Ramazanska noć

Ramazanska noć
Autor	Zija Dizdarević
Originalni naziv	Ramazanska noć

• "Ahmo ima 50 godina, i ima reumu, te čim je oblačno, a ono pritisne sijevati u članku, "k'o da mi kogod usijanom letvom probija ruku". Ahmo ide polako, kao čovjek koji je dotrajao. Ahmina brada je bijela a šalvare Ahmo ne može da "saleti" ima već dvije godine i stoga su mu gaće oko nogu otrcane i pocrnjele od crnog života. Ahmo se promeće nekako iz dana u dan, dao bi djecu na škole ("nek njima barem ide potaman, kad meni nije moglo"), ama ne zna kako to ide i ko će njih tamo u tuđem svijetu odijevati. A nema im ni kod Ahme hljeba, od jedne njive se ne da deverati, a ne mogu čitav vijek doćerivati kasablijama drva kao što je on; motaju se brige duboko tamo iza Ahminog čela, pogurio se pod njima Ahmo pa se promeće iz dana u dan. A sad je ramazan i noć, han je pun, dim, upljuvan pod bez dasaka, s onu stranu duvara ržu konji, štala zaudara kroz otškrinuta vrata i konjski zadah širi se među ljudima. Čita se pjesmarica, zijevaju prilike u hanu a neko se prisjetio pa Ahmi pored uha tresnuo desetak tabli od kahve, prevrnuo se u zaspalom Ahmi čitav svijet, on se trgnuo ćutljiv i unezvijeren, nastavivši da prati jednolično plačno nabrajanje stihova što ih je neko iz ugla otezao."