Razlika između verzija stranice "H. L. A. Hart"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 29:
*[[Leslie Green]]
**"Pravo je društvena konstrukcija. To je historijski kontigentna odlika nekih društava, čiji se nastanak navještava usponom sistematske forme društvene kontrole kojom upravljaju institucije. U jednom smislu pravo derogira običaj, u drugom ono se na njemu temelji, jer pravo je sistem primarnih pravila koja upravljaju i ocijenjuju ponašanje zajedno sa sekundarnim društvenim pravilima o tome kako se prepoznaju, izvršavaju i mijenjanju primarna pravila. Takva shema može biti korisna, ali samo u nekim kontekstima i uvijek uz cijenu, jer predstavlja posebne rizike od nepravde i otuđenja njegovih subjekata od nekih od najbitnijih normi koje upravljaju njihovim životima. Prikladan odnos koji se treba zauzeti prema pravu jeste taj opreza radije nego slavlja. Štaviše, pravo ponekad ima pretenziju ka objektivnosti koju nema jer, šta god sudije govorile, oni uistinu posjeduju ozbiljnu moć da stvaraju pravo. Stoga su pravo i presuđivanje politički. Na drugi način, također je i pravna teorija. Ne može postojati „čista“ teorija prava: jurisprudencija građena samo na korištenju pojmova izvučenih iz samog prava nije prikladna za razumijeanje prirode prava; potrebna joj je pomoć izvora iz drušvene teorije i filozofskih istraživanja. Jurisprudencija stoga nije jedini dom, niti čak prirodno stanište, pravnika ili profesora prava. To je tek jedan dio općenitije političke teorije. Njena vrijednost ne leži u pomaganju pri savjetovanju klijenata ili presuđivanju, već u razumijevanju naše kulture i institucija i u podupiranju bilo kakve njihove moralne procjene. Takva procjena mora biti osjetljiva na prirodu prava, ali također i na prirodu moralnosti, koja obuhvaća pluralne i sukobljene vrijednosti. / Ovo su najvažnije ideje H.L.A. Hartovog "[[Koncept prava|Koncepta prava]]", jednog od najutjecanijih djela u savremnoj pravnoj filozofiji." (''The Concept of Law Revisited'')
*[[Nigel Simmonds]]
**""H.L.A. Hartov temeljni doprinos pravnoj teoriji najbolje se razumije kao ukazivanje na neprikladnost [...] redukcionističkih teorija prava, istovremeno pokazujući da idealističko objašnjenje prirode prava ne mora biti jedina alternativa. Tretirajući tvrdnje prava kao prediktivne ili opisne iskaze (koji se tiču vjerovatnoće kažnjavanja, vjerovatne reakcije sudova, ili činjenice da su neke odluke izdate) redukcionističke teorije nemaju mogućnost da objasne smisao koje takve pravne tvrdnje imaju u pravnom diskursu. Iskaz čija je posljedica da stranka ima pravnu dužnost, na primjer, može se prizvati kao ''razlog'' za određivanje sankcije protiv nje, radije nego ''predviđanje'' da će se takva sankcija vjerovatno izreći. "Okvir pravnog mišljenja" kojeg je Hart preuzeo da objasni je ''normativan'' u karakteru: to jeste, on se tiče postojanja i sadržaja preskripcija koje teže da upravljaju i reguliraju ponašanje. Da bi se razumila takva normativna forma diskursa, moramo je locirati unutar "interne tačke gledišta" učesnika (naročito zvaničnika), koji smatraju zakone kao standarde koje treba poštovati. Sugerišući da se primarni smisao pravnih tvrdnji treba locirati unutar "interne tačke gledišta", međutim, Hart ne sugeriše da su tvrdnje prava suštinski moralne u karakteru. Jer, za vjerovanje da se zakoni "trebaju" poštovati, učesnici koji prihvate internu tačku gledišta ne moraju smatrati pravo kao moralno obavezujuće: "trebanje" ne mora biti moralno "trebanje", već se može temeljiti na razboritom samo-interesu (na primjer). Na ovaj način, Hart se nada da je pokazao da ''normativni'' aspekt prava koji upravlja djelovanjem (s njim povezani rječnik prava i dužnosti) ne može biti analiziran reduktivno kao čisto opisni u karakteru, ali da nas to ne treba natjerati na idealizirano objašnjenje prirode prava kao nužno moralne." (''[[Pravo kao moralna ideja]]'')
*[[Scott J. Shapiro]]
| |||