Pitanja nad kasabom

Pitanja nad kasabom
Autor	Zija Dizdarević
Originalni naziv	Pitanja nad kasabom

• "Pukla čaršija, duga i uska, vuče se kroz ljetno prijepodne, njiše i uljuljukuje ljude i golica brigama:

- Šta bi insan sad radio, de?

- Da okrenemo ražanj pa da "akšamluk" kurišemo?

- Uh, pos'o je to, brate! Ko će se tol'ko umarati'.

- Pročita l' ti đeride, Mujaga, šta ima po dunjaluku?

- Jok, vala. A što'š ćitat'? Umro ko ćit'o - umro ko ne ćit'o! K'o da nemam drugog posla! "

• "- Da se porežemo, svak po dva dinara, pa da pojedemo jednu pršulju!

- More se. Svakako starog nema.

- A daleko je ručak.

Zatim ruke, debele, tanke, oznojene, žilave, dugačke, oble ruke uzimaju noževe i polako, nasitno sijeku meso, slažu paradajz, paprike, luk i to meso, dugo, neizmjerno dugo slažu sve to u plitke zemljane posude i nose. I dok u pekarama cvrče pršulje, dok miris golica čaršiju dajući smisao životu, u glavama niču vesele predstave i nižu se sjećanja na prijatne, masne zalogaje.

- Eh, što ti je insan! Prije po sahata k'o ubijen u glavu, a sad znam što živim - mudruje Avdibeg. "