|
}}
*"[M]i smo preplavljeni pravnom istinom; uistinu, mi se davimo u njoj. U svijetu u kojem živimo, pravna istina se širi zapanjujućom brzinom, i ova istina ima važne posljedice na naše živote za dobro ili zlo [...] [P]ravo ''stvara'' istinu – ono čini stvari istinitim kao pitanje prava. Ono čini stvari istinitim u očima prava. A kada pravo učini stvari istinitim u svojim sopstvenim očima, to ima važne posljedice u svijetu." (''The Proliferation of Legal Truth'')
*"Mi se rijetko, ako ikada, suočavamo sa sistemom u kojem se ''svi'' slažu da su ozbiljne neprave ozbiljne i nepravedne. Prije, ne bitno koliko su značajna zla društvenog života, razni ljudi - uključujući često dosta moćne ljude - uvijek imaju razloge da brane te aspekte društvenog života, da tvrde da oni nisu toliko nepravedni ili ozbiljni, da su stanovišta da bi pokušaji njihovog ispravljanja izazvali još veće štete, i tako dalje. [[Nepravda]] se ne pojavljuje očita pred nama; uvijek je obućena u racionalizacije i odbrane, zaodjenuta u kontroverze i neslaganja. Zbog toga je toliko teško doći do dogovora o tome šta je pravedno i nepravedno." (''The Distribution of Political Faith'')
*"[P]ostoje različiti načini na koje pravo može učiniti stvari istinitim. Ponekad pravo može učiniti stvari istinitim samo sa stvaranjem kategorija i razlikovanja koja određuju određene situacije ili ponašanja vis-a-vis drugih vrsta situacija i ponašanja, ili koja čine stvari jednakim ili različitim sa stanovišta pravne doktrine. Ponekad pravo čini stvari istinitim stvarajući zahtjeve ili subjektivna prava [...] A ponekad pravo čini stvari istinitim stvarajući institucije ili sredstva [...] Kada pravo učini bilo koju od ovih stvari, ono istovremeno stvara mogućnost da stvari budu istinite ili lažne u očima prava. / [P]ravo kontinuirano širi istinu u svijet. Ono stvari čini stvarnim. Ono stvari čini istinitim i lažnim. Te stvari nisu istinite i lažne iz stanovišta matematike ili prirodne nauke. Radije, one su istinite i lažne iz stanovišta prava. Ali istina koju pravo stvara nije nešto što treba ismijavati. Budući da je pravo oblik moći koja je potpomognuta od i koja pomaže uspostavljanje autoriteta države, ono što pravo kaže je da stvarnost, i šta pravo kaže da je istina ili laž ima važne posljedice u svijetu. Rečeno drugačije, sposobnost prava na stvara istinu i čini stvari stvarnima jeste naličje njegove moći. Pravo ima moć jer može stvari učiniti istinitim ili lažnim na način koji nam je važan; suprotno, pravo može stvari učiniti istinitim ili lažnim na način koji nam je važan jer ima moć nad nama." (''Ibid.'')
*"Pravo kontinuirano stvara oblik znanja – pravnog znanja. Čim pravo stvori kategoriju ili institucionalnu strukturu, moguće je za stvari da postanu istinitim ili stvarnim u očima prava, nebitno da li ih se prosuđuje kao istinite ili stvarne iz druge perspektive [...] To ima očite političke reprekusije, jer stavlja moć države iza određene koncepcije onoga kakav svijet jeste i šta je istina i laž u njemu, šta god da su nečija suprotna stanovišta, i nebitno koliko god ih on glasno izražava." (''Ibid.'')
*"[[Ustav]] nije bio dovršen u trenutku njegovog usvajanja. On je i uvijek jeste djelo u nastanku. To je ujedno simptom njegove nesavršenosti i izvor njegovog potencijalnog poboljšanja. Ustav ističe svoju legitimnost, ali da bi ustavni projekat kao cjelina bio legitiman, ljudi moraju vjerovati da je dovoljno vrijedan njihovog poštovanja da opravda državnu prisilu nad njima i drugima. I budući da za mnoge ljude on trenutno nije vrijedan poštovanja, ljudi moraju imati vjeru da, uprkos njegovim trenutnim nesavršenostima, on može takav postati vremenom. / Za mnoge ljude, problem ustavne vjere uopće ne nastaje. Mnogi ljudi mogu biti razumno spokojni sa statusom quo; drugi, međutim, da li iz patriotizma, inercije, ili oboje, mogu vjerovati da je sistem sasvim uredu takav kakav je. Za takve ljude, ustavna vjera nije naročito teška; uistinu, ona ne mora biti uopće važna. Ali za ljude koji se nađu u poziciji disidenta, koji vide ozbiljne nepravde, i koji su zabrinuti da zemlja izmiče kontroli, ustavna vjera je izrazito važna. Za te ljude, Ustav-u-praksi nije vrijedan njihovog obožavanja i poštovanja. Vjernost ustavnom projektu - i samom Ustavu - prema tome zahtijeva vjeru u eventualno iskupljenje Ustava. Ustavno iskupljenje nije garantovano, a čak i kada dođe, nikada nije potpuno, nikada nije savršeno, i nikada nije sasvim nevino. Ipak, mogućnost ustavnog iskupljenja potcrtava vjeru u trenutni sistem, naročito za ustavne disidente. Sa takvom vjerom, naš sporazum sa paklom mogao bi već postati povelja iskupljenja; bez takve vjere, on ostaje pakt sa smrću." (''Ibid.'')
*"[Pravo] je oblik kulturalnog ''softwarea'' koje oblikuje način na koji mi promišljamo i shvatamo svijet. Pravo dodaje stvari u stvarnost. I ono kolonizira ljudski um. To je način na koji ono širi svoju moć nad svijetom." (''Ibid.'')
*"[N]ije kontradiktorno reči da zamišljanje svijeta kroz oči prava, ili viđenje stvari u smislu šta je istinito iz stanovišta prava, može imati ideološke posljedice na ljudska bića. Ono ima tendenciju da usmjeri njihovu maštu u jednom pravcu radije nego u drugom. Ono otvara neke mogućnosti za razmišljanje, dok zatvara druge. Ova moć nad maštom je moć ideologije. Oblikovanje ljudske mašte i razumijevanja onoga što oni jesu i šta čine jeste jedan od najvažnijih oblika moći koje pravo posjeduje." (''Ibid.'')
*"U ''Ustavnom iskupljenju'', tvrdio sam da kada kažemo da imamo vjeru u Ustav, mi ne govorimo samo da imamo vjeru u određeni ''tekst''; mi također govorimo da imamo vjeru u ''ljude'' i razvoj ''institucija'' ustavne demokratije kroz koje se izražava narodna volja. Prema tome, ono što je iskupljuje nije samo niz premisa u dokumentu, već transgeneracijski ustavni projekat i ljudi. Iza ustava su ljudi koji žive unutar političkog okvira. Politička vjera nije opklada na određene riječi, već na članove političke zajednice koji biraju da žive - ili da ne žive - po tim riječima." (''Ibid.'')
*"[S]ukob može nastati između pravnih i historijskih sudova o istini. Historičari imaju određeni skup profesionanih konvencija o dobrom i lošem historijskom pisanju i dobrim i lošim argumentima. Ali ovi obziri mogu biti sukobljeni sa interesima pravnika koji su zainteresovani za pozivanje na historiju i historijske studija za svrhe pravnog argumenta. Historičari mogu željeti da usložnje stvari; pravnici ih mogu željeti pojednostaviti. Historičari bi mogli htjeti naći istinu u višestrukim trendovima i perspektivama; pravnici bi mogli željeti relativno jasan odgovor koji bi mogao biti prizvan da riješi pravno pitanje. Historičari bi se mogli opirati anahronizmima i maštovitim apstrakcijama; pravnici bi mogli prihvatiti obje stvari." (''Ibid.'')
*"Neki ljudi možda prihvataju sadašnji sistem ne zato što vjeruju da je moralno ili demokratski adekvatan, već zato što se plaše da će čak gori sistem nastati koji će imati čak manje legitimiteta. Ovi ljudi utemeljuju svoje prihvatanje režima ne u ustavnoj vjeri u bolji svijet, već u ustavnu strepnju od goreg. / Ustavna strepnja je inverzija ustavne vjere. Osoba koja djeluje iz ustavne strepnje vjeruje da je sadašnji sistem - nepravedan kakav je - vjerovatno bolji nego alternative. Takva osoba ima neku vrstu ustavne vjere. Ali ono što dominira njihovim svjetonazorom nije nada u bolje sutra, već strah od toga što promjena može donijeti. Ovo viđenje političkog legitimiteta - ono utemeljeno na strepnji prije nego nadi - bliže je [[Thomas Hobbes|Thomasu Hobbesu]] nego Fredericku Douglassu." (''Ibid.'')
*"Na ovaj način pravo čini više od opisivanja svijeta. Ono ne samo da kolonizira ljudski um; ono može kolonizirati druge oblike znanja. Na ovaj način istina prava, ili šta je istina u očima prava, može preoblikovati i preusmjeriti (neki bi rekli iskriviti) prikupljanje medicinskog znanja, i metoda i sredstava kroz koje je medicinsko znanje saznato, proglašeno i izraženo." (''Ibid.'')
*"Da bi pravo oblikovalno naš kulturalni ''software'' i izrazilo svoju moć nad našim društvenim maštama, nije nužno da se svi slažu oko toga koje tvrdnje prava su istinite, a koje su lažne, ili da drže da pravne konvencije u potpunosti ili na nesporan način određuju primjenu pravnih normi u svakoj situaciji. Samo je nužno da pravni koncepti i institucije oblikuju načine na koji ljudi shvataju, razumijevaju, rasuđuju, i raspravljanju o svom društvenom svijetu, i stoga oblikuju konture i delimitiraju granice njihovih neslaganja." (''Ibid.'')
*"Pravo je najmoćnije kada je najkulturnije, kada je najnevidljivije, kada je na najneprimjetniji način integrirano u praktično i moralno rasuđivanje. Pravo je najmoćnije kada vidimo svijet kroz njegove oči, kada njegovo razumijevanje postane dio našeg razumijevanja, i kada njegova istina postane dio naše istine." (''Ibid.'')
*"Može li ustavna strepnja - nasuprot ustavnoj nadi - činiti osnov ustavnog legitimiteta? Liberalni princip legitimiteta tvrdi da je država legitimna kada bi sve razumne osobe pristale na upotrebu sile države protiv njih i drugih. Sada, ako se veoma nepravedan ustav čini najboljim što imamo, i ako se plašimo da njegovo odbacivanje može voditi značajno gorem stanju stvari, ili raspadu društvenog poretka, onda sve razumne osobe bi mogle na njega pristati, i prema tome ustavna strepnja mogla bi biti osnov za političku legitimnost. To nije liberalizam nade, ili čak [[John Rawls|Rawlsov]] liberalisam razumnog preklapajućeg konsenzusa, već liberalizam strepnje. To je [[Thomas Hobbes|hobbsijanski]] liberalizam, koji možda uopće nije veoma liberalan, da ne spominjemo jednakost [...] [N]eki ljudi mogli bi se držati Ustava iz straha radije nego nade. Ipak, vjerovatnije je da su pogledi mnogih ljudi o Ustavu komplicirani spoj političke vjere i političke strepnje. Ljudi se nadaju da se Ustav može iskupiti vremenom, i plaše se njegovog napuštanja za nesigurnu budućnost. Postavljeno na ovaj način, mi možemo posmatrati ustavnu vjeru i ustavnu strepnju ne kao kontradiktorne ili nekompatibilne, već kao dijelove veće distribucije vjere i nepovjerenja koja može činiti političku vjeru mnogih ljudi." (''Ibid.'')
*"Vjera u ljudske institucije je vjera da se nalazimo u određenoj tački životnog ciklusa institucije - bliže početku nego kraju. Suprotno, vjera u instituciju koja više ne može ispuniti svoja obećanja riskira da postane svoj sopstveni oblik političke idolatrije. / Sve vrste političke vjere moraju se suočiti sa problemom idolatrije, čak i ako joj ne podlegnu. Način na koji se javlja problem idolatrije zavisi od pojedinačnih ljudskih distribucija vjere, odnosno njihove specifične ekonomije vjere i nepovjerenja." (''Ibid.'')
*"Moglo bi se pomisliti da usvajanje stava ustavne strepnje izbjegava problem idolatrije u potpunosti jer ustavna strepnja nema nikakve vjere ni u Ustav kakav postoji, ni u budući ustav koji ga treba zamijeniti. Nema ljubavi ni prema sadašnjosti ni prema budućnosti. Ali ustavna strepnja rizikuje drugačiji problem. Predajući nadu, riskira pretvaranje historijske slučajnosti u političku nužnost. Tretirajući status quo kao najbolje što možemo učiniti, zatvara vrata na mogućnost bolje budućnosti. Problem nije u tome da politička strepnja zamjenjuje postojeće institucije sa božanstvenim, već da riskira pretvarajući sve alternativne mogućnosti u demone. To jeste, ustavna strepnja pretvara nepoznato u svemoguće zlo božanstvo. Ako je opasnost političke nade naivnost, opasnost političkog straha je gušenje političke mašte. Ustavni strah riskira neopravdanu odbranu statusa quo. On riskira sanktifikaciju postojećeg - uključujući postojeće nepravde - na mišljenju da je to vjerovatno najmanje loš od svih mogućih svjetova." (''Ibid.'')
==Djela==
|
