Razlika između verzija stranice "Autoritet"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 1:
----
== Citati ==
{{ABC}}
==A==
*[[A. John Simmons]]
Line 12 ⟶ 15:
*[[Andrei Marmor]]
**"(1) U svakom društvu koje ima funkcionalni pravni sistem, postoje neke društvene konvencije koje određuju ko se ima smatrati pravnim autoritetom u tom društvu i kako se njegov autoritet ima vršiti. / (2) Pravne norme sastoje se iz direktiva i instrukcija pravnih autoriteta - onih autoriteta koji su identificirani i konstituisani od društvenih konvencija iz (1)." (''[[Filozofija prava (Marmor)|Filozofija prava]]'')
==C==
*[[Chandran Kukathas]]
Line 18 ⟶ 23:
*[[Christopher Essert]]
**"Konzistentno sa Jednostavnom teorijom, mi možemo razumjeti isticanje autoriteta od strane prava u dijelu kao tvrdnju da imamo kategorički razlog - to jeste, neopcionalni, onaj koji ne zavisi od naših ličnih ciljeva ili projekata - da promišljamo shodno pravnoj tački gledišta, to jeste, da preuzmemo ili prihvatimo pravnu tačku gledišta i da sudimo našim djelovanjima prema onome što pravo tvrdi da su naši razlozi (i njihova snaga). Misao koja je ovdje u podlozi tvrdnje prava jeste da su direktive legitimnog autoriteta obavezujuće, što će reći da se primjenjuju kategorički, i mi ne možemo napustiti cilj, da tako kažemo, slijeđenja prava na način na koji možemo napustiti lični projekat. Stoga pravo tvrdi da kada ne izvršimo pravno obavezni čin, mi nismo predmet tek one racionalne kritike koja je prikladna kada ne ispunimo namjeru, već da smo djelovali ''pogrešno''." (''A Theory of Legal Obligation'')
==D==
*[[David Enoch]]
Line 29 ⟶ 36:
**"Hohfeldijansko ovlaštenje za stvaranjem dužnosti je, drugim riječima, nužan uslov za autoritet. Ali on nije dovoljan, jer dužnosti – slično razlozima – mogu biti i samo potaknuti. Da ponovimo, kada pješak stavi svoje stopalo na ulicu, vi – vozač – odjednom imate ''dužnost'', ne samo razlog, da stanete. Ali to nije manifestacija autoriteta na strani pješaka, iako je manifestacija njenog hohfeldijanskog ovlaštenja. Ovdje također, onda, nama je potrebno razlikovanje između čistog potaknutog davanja razloga i robusnog davanja razloga. Ako A ima autoritet nad B u odnosu na materiju kao što je φ, nije samo slučaj da A može B-u dati dužnost da φ; A može ovu dužnost dati na robusan način." (''Ibid.'')
**"[P]retpostavite da neka osoba A ima hohfeldijansko ovlaštenje da na robusan način drugoj osobi B da kvazi-zaštićene razloge, ali ne čisto zaštićene razloge. Pretpostavite, na primjer, da vam ja kažem da φ sa namjerom karakterističnom za robusno davanje razloga; da ja uspjevam u davanju vama razloga da φ; i da iako ne uspjevam u davanju vama razloga da ne djelujete po određenoj klasi razloga za nedjelovanje-po-φ, ja uspijevam u davanju vama razloga da ne razmatrate određene razloge ne-činiti- φ, ili možda razlog da ne razmatrate od početka o tome da li ili ne da φ, ili možda da ne razmatrate o φ na određeni način. Ako popunimo detalje na ispravan način, onda mi se čini da ovdje imamo primjer autoriteta. Kvazi-isključivost i kvazi-zaštićenost je dovoljna, čini mi se, da obuhvati fenomenologiju preempcije koja se vjerovatno smatra konceptualno nužnom za autoritet." (''Ibid.'')
==H==
*[[H. L. A. Hart]]
**"
**"Oni koji prihvataju autoritet pravnog sistema gledaju na njega s unutrašnjeg stanovišta, i smisao njegovih zahtjeva iznose internim stavovima, izraženim normativnim jezikom koji je zajednički pravu i moralu: "Ja bih trebao (ti bi trebao)", "Ja moram (ti moraš)", "Ja imam (oni imaju) obavezu". Ipak, ovi stavovi ne podliježu ''moralnoj'' ocjeni da je moralno ispravno postupiti po onome što zahtijeva pravo. Nema sumnje, ako se ovome ništa i ne doda, ostaje pretpostavka da onaj ko govori na ovaj način o svojim ili tuđim pravnim obavezama ne misli da postoji bilo kakav moralan ili drugi razlog da se one ne ispune. Ovo, međutim, ne pokazuje da se ništa ne može priznati kao pravno obavezujuće dok nije prihvaćeno kao moralno obavezujuće." (''Ibid.'')
==J==
*[[John Finnis]]
Line 56 ⟶ 67:
*[[John Gardner]]
**"[N]e postoji ne-pozitivno pravo. Ne postoje pravne norme koje nastaju bez da ih neko ne uvede u postojanje. Samo što ima nekoliko načina njihovog uvođenja u postojanje [...] [U]loga koju pravo igra u koordiniranju i na druge načine asistiranju naše racionalne agencije objašnjava zašto se o pravu mora misliti kao autoritativnom. I ta potreba da se o pravu razmišlja kao o autoritativnom objašnjava zašto je svako pravo pozitivno pravo, zašto svo pravo mora imati svog pravotvorca." (''[[Pravo kao skok u vjeru]]'')
==L==
*[[Leslie Green]]
**"[A] ima autoritet nad B ako i samo ako je činjenica da A zahtijeva od B da Φ (i) daje B-u sadržajno-nezavisni razlog da Φ i (ii) isključuje neke od B-ovih razloga za ne činjenje Φ. Autoritet je prema tome triadički društveni odnos između nadređenog, subjekta i spektra radnji. Svako ko ima praktični autoritet ima ga nad nekim osobama, i u odnosu na neku materiju." (''[[Autoritet države]]'')
==M==
*[[Mattias Kumm]]
Line 65 ⟶ 80:
*[[Michel de Montaigne]]
**"[Z]akoni dobijaju svoj autoritet kroz stvarno posjedovanje i običaje: opasno je ići nazad do njihovih izvora; zakoni, kao i naše rijeke, postaju veće i plemenitije kako otjeću: prati ih uzvodno to njihovog izvora i sve što ćeš pronaći je sićušno vrelo, jedva prepoznatljivo; kako vrijeme prolazi one bujaju sa ponosom i rastu u snazi." (''[[Eseji]]'')
==S==
*[[Scott J. Shapiro]]
Line 85 ⟶ 102:
**"[Z]bog razloga koji imaju veze s činjenicom da zahtijevi prava za autoritetom nisu samo konceptualno nužno kategorički, već i moralno nužno kategorički, ni legitimni autoritet prava (gdje postoji) niti dužnosti koje su posljedica njegovog postojanja ne mogu biti uslovljeni slučajnostima koje uključuju svojevoljne akte građana." (''Ibid.'')
**"Legitimni moralni autoritet može postojati jedino ako postoji nešto dovoljno dobro ili vrijedno oko toga da jedna osoba ima mogućnost da s namjerom promijeni normativnu situaciju druge osobe." (''Ibid.'')
==W==
*[[Wael Hallaq]]
| |||