Bura
komedija (slika: Angelica Kauffmann, 1782.)
AutorWilliam Shakespeare
Originalni nazivThe Tempest
Datum izdanjaoko 1610-1612.

Goncalo

uredi
  • "Taj momak mi pruža jaku utjehu;
čini mi se da nema nikakav davljenički
biljeg na sebi. Po izgledu i naravi odličan je
za vješala. Dobri usude, potrudi se da ga objesiš.
Od konopca njegove sudbine napravi nam
uže, jer nam je naše od male pomoći. Ako nije
rođen za vješala, onda teško nama." (I,i)


  • "Jamčim da se on neće udaviti,
pa bio brod slab kao orahova ljuska i probušen
kao bludna djevojčura." (I,i)


Miranda

uredi
  • "Ako si vještinom, mili oče moj,
Uzburkao tu vodu pomamnu,
Stišaj je." (II,i)


  • "O čuda! Kol'ko je mnogo krasnih bića
Ovdje! Kako je lijep taj ljudski rod!
O hrabri novi svijete koji imaš
Baš takve ljude!" (V,i - Ova strofa je bila inspiracija Huxleyu za naslov njegove knjige Hrabri novi svijet)


Prospero

uredi
  • "Da l' vidiš još šta
U ponoru mračnom minulog vremena?" (II,i)


  • "Darežljiva sreća (koja mi je sad
Prijateljica) dovela je ovamo
Na obalu ove moje protivnike;
I moje mi znanje budućnosti kaže
Da je moja zvijezda na vrhuncu svom;
I ako propustim da joj iskoristim
Uticaj povoljan, sreća će mi tad
Klunuti zauvijek." (I,ii)


I ti si ga divno izdržao već.
Pred Bogom ti ovaj bogat dar ustupam.
O Ferdinande, ne smiji mi se što je
Toliko hvalim, jer ćeš vidjeti
Da će ona svaku hvalu prevazići
I ostaviti je da hramlje za njom." (IV,i)


  • "Naša zabava
Svršena je sada. Naši su igrači,
Kao što sam ti već rekao,
Duhovi bili, i iščezli su sad
U nevidljiv vazduh. K'o nesuštastveno
Tkivo te vizije, tako će i kule
Visoke, i divni dvorci i svečani
Hramovi, i sama lopta zemljina,
I sve na njoj, nestati k'o ova
Iščezla, nestvarna povorka, i neće
Za sobom nikakav ostaviti trag.
Mi smo građa od koje se prave
Snovi, i naš mali život nam je snom
Zaokružen." (IV,i)


  • "Groma dav'o vatru i cijepao hrast
jupiterov munjama njegovim;
Tresao rt tvrda temelja i čup'o
Iz korijena jele i kedrove.
Grobovi su, na moju zapovijest,
Budili svoje spavače, i tad
Otvarali se i puštali ih van
Pod dejstvom moje svemoćne vještine.
Te grube magije odričem se sad;
I pošto zatražim nebeske muzike,
Što baš sad činim, da bih ostvario
Smjer svoj na čulima onih što i jesu
Za te muzičke čini - prelomiću
Svoj štap i u zemlju zakopati ga tad
Na nekoliko lakata duboko,
A svoju knjigu utopiti dublje
Nego što je ikad olovni visak dopr'o." (V,i)


  • "Izgubih sve što magija mi dala;
Ostala mi samo moja snaga mala(...)
(...)Moja jedra neka vaš nježni dah vodi,
Il' propada plan što željeh da vam godi.
Duhova više da mi služe nemam,
Niti vještine da magije spremam;
Moj kraj će biti u mom očajanju,
Ako mi molitva ne pomogne stanju;
A ona je tako prodorna da stiže
Do mislosti same i grijeh sa nas diže.
I k'o što želite da s vas grijesi odu,
Tako i vi meni darujte slobodu." (Epilog)

Ariel

uredi
Svi đavoli su ovdje." (II,i)


  • "(pjeva). Otac tvoj leži pet hvati duboko.
Kosti mu sada postaju koralji;
Onaj biser tamo njegovo je oko;
Smrtne mu dijelove mijenjaju ti vali
U nešto tako divno, dragocijeno;


  • "Vi,
Luđaci! Ja i moji drugovi
Služimo sudbini; oni elementi
Od kojih su vaši mačevi kaljeni
Mogu isto tako raniti vjetrove,
Il' izloženi podsmjehu ubiti
Vodu koja se odmah opet sklapa
K'o što mi možete oštetiti krilo
I za jedno perce. A moji drugovi
Nepovredljivi su isto k'o i ja." (III,iii)

Kaliban

uredi
Zvukova, glasova, umilnih pjesama
Što ne škode, ali ushićuju." (III,ii)

Sebastijan

uredi
  • "Sad vjerujem da ima jednoroga;
Da u Arabiji jedno drvo služi
Feniksu za prijesto, i da Feniks i sad
Vlada tamo." (III,iii)


Dijalozi

uredi
  • "Goncalo. Smiri se, dobri čovječe."
Vođ. Smiriću se kad more bude mirno." (I,i)

Vanjski linkovi

uredi