Razlika između verzija stranice "Pravda za Zemljane"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 43:
*"[L]iberalizam privržen jednakim mogućnostima mora uzeti u obzir raspon kulturnih vjerovanja i kulturnih privrženosti koje su stvarno postojeće u određenom društvu, zajedno sa drugim sklonostima koje su više prozaične prirode (kao što su ukusi za različite sportove). Imati mogućnost da se čini X ne znači ''želju'' da se čini X, ali znači biti sposoban učiniti X bez snošenja prekomjernih troškova. Stoga ustanoviti da li se ostvarila jednakost mogućnosti, ne moramo pokazati da članovi različitih kulturnih grupa čine istovrsne ''izbore'' iz svojih skupova mogućnosti, ali moramo pokazati da su sami ti skupovi ugrubo jednaki, a to uključuje razmatranje troškova povezanih sa preduzimanjem određenih opcija. Da bi spoznali te troškove, moramo ukoračiti unutar kulture da bi vidjeli, na primjer, da li je turban religijska nužnost ili tek modni detalj. Bez da to znamo, mi ne možemo reći da li je pravilo koje zabranjuje nošnju turbana duboko ograničavajuće za Sikhe ili tek blaga neugodnost. Naravno, mi nemožemo bukvalno zakoračiti unutar kulture. Stoga naš liberalizam mora ostaviti prostora za politički dijalog u kojem grupe imaju mogućnost da objasne značaj pojedinačnih zahtjeva i zabrana, i mogu se istovremeno pitati koliko se daleko ti zahtjevi i zabrane mogu mijenjati, imajući u vidu interese šireg društva. Dijalog mora biti obostran i vođen u dobroj vjeri.
==5. Pravda i granice==
*"[L]judska prava identifikuju zahtjeve koje ljudi mogu isticati međusobno nebitno od granica i članstva. Pravda u ovom minimalnom smislu može se razlučiti od distributivne pravde na nekoliko načina. Ona se tiče alokacije dobara samo utoliko što su ta dobra nužna sredstva za ispunjenje temeljnih prava, stoga nema šta da kaže o raspodjeli mnogih drugih vrsta dobara (bogatstvo, počasti, nagrade, statusi i tako dalje) za koje su principi distributivne pravde osmišljeni da reguliraju. Štaviše, principi distributivne pravde su većinom komparativni u formi (oni se tiču udjela dobara koje svaka osoba primi mjereno nasuprot udjela kojeg prime relevantni drugi), dok je minimalna pravda nekomparativna. Ne tiče se toga kako se s jednom osobom postupka u odnosu na druge, već kako se s njima postupa uopće - o tome da li je njihova situacija takva da mogu uživati minimalno prikladne količine slobode, sigurnosti, ishrane, medicinske pomoći i tako dalje."
*"U stvarnosti, sasvim je jasno, omeđena pravda je norma, kako u smislu onoga što se zbiva kroz raspodjelnu praksu, tako i kroz način na koji ljudi razmišljaju. Principi socijalne pravde se primjenjuju unutar državnih granica od institucija koje su dovoljno snažne da osiguraju da prava, mogućnosti i sredstva budu raspodijeljena u skladu sa relevantnim principima poput jednakosti, zasluge i potrebe. Distributivna pravda se također praktikuje na još nižem lokalnom nivou, u porodicama, radnim mjestima i univerzitetima, na primjer. Kada ljudi razmišljaju o tome da li su tretirani pravično, više se brinu za male nejednakosti u postupanju među onima koji su im bliski (drugovima iz razreda, radnim kolegama i tako dalje) nego o puno večim nejednakostima između tih grupa i drugih."
*"Argument za omeđenu pravdu ima sljedeću općenitu formu: principi distributivne pravde primjenjuju se na ljude koji su u određenom odnosu jedni prema drugima. Zbog tog odnosa oni mogu isticati specifične zahtjeve pravde drugima, pozivati se na distributivne principe kao što su različiti principi jednakosti. Kada razumijemo taj odnos, tvrdi se, vidjet ćemo zašto su ti pojedinačni principi primjenjivi. To ostavlja otvoreno pitanje, međutim, koja vrsta odnosa je relevantna."
*"Društvena pravda na način na koji se razumije, i više od svega kako se prakticira, jeste pravda unutar granica nezavisnih država čiji članovi imaju zajednički nacionalni identitet [...] Ono što je zanimljivo za ideal-tipsku nacionalnu državu jeste što ona ''kombinira'' tri odlike o kojima se raspravljalo iznad: ona primjenjuje prinudne zakone na sve svoje članove; ti članovi se međusobno identifikuju kao sunarodnjaci; te iako nije u potpunosti samo-dostatna sa ekonomske tačke gledišta, njena ekonomija i prateći set društvenih službi može se smatrati kooperativnom praksom "na veliko" jer večina proizvodnje, razmjene i raspodjele događa se unutar granica države [...] Ali budući da nacionalne države kombiniraju tri odlike u pitanju, teže je vidjeti koja od njih igra ključnu ulogu u određivanju granica socijalne pravde."
*"Tamo gdje nađemo forme ekonomske saradnje koje nastaju na transnacionalnom nivou ili gdje ljudi počnu da stiću nove identitete, na primjer regionalne prirode, onda će opseg distributivne pravde također porasti čak i u odsustvu prinudnih političkih institucija."
| |||