Razlika između verzija stranice "Principi socijalne pravde"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 30:
*"Moj argument ovdje ima dva dijela. Prvo, određeni modalitet odnosa može biti zahtijevan da učini princip pravde ''izvodljivim'' za korištenje. Drugo, modalitet udruženja čini korištenje jednog naročitog principa pravde ''podesnim'' u neposrednijem smislu [...] Ove veze nisu logički zaključci. Neko ko prepoznaje da je njen odnos prema B-u, C-u i D-u čisto instrumentalni, ali opet instistira da tumači pravdu među njima u smislu potrebe, nije kriva da je počinila logičku grešku. Ali reći ovo znači ne reći ništa više nego da je kretanje od opisa situacije do njene etičke ocjene manje od logičkog zaključka."
*"Ponekad ljudi pogrešno razumijevaju svoj odnos prema drugima; ako ih uputimo da vide stvari jasnije, možemo promijeniti njihovu koncepciju toga šta pravda od njih zahtijeva. Učestao izvor zabluda u svakodnevnim pitanjima jeste jednostavni samo-interes: kada su zahtjevi pravde donekle teški, imamo sklonost da minimiziramo opseg našeg odnosa prema drugima, nadajući se da ćemo na ovakav način umanjiti težinu njihovih zahtjeva [...] Još važnija od samo-interesa jeste činjenica da se modaliteti udruženja razlikuju u njihovoj ''istaknutosti'' za ljude koji su u njih uključeni. Neki odnosi su takve prirode da ih ne možemo ne biti svjesni u našim svakodnevnim životima; drugi su manje neposredno vidljivi, i možda će trebati dramatičan događaj da nas podsjeti na njihovu važnost."
*"[S]olidaristička zajednica postoji kada ljudi dijele zajednički identitet kao članovi relativno stabilne grupe sa zajedničkim etosom [...] U savremenim liberalnim društvima [...] ona postoji samo u donekle oslabljenoj formi. Za večinu ljudi solidaristički odnosi javljaju se prvenstveno unutar porodice. Slabiji oblici solidarnosti pojavljuju se u klubovima, vjerskim grupama, radnim timovima, profesionalnim udruženjima, i tako dalje. U širim razmjerama nacionalnost nudi formu zajednice koja je indirektna i posredovana zajedničkim praksama i zajedničkom kulturom [...] U solidarističkim zajednicama substantivni princip pravde jeste raspodjela shodno potrebama. Od svakog člana se očekuje da doprinese olakšanju potreba drugih u proporciji prema mogućnostima, opsegu odgovornosti koji zavisi od toga koliko su bliske veze zajednice u svakom slučaju (mogu zahtijevati više pomoći od mog brata nego od mog kolege s posla). Potrebe će se razumijevati u smislu općeg etosa zajednice."
| |||