Napravljena stranica sa '{{Infokutija biografija2 |ime=Gianluca P. Parolin |pravo ime= |slika= |tekst uz sliku=italijanski komparativista prava i islamolog |datum rođenja= |mjesto rođenja=...'
*"Ustavne odredbe o ''sharî'ahšerijatu'' trebaju biti situirane u kontekstu post-modernog razvoja dinamike vjersko/sekularnog prava. Putanja je jasna. U pred-modernim okolnostima, religijsko pravo (''fiqhfikh'') određivalo je područja koja je regulisalo, a ostavljalo je ostalo sekularnom pravu (''siyâsah''). Modernost je redefinisala granice, tako da je sekularno pravo (''qânûn'') prisvojilo značajna područja religijskog prava (''sharî'ahšerijat''), ali priznajući prvenstvo ovog drugog u području ličnog statusa. Razoj koji je uslijedio vodio je daljoj penetraciji sekularnog prava (''qânûnkanun'') u utvrdu religijskog prava (''sharî'ahšerijat''), regulišući elemente koji nisu dodirivali "suštinu" ''sharî'ahšerijata'', tako unoseći hijerarhiju unutar odredaba ''sharî'ahšerijata''. Razlikovanje između "suštine" i "pojedinosti" ''sharî'ahšerijata'' redefinisalo je granice po treći put, predstavljajući drugu značajnu promjenu paradigme nakon modernosti: prodiranje sekularnog prava u savremeni domen ''sharî'ahšerijata'' u prisustvu "pojedinosti", ali potreba povlačenja sekularnog prava iz domena kojeg je tvrdila za sebe - sa usponom modernosti - u prisustvu "suštine". / Unošenje ustavnih odredaba o ''sharî'ahšerijatu'' (na način kako su tumačene od strane viših sudova), radije nego što su predstavljale ograničenja državne vlasti, omogućila su tim vlastima da značajno prošire svoj domet u srce ''sharî'ahšerijata'', potencijalno se povlačeći tek iz veoma ograničenog broja područja. Štaviše, te odredbe ovlastile su državne institucije (prije svega više sudove) da definiraju šta je "suštinsko", a šta "pojedinost" u ''sharî'ahšerijatu'', te stoga omogućile slobodno regulisanje ovog posljednjeg. Radije nego što je vodilo u "ustavnu islamizaciju", unošenje tih odredaba služilo je kao strategija legitimacije za državne organe. Čak i tamo gdje je islamizacija zakona bila planirana i implementirana, to nije zavisilo od ustavne odredbe i bilo je provođeno od strane državnih vlasti." (''Religion and the Sources of Law: Sharî‘ah in Constitutions'')
