*"Ustav, kao što sam kazao, jeste ono što određuje institucije inherentnih ovlaštenja. Problem u nastajanju je sljedeći. Institucije inherentnih ovlaštenja u svakom pravnom sistemu su također onaone kojakoje se identificiraju onim što je [[H. L. A. Hart]] nazvao 'pravila priznanja'. Da budemo tačniji, ona su identificirana konačnim pravilima priznanja tog pravnog sistema. A konačna pravila priznanja pravnog sistema, kao što je Hart objasnio, ne mogu biti usvojena, ili na drugi način kanonički formulisana. Ona ne mogu postojati u zakonodavstvu. Ona postoje samo u praksama zvaničnika. Postavljajući to na više tehnički način, ona mogu samo biti običajna pravila ''in foro''. Zašto? Da uveliko pojednostavimo: bilo koji pokušaj da stvorimo konačno pravilo priznavanja zakonodavstvom zahtjeva da postoji viši zakonodavac sa ovlaštenjem da dodijeli izvorno ili inherentno ovlaštenje. Ali, tu postoji kontradikcija. Ako postoji viši zakonodavac koji dodjeljuje ovlaštenje, slijedi da ovlaštenje koje je dodijeljeno nije izvorno ili inherentno, već delegirano. Pravilo priznanja koje je stvoreno nije, drugim riječima, konačno pravilo priznanja. Slijedi da konačno pravilo priznanja ne može biti predmet legislacije [...] Ili, ''pace'' Hart, neki pravni sistemi nemaju konačna pravila priznanja, ili je moguće da konačno pravilo priznanja, ''pace'' Hart, bude legislativno pravilo. Oba ova zaključka su, međutim, nedovoljno podržana argumentom koji je upravo skiciran." (''Ibid.'')
