Razlika između verzija stranice "Autoritet"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Harač (razgovor | doprinosi)
Harač (razgovor | doprinosi)
Red 16:
::(ii) A namjerava da B prizna ovu namjeru;
::(iii) A namjerava da B-ova dužnost da φ zavisi na prikladan način od B-ovog priznanja A-ove komunicirane namjere da dâ B-u dužnost da φ.
::I naravno, uslov normativnog uspjeha je primjenjiv i ovdje. Samo će u odnosu na određenu normativnu pozadinu A usitinuuistinu uspjeti u stvaranju dužnosti za B da φ formirajući i komunicirajući ove namjere." (''Ibid.'')
**"Hohfeldijansko ovlaštenje za stvaranjem dužnosti je, drugim riječima, nužan uslov za autoritet. Ali on nije dovoljan, jer dužnosti – slično razlozima – mogu biti i samo potaknuti. Da ponovimo, kada pješak stavi svoje stopalo na ulicu, vi – vozač – odjednom imate ''dužnost'', ne samo razlog, da stanete. Ali to nije manifestacija autoriteta na strani pješaka, iako je manifestacija njenog hohfeldijanskog ovlaštenja. Ovdje također, onda, nama je potrebno razlikovanje između čistog potaknutog davanja razloga i robusnog davanja razloga. Ako A ima autoritet nad B u odnosu na materiju kao što je φ, nije samo slučaj da A može B-u dati dužnost da φ; A može ovu dužnost dati na robusan način." (''Ibid.'')
**"[P]retpostavite da neka osoba A ima hohfeldijansko ovlaštenje da na robusan način drugoj osobi B da kvazi-zaštićene razloge, ali ne čisto zaštićene razloge. Pretpostavite, na primjer, da vam ja kažem da φ sa namjerom karakterističnom za robusno davanje razloga; da ja uspjevam u davanju vama razloga da φ; i da iako ne uspjevam u davanju vama razloga da ne djelujete po određenoj klasi razloga za nedjelovanje-po-φ, ja uspijevam u davanju vama razloga da ne razmatrate određene razloge ne-činiti- φ, ili možda razlog da ne razmatrate od početka o tome da li ili ne da φ, ili možda da ne razmatrate o φ na određeni način. Ako popunimo detalje na ispravan način, onda mi se čini da ovdje imamo primjer autoriteta. Kvazi-isključivost i kvazi-zaštićenost je dovoljna, čini mi se, da obuhvati fenomenologiju preempcije koja se vjerovatno smatra konceptualno nužnom za autoritet." (''Ibid.'')
Red 25:
 
*[[John Finnis]]
**"Autoritet (i prema tome ''odgovornost'' upravljanja) u zajednici ima se vršiti od strane onih koji mogu uistinu efektivnoučinkovito rješiti koordinacijske probleme te zajednice." (''[[Prirodno pravo]]'')
**"[O]bična činjenica da ''će'' gotovo svi pristati na nečije upute je pretpostavljeno-nužan i podložno-pobijanju-dovoljan uslov za normativni sud da ta osoba ima (t.j. da je opravdana u vršenju) autoritet u toj zajednici." (''Ibid.'')
*[[John Finnis]]
**"Teoretičari prirodnog prava drže da sadržaj pravednog i valjano usvojenog pravnog pravila poput: "Nemoj preći 35 km/h na ulicama grada" ''nije'' zahtjevan moralom dok ga nije valjano usvojio pravni autoritet sa nadležnošću (pravnim autoritetom) da stvori takvo pravilo. Centralno mjesto u teoriji prirodnog prava jeste njeno objašnjenje kako stvaranje "čisto pozitivnog" prava može stvoriti moralne obaveze koje ''nisu'' postojale prije trenutka usvajanja [...] U pravnoj filozofiji postoji naziv za teoriju koja preuzima na sebe da identifikuje i raspravi, otvoreno i na kritički način, moralne principe i uslove koji odgovaraju na zahtjeve ''deliberativnih osoba'' da im se pokaže zašto pravno pravilo, valjano usvojeno, jeste obavezujuće i autoritativno ''za njih'', upravo kao pravo. To ime, za dobro i loše, jeste "teorija prirodnog prava" [...] Centralna strategija prirodno pravne teorije u objašnjenju [[autoritet]]a prava ukazuje na pod-određenost (daleko od puke neodređenosti) najvećeg dijela, ako ne i svih zahtjeva praktičnog razuma u polju otvorenog (ne samo tehnološkog) samoodređenja pojedinaca i društava. Zaista, što su ljudi više dobronamjerni i inteligentni, dolazit će do većeg broja dobrih, ali nekompatibilnih (ne-kompozitnih) shema društvene koordinacije (uključujući uvijek "negativnu" koordinaciju međusobnog ustručavanja) na političkom nivou - vlasništvo, novac, odbrana, pravne procedure, i tako dalje. Kako je jednoglasnost o meritumu pojedinačnih šema praktično nedostupna, ali koordinacija oko ''nekih'' šema se zahtijeva kao zajedničko dobro (pravda, mir, blagostanje), ti dobri ljudi imaju dovoljno razloga da prihvate autoritet, to jeste, prihvaćenu i prihvatljivu proceduru za izabiranje pojedinačnih šema koordinacije sa kojima, nakon što su tako izabrane, svaki razuman član zajednice je moralno obavezan da sarađuje ''upravo zato što su izabrane'' - to jeste, upravo kao ''pravno'' obavezne za moralno pristojnu savjest. / To je izvor sadržajne nezavisnosti i peremptivnosti koju je [[H. L. A. Hart|Hart]], u svojim kasnijim radovima, ispravno priznao kao karakterističke pravne razloge za djelovanje, i kao suštinu njihove autoritativnosti. I kao što objašnjenje pokazuje, ova sadržajna nezavisnost i peremptivnost nije ni bezuslovna niti bez izuzetaka. Dovoljan nivo nepravde u sadržaju negirat će peremptornost-za-savjest." (''[[Filozofija prava (Finnis)|Filozofija prava]]'')
 
*[[Joseph Raz]]