Safvet-beg Bašagić

Safvet-beg Bašagić (1870. - 1934.), bosanskohercegovački pjesnik.

---

• "Ipak imade nešto što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine, koje mi zovemo literaturom. U tom carstvu ni sila, ni slučaj, dapače ni zub vremena, ne može pomračiti umne stečevine naroda koje je privrjedio kad je pobjedio barbarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet budućim naraštajima i vremenima."

• "Knjiga je života uzvišeno štivo, ko se naš'o da je, kako treba, shvati? " (iz pjesme "Knjiga života")

• "Ako svi u pak'o odu koji ljube, koji piju, niko neće gledat raja ni kušati rajskog pića! (iz pjesme "Ljubav i vino")

• "Jer hrvatskog jezika šum

Može da goji,

Može da spoji

Istok i zapad, pjesmu i um."

(iz pjesme "Čarobna kćeri")

"Šta je Bošnjak? Jedna mala grana

Velikoga stabla Slavijana,

Koga ime u pročelju piše

Povijesnicu junačkih mejdana.

Šta je Bošnjak? Jedno ime slavno

Koje svijet poznaje odavno,

Koje Beč i Budim potresaše

I Carigrad i Kosovo ravno.

Šta je Bošnjak? To pleme viteško

Koga vila prostiraše krila,

S Durmitorom do Karpatskih gora,

Sa Balkana do sinjega mora

Šta je Bošnjak? Jedan narod mali

Koji međ dva svijeta stajaše,

Koji sile evropskije silah,

I križarske vojne razbijaše.

Šta je Bošnjak? Kumče Davorova,

Čedo slavne - alkrvave sreće,

Deset puta - ne jednom umrijeće

Al Bošnjaštva odreći se neće!" (pjesma Bošnjak, 1894)

"Znaš Bošnjače, nije davno bilo

Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta

Kad u našoj Bosni ponositoj

I junačkoj zemlji Hercegovoj

Od Trebinja to Brodskijeh vrata

Nije bilo Srba ni Hrvata

A danas se kroz svoje hire

Oba stranca ko u svome šire

Oba su nas gosta saletila

Da nam otmu najsvetije blago

Naše ime ponosno i drago." ("Pjesma Bošnjaku", list "Bošnjak" u izdanju od 2.07.1891., autor Safvet-beg Bašagić)

"Jedan narod može izgubiti moć i gospodarstvo, slava njegova oružja može isplaviti, barjak pod kojim je vojevao može postati plijen neprijatelja, njegova prava i pravica mogu se pretvoriti u mrtva slova - kratko rečeno: jedan narod, može doživjeti pravi politički, socijalni i ekonomski fijasko u svojoj postojbini. Sve je to privremeno, sve može biti od danas do sutra. Ali ipak imade što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine koje mi zovemo literaturom. U tome carstvu ni sila, ni slučaj, dapače - ni zub vremena, ne može pomračiti umne stečevine naroda koje je privrijedio kad je pobijedio varvarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje navijeka, jer je on amanet budućih naraštaja i vremena." (Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, 1912.)