"Po većini teorija odgovornosti, entitet mora zadovoljiti zahtjevni skup uslova da bi bio moralna osoba. Među tim uslovima su sljedeći: 1) htio je čin koji je rezultirao u šteti; 2) imao je sposobnost da shvati moralne i druge razloge; 3) bio je u delibrativnoj kontroli svojih sopstvenih djelovanja; i 4) djelovao je voljno, bez prisile [...] [M]ože li bilo koji kolektivitet zadovoljiti ove uslove? Jedan broj teoretičara je nedavno tvrdio da određena vrsta grupe - inkorporisana grupa - zadovoljava ove uslove, i stoga se može tretirati kao moralna osoba i držati moralno odgovornom odvojeno od njenih članova. Da bi uvidjeli šta se misli pod inkorporisanom grupom, razmotrimo tri tipa kolektiviteta. Jedan je puka gomila (poput "ljudi smeđih očiju", ili mnoštvo u parku), sastavljena od ljudi koji ni na kakav način ne koordiniraju svojim djelovanjima. Druga je neorganizirana grupa (racimo, rulja protestanata), koja djeluje zajedno na koordinirani način, ali kojoj nedostaje organizirana procedura odlučivanja. Treća vrsta grupe je inkorporisana grupa (recimo, "Exxon"), koja ne samo da djeluje zajedno, već također ima trajne procedure odlučivanja preko kojih shvata razloge i mijenja svoje namjere. / Za razliku od drugih kolektiviteta, inkorporisana grupa posjeduje interni ustav koji joj dopušta da promišlja o svojim namjerama i kontroliše svoje postupke. To joj daje određenu nezavisnost od namjera svog članstva. Pretpostavimo da odbor Exxona glasa da preuzme Texaco. Iako će samo jedna osoba zaista potpisati papire, i neki nižerangirani zaposleni možda čak neće ni biti svjesni te odluke, namjera preuzimanja Texacoa je ipak pripisiva korporaciji-u-cjelini, te stoga zadovoljava uslov (1). To zbog toga što ustav inkorporisane grupe određuje obavezujuće procedure odlučivanja i dodjeljuje odgovornosti različitim ulogama, tako da bilo koji čin koji se preduzme u skladu sa tim procedurama kvalificira se kao čin čitave grupe. Njen unutarnji ustav dopušta grupi da shvati razloge i ispita dokaze, kroz činilaštvo svojih uloga-vršilaca, stoga zadovoljavajući uslov (2). Njena mogućnost da izdaje autoritativne smjernice svom članstvu također dopušta grupi da provodi svoje namjere, zadovoljavajući uslov (3). I kroz svoje procedure odlučivanja, grupa može voljno mijenjati svoje namjere, stoga zadovoljavajući uslov (4). Inkorporisana grupa može vršiti izbore oko svojih sopstvenih kolektivnih djelovanja, i možemo je držati odgovornom za te izbore." (Collective Responsibility & The State)
"Uvjereni smo da odgovornosti koje imaju naši politički zvaničnici ne bismo mogli opravdati oslanjajući se neposredno na uobičajene zahtjeve ličnog morala pojedinca koje, u nepolitičkom životu, večina nas prihvata i u svom slučaju i za druge. Smatramo da imaju posebnu i složenu odgovornost nepristrasnog ponašanja prema članovima zajednice i pristrasnog ponašanja prema njima u odnosu na strance. To je nešto sasvim drugačije od odgovornosti koju svako od nas prihvata kao pojedinac. Svako od nas tvrdi da je slobodan da sprovodi sopstvena stanovišta, ambicije i sklonosti, slobodan od zahtjeva drugih za podjednakom pažnjom, brigom i sredstvima. Insistiramo na oblasti ličnog moralnog suvereniteta u kojoj svako od nas može da se opredjeli u prilog interesa porodice i prijatelja i da se posveti planovima koji su sebični, ma koliko bili veliki. Svaka zamisao o pravdi ličnog ponašanja, svaka teorija o tome kako se pravedna osoba ponaša prema drugima, ograničava obim ličnog suvereniteta, ali ga nijedna zamisao prihvatljivija za većinu od nas ne eliminiše potpuno. / Zvaničnicima koji djeluju u tom svojstvu ne dopuštamo ga uopće. Kažemo da se oni moraju ponašati prema svim članovima zajednice kao prema jednakima i tada se normalne samopreference pojedinca nazivaju korupcijom. Tu posebnu odgovornost zvaničnika ne možemo ustanoviti prostom primjenom naših svakodnevnih ubjeđenja o individualnoj odgovornosti na okolnosti njihovog slučaja. Neki od zvaničnika imaju veoma veliku vlast. Ali imaju je i mnoga privatna lica i mi nismo uvjereni da se sfera lične slobode građana nužno mijenja sa porastom njihove moći i uticaja [...] Ove najrestriktivnije standarde nepristrasnosti primjenjujemo čak i na one zvaničnike čija je moć relativno mala i u suštini manja od moći mnogih privatnih lica, a ne osjećamo da dužnost zvaničnika prema jednakom obziru slabi kako se smanjuje njihova moć [...] [Da bi ovo objasnili] [p]otrebna nam je [sljedeća] ideja [...]: da zajednica kao cjelina ima obaveze nepristrasnog ponašanja prema svojim članovima i da zvaničnici djeluju kao njeni predstavnici u izvršavanju te odgovornosti. I ovdje, kao i u slučaju korporacije, odgovornost grupe treba tretirati kao nešto što logički prethodi pojedinačnoj odgovornosti zvaničnika." (Carstvo prava)
