pogled susreo s mojim, bio je kao i prije. Odakle je došao? Gdje je bio? Izgledao je umorno. Lice mu je opet dobilo boju, ruke su se opet kretale, no smeđa je kosa sada bila bez sjaja i kao umorna."
  • "Nikome ne bih mogao reći ni riječi o svojim snovima, svojim očekivanjima, svojoj unutarnjoj preobrazbi, čak ni onda kad bih to htio. No kako bih ja to mogao htjeti?"
  • "Kad sam se tu i tamo uspoređivao s drugima, često sam bio ohol i umišljen, ali jednako često i potišten i poružen. Često sam se smatrao genijem, često poluludim. Nisam uspio dijeliti radosti i život svojih vršnjaka, a često sam se izjedao od predbacivanja i briga kao da sam beznadno odvojen od njih, kao da mi je život zatvoren.!
  • "Vi ste ono najbolje što imate."
  • "Drugi ljudi također žive u snovima, ali ne svojima, to je razlika."
  • "Jer, dobila je cijeli svijet, a izgubila je dušu."
  • "Tko doista neće ništa drugo do svoju sudbinu, on više nema sebi sličnoga, on stoji posve sam i ima samo hladan svemir oko sebe. Znate to je Isus u Vrtu getsemanskm."
  • "Sve što se otada događalo sa mnom boljelo je. Ali ako katkad nađem ključ i posve siđem u sama sebe, ondje gdje u tamnom zrcalu drijemaju slike sudbine, moram se samo nadviti nad ono zrcalo i tada vidim vlastitu sliku koja je sad sasvim nalik Njemu, mom prijatelju i vođi."