Otvori glavni meni
Zatvoreni krug
Autor
Dževdet Sarač
Originalni naziv
Zatvoreni krug
Datum izdavanja
2001.



  • "U zemlji Bosni, na Balkanu, posljednje decenije vijeka, dešavala se drama ljudske patnje i trag zločina prekrio je čitav svijet. Sa ekrana na svim TV stanicama širom svijeta slike ubistava, rušenja, uništavanja. Slike koncetracionih logora! Prve tužne ispovijesti onih koji su nakon pakla oslobođeni. Prve priče o masovnom silovanju žena, ali i sasvim malih djevojčica i već starih nemoćnih Bosanki.
Kakav je mentalni aparat koji može uraditi tako nešto?
Kakvi su ljudi stali iza zločina?
Zašto?
Slike sa ekrana neumoljivo svjedoče, a odgovora nema. Rijeka zločina na kraju vijeka smrti potresa Svijet, a odgovora nema na obično ljudsko pitanje - Zašto?"
  • "Nikada neće zaboraviti kako je svom snagom u sebi, stisnutih zubi u vrisak otimala svoje jadno dijete od ovih zvijeri. Dijete je vriskalo, a ona očajna i bijesna, suprotstavljala se kiši njihovih surovih udaraca po njenom blijedom, mokrom licu. I čvrsto, koliko god je imala snage, držala svoju djevojčicu za ramena, pokušavajući je konačno otrgnuti iz njihovih šaka. Udarci su po njenom licu i tijelu bili sve jači, a njena je snaga kopnila. I konačno su joj je oteli, a ona nemoćna i poražena, valjala se po podu i vriskala. Vriskala je i njena Alma.
-Ne daj me, mama!
Plakale su i žene oko nje, u pretrpanoj školskoj učionici, ali niko joj nije mogao pomoći.I njenu su malu, nevinu djevojčicu odveli. Rajko je odveo. Kada se dva sata nakon toga vratila, to je bio neko drugi. Njene je mile, nježne i tako nevine djevojčice nepovratno nestalo! Bila su to dva najteža sata njenog života. (...)
Bila je mrtva i nesvjesna u duši, a njeno tijelo je funkcioniralo neovisno o njoj i njenoj svijesti.
-Kurvo, radi nešto!- vriskao je Rajko i udarao je bijesan po licu, a ona je samo površinski osjetila njegov smrad i jedino je to iz vanjskog svijeta, samo dijelom doprlo do nje. Onda ju je, razočaran, odgurnuo od sebe:
-Ćerka ti se bolje jebe, Turkinjo!
Njegov zlobni pogled i ružni osmijeh na podlom licu. Skočila je da ga udari, ali uspjela je samo da pljune prema njemu. Bila je to krvava mrlja. On se i dalje smijao i zatim ju je vratio u učionicu. Alma, njena mala curica, samo je gledala u nju, a niz lice su joj tekle suze, neprestane kao rijeka. U njenim se očima izgubio svaki trag djetinjstva i mladosti. Umjesto predivne nevine kćerke, sada je bila stvorenje koje je željelo da umre. Nikakvog sjaja u njoj i na njoj više nije bilo. Sjaja, koji samo mladost ima..."

Drugi o knjiziUredi

  • Sejo Omeragić
    • "Vjerovatno će autoru biti prigovora zašto osveta a ne pravda? Više od trideset hiljada sistematski silovanih žena ne mogu, svakako, ostvariti svoju pravdu. Ovo je triler u kojem je samo djelimično naplaćena pravda za toliki broj unesrećenih i silovanih Bošnjakinja i u kojem se prvi put literarno postavljaju pitanja i daju literarni odgovori na masovne i užasne lične nesreće."