Razlika između verzija stranice "Religija"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Harač (razgovor | doprinosi)
Harač (razgovor | doprinosi)
Red 33:
 
*[[Karl Marx]]
**"Religija je samo iluzorno sunce koje se kreće oko čovjeka dotle dok se on ne kreće oko sebe samoga."
**"BorbaTemelj protivireligiozne religijekritike jest: čovjek stvara religiju, religija ne stvara čovjeka. Religija je, dakledoduše, posrednosamosvijest borbai protivsamoosjećanje ovogačovjeka svijetakoji čijasebe ili još nije stekao ili je duhovnasebe aromaveć religijaponovo izgubio [...] Religijska bijeda je jednim dijelom izraz stvarnezbiljske bijede, a drugimjednim dijelom protest protiv stvarnezbiljske bijede. Religija je uzdah potlačenog stvorenja, duša svijeta bez srca, kao što je i duh bezdušnih prilika. Ona je opijum zanaroda. Prevladavanje religije kao iluzorne sreće naroda zahtjev je njegove zbiljske sreće. Zahtjev da napusti iluzije o svome stanju jest zahtjev da napusti stanje u kome su iluzije potrebne. Dakle, kritika je religije u klici kritika doline suza čiji je oreol religija. Kritika je potrgala imaginarno cvijeće s lanca ne zato da bi čovjek nosio lanac bez fantazije, bez radosti, nego da bi lanac odbacio i brao živi cvijet. Kritika religije razočarava čovjeka da bi mislio, radio, oblikovao svoju zbiljnost kao razočaran čovjek, kao čovjek koji je došao do razuma, da bi se kretao oko samoga sebe i time oko svog zbiljskog narodsunca." (''[[Kritika Hegelove filozofije države i prava]]'')
**"Religiozni odraz stvarnog svijeta može se izgubiti tek onda kad odnosi praktičnog svakodnevnog života budu iz dana u dan pokazivali ljudima prividno razumne odnose među njima i prema prirodi." (''[[Kapital]]'')
**"Čovjek se ''politički'' emancipira od religije na taj način što je iz javnog prava protjeruje u privatno pravo. Ona nije više duh ''države'', gdje se čovjek — iako na ograničen način, pod posebnim oblikom i u posebnoj sferi — ponaša kao rodno biće u zajednici s drugim ljudima, ona je postala duh ''građanskog društva'', sfere egoizma, ''bellum omnium contra omnes''. Ona nije više suština ''zajednice'', nego suština razlike. Ona je postala izraz ''odvajanja'' čovjeka od njegove ''zajednice'', od samoga sebe i od ostalih ljudi — što je ''prvobitno'' i bila. Ona je samo još apstraktno ispovijedanje posebne izopačenosti, ''privatne mušičavosti'', samovolje. Beskonačna rascjepkanost religije, u Sjevernoj Americi npr., daje joj već ''izvana'' oblik sasvim individualne stvari. Ona je potisnuta u sferu privatnih interesa i prognana iz zajednice kao zajednice. Ali ne treba se zavaravati o granici političke emancipacije. Razdvajanje čovjeka na ''javna i privatna čovjeka, premještanje'' religije iz države u građansko društvo, to nije stepen, nego ''dovršenje'' političke emancipacije, koja zbiljsku religioznost čovjeka isto tako ne ukida, kao što niti ne težida je ukine." (''[[Prilog jevrejskom pitanju]]'')