Parfem: Historija jednog ubice

Parfem: Historija jednog ubice
Autor
Patrick Süskind
roman
Originalni naziv
Das Parfum - Die Geschichte eines Mörders'
Datum izdavanja
1985.

• " U osamnaestom stoljeću živio je u Francuskoj jedan od najgenijalnijih i najodvratnijih likova epohe koja nije oskudijevala genijalnim i odvratnim likovima. Ovdje treba ispričati njegovu historiju." (1)

• " Kao da Pakao miriše na sumpor a Raj na tamjan i izmirnu! Najgore praznovjerje, kao u najmračnijoj i najpoganijoj prethistoriji kad su ljudi još živjeli kao životinje, kad još nisu imali oštar vid i nisu poznavali boje, ali su vjerovali da mogu nanjušiti krv, mislili da njuhom mogu razlikovati prijatelja od neprijatelja, da ih divovski ljudožderi i vukodlaci mogu nanjušiti i Erinije namirisati, i kad su svojim čudovišnim bogovima prinosili smrdljive, žrtve paljenice. Užasno!" (3)

• " Činilo mu se da dijete njuhom prodire kroz njegovu kožu, u dubinu duše. Najnježniji osjećaji, najprljavije misli razotkrivale su se pred tim pohlepnim malim nosom koji još nije ni bio pravi nos, nego samo nagovještaj nosa, sićušan rupičast organ koji se neprekidno mreškao, nadimao, podrhtavao." (3)

• " Od početka bijaše čudovište. Odlučio se za život iz čista prkosa, it čiste zle namjere. Nije se, dakako, odlučio poput odrasla čovjeka, koji se više-manje koristi razumom i iskustvom, da bi odabrao jednu od nekoliko različitih mogućnosti. Ne, odlučio se poput biljke, poput odbačena zrna graha, koje odlučuje hoće li proklijati ili će za njega biti bolje da se toga okani." (4)

• " Miris je uvjerljiviji od riječi, izgleda, osjećaja i volje. Od uvjerljive snage mirisa ne možemo se odbraniti, ona ulazi u nas poput zraka u naša pluća, ispunjava nas, prožima, protiv nje ne postoji sredstvo." (15)

• " Dosad je uvijek vjerovao da mora bježati općenito od svijeta. Ali to ne bijaše svijet nego ljudi. Sa svijetom, tako mu se činilo, sa svijetom u kojemu nema ljudi moglo se živjeti." (23)

• " I bježao je sve dalje, sve osjetljiviji na ljudski vonj koji je bivao sve rjeđi. Nos ga je tako vodio u sve zabačenije dijelove zemlje, sve ga više udaljavao od ljudi i tjerao ga sve snažnije prema magnetskom polu najveće osamljenosti." (23)

• " Ali mirisu se ne mogu oduprijeti, jer miris je brat duha. S njim ulazi u ljude, i oni se ne mogu braniti od njega ako žele živjeti. I miris ulazi u njih, prodire u samo srce, gdje jasno razdvaja naklonost od prezira, gađenje od slasti, ljubav od mržnje. ko vlada mirisima, vlada i ljudskim srcima." (32)