Otvori glavni meni

Glava II: Moralnost koja omogućava pravoUredi

  • "Rex-ova trapava karijera kao zakonodavca i sudije, ilustruje kako pokušaj da se stvori i održi sistem pravnih pravila može da se na barem osam načina izjalovi; postoji u ovom pothvatu, ako hoćete, osam jasno izraženih puteva ka propasti. Prvi i najočigledniji počiva u neuspjehu da se uopće stvore pravila, tako da se svako pitanje mora riješiti na ad hoc osnovi. Drugi putevi su: (2) neuspjeh da se objave, ili barem učine dostupnim pravila za koja se očekuje da će ih poštovati subjekt na koga se odnose; (3) zloupotreba retroaktivnog zakonodavstva, koje ne samo što po sebi ne može da usmjerava akciju nego podriva integritet pravila koja su po dejstvu prospektivna, pošto ih stavlja pod prijetnju retrospektivne promjene; (4) neuspjeh da se pravila učine razumljivim; (5) donošenje kontradiktornih pravila ili (6) pravila koja zahtijevaju ponašanje koje je izvan moći subjekta; (7) preduzimanje čestih promjena u pravilima tako da subjekt ne može na osnovu njih da orijentiše svoju akciju; i konačno (8) neuspjeh u podudaranju između pravila onako kako su objavljena i njihove stvarne primjene. / Potpuni neuspjeh, u bilo kom od ovih osam smjerova, ne rezultira prosto u loš sistem prava; on rezultira u nešto što se ne može uopće nazvati pravnim sistemom." (Posljedice neuspjeha)


  • "Prosto uvažavanje uspostavljene vlasti ne smije se miješati sa vjernošću pravu." (Posljedice neuspjeha)


  • "[L]ako je vidjeti da zakoni treba da budu jasno izraženi kao generalna pravila koja su po dejstvu prospektivna i dostupna saznanju svakog građanina. Međutim, znati kako, pod kojim okolnostima, i u kojoj ravnoteži ove stvari treba postići, ne predstavlja manje, nego da se bude zakonodavac." (Zakonitost kao praktična vještina)


Glava III: Pojam pravaUredi

  • "[M]ožemo da govorimo o proceduralnom, za razliku od supstancijalnog prirodnog prava. Ono što sam ja nazvao unutrašnjom moralnošću prava jeste u ovom smislu proceduralna verzija prirodnog prava, mada da se pogrešno ne razumije, riječi "proceduralna" treba odrediti poseban i prošireni smisao, tako da ona obuhvati, na primjer, supstancijalnu podudarnost između zvanične akcije i donijetog zakona. Termin "proceduralan" je, pak, generalno pogodan da ukaže da se ne bavimo supstancijalnim ciljevima pravnih pravila, nego načinima na koji se sistem upravljanja ljudskog ponašanja mora konstatovati i primjenjivati ako treba da bude efikasan i da istovremeno ostane ono što cilja da bude." (Pravna moralnost i prirodno pravo)


  • "[P]ravo je pothvat podređivanja ljudskog ponašanja vladavini pravila. Za razliku od savremenih teorija prava, ovo gledište tretira pravo kao aktivnost i smatra pravni sistem kao proizvod ustrajnog, svrsishodnog truda." (Pravna moralnost i pojam pozitivnog prava)


  • "[N]i u kom smislu [se] ne opravdava da se, korištenje ili potencijalno korištenje sile, tretira kao karakteristika koja identifikuje pravo. Savremena nauka veoma mnogo zavisi od upotrebe mjerenja i aparata testiranja; bez takvog aparata, ona ne bi postigla ono što je postigla. Niko, međutim, ne bi zaključio zbog toga da nauka treba da bude definisana kao upotreba aparata mjerenja i testiranja. Isto je tako i sa pravom. Ono što se očekuje da pravo mora da učini kako bi postiglo svoje ciljeve je nešto što se potpuno razlikuje od samog prava." (Pravna moralnost i pojam pozitivnog prava)


  • "Na nekoj tački mi napuštamo gravitaciono polje unutar koga razlika između prava i ne-prava ima smisla. Ja smatram da je ta tačka dosegnuta mnogo prije situacije koju sam opisao, a uistinu se dostiže kada se počnemo pitati da li je parlamentarni suicid moguć ili da li Parlament može formalno da prenese sva svoje ovlaštenja na diktatora ili da li bi Parlament mogao odlučiti da svi budući zakoni koje donese budu držani kao tajna za one koji su im podređeni." (Pravna moralnost i pojam pozitivnog prava)


  • "[D]a, naravno, i pravna pravila i pravni sistem mogu i egzistiraju napola. Ovo stanje proishodi: kada je svrsishodni trud koji je nužan da ih dovede u puno postojanje bio tako reći samo napola uspješan." (Primjedbe na ovdje zauzeto gledište o pravu)


  • "[J]a sam insistirao da se pravo posmatra kao svrsishodni pothvat čiji uspjeh zavisi od energije, uvida, pameti i savjesnosti onih koji ga usmjeravaju, a osuđen zbog ove zavisnosti, da nikad, u potpunosti, ne postigne svoje ciljeve. Nasuprot ovom gledištu, insistira se na tretiranju prava kao manifestovane činjenice društvene vlasti ili moći, koju treba izučavati prema onome što jeste i što čini, a ne prema tome što pokušava da učini ili da postigne" (Pravo kao svrsishodni pothvat i pravo kao manifestovana činjenica društvene moći)


  • "[P]odsjetiti [ću] da je svrha koju sam ja pripisao ustanovi prava skromna i trezvena, svrha podređivanja ljudskog ponašanja pod upravljanje i kontrolu opštih pravila. Takva svrha teško da je podesna za hegelijanske ekscese. Imputiranje te svrhe pravu, uistinu bi ličilo na bezopasan truizam, kada njene implikacije [...] ne bi bile daleko od toga da su samoočevidne ili nevažne." (Pravo kao svrsishodni pothvat i pravo kao manifestovana činjenica društvene moći)


  • "Gledište koje ja kritikujem vidi stvarnost prava u činjenici vlasti ustanovljene za stvaranje prava. Ono što ova vlast odredi kao pravo jeste pravo. U ovom određenju se ne postavlja pitanje stepena; na njega se ne mogu primijeniti pridjevi "uspješno" ili "neuspješno". (Pravo kao svrsishodni pothvat i pravo kao manifestovana činjenica društvene moći)

Glava IV: Supstancijalni ciljevi pravaUredi

  • "Prezentirajući svoju analizu unutrašnje moralnosti prava, insistirao sam da je ona, na širokom rasponu pitanja, indiferentna prema supstancijalnim ciljevima prava i da je spremna da služi, sa jednakom efikasnošću, raznolikim ciljevima." (Neutralnost unutrašnje moralnosti prema supstancijalnim ciljevima)


  • "[Z]a pravnu moralnost može [se] reći da je neutralna u pogledu širokog raspona etičkih pitanja. Ona ne može biti neutralna u svom gledištu o samom čovjeku. Upustiti se u pothvat podređivanja ljudskog ponašanja vladavini pravila nužno uključuje privrženost gledištu da je čovjek, ili da može da postane, odgovoran agent, sposoban da shvati i poštuje pravila i da je odgovoran za svoje propuste. / Svako odstupanje od principa unutrašnje moralnosti prava predstavlja otvorenu uvredu čovjekovom dostojanstvu kao odgovornog agenta. Suditi o njegovim akcijama na osnovu neobjavljenih ili retrospektivnih zakona, ili mu narediti da učini što je nemoguće, znači prenijeti mu vašu ravnodušnost za njegovu moć samo-određenja. Obratno, kada se usvoji gledište da je čovjek nesposoban za odgovornu akciju, pravna moralnost gubi razlog svog postojanja. Suditi o njegovim akcijama na osnovu neobjavljenih ili retrospektivnih zakona ne predstavlja više otvorenu uvredu, jer nije ostalo više ništa što bi se moglo uvrijediti - uistinu, čak i glagol "suditi" postaje sam po sebi neprimjeren u ovom kontekstu; mi više ne sudimo čovjeku, mi na njemu djelamo." (Gledište o čovjeku koje je implicitno pravnoj moralnosti)


  • "[U]nutrašnja moralnost prava predstavlja po sebi, uglavnom, moralnost aspiracije. Istovremeno ona dobija svoj specifični kvalitet iz činjenice da se ona tiče stvaranja i ostvarivanja pravnih dužnosti. Unutrašnja moralnost prava, drugim riječima, nije i ne može biti moralnost aspiracije za svaku vrstu državne akcije." (Pravna moralnost i alokacija ekonomskih resursa)


  • "Komunikacija je nešto više od sredstva da se ostane živ. To je način da se bude živ. Pomoću komunikacije mi nasljeđujemo dostignuća prošlog ljudskog truda. Mogućnost komunikacije može nas pomiriti sa mišlju o smrti, tako što će nas uvjeriti da će ono što postignemo obogatiti život onih koji će doći. Kako i kada ostvarujemo komunikaciju jedni sa drugima može da utiče na proširenje ili suženje granice samog života. Wittgensteinovim riječima: "Granice mog jezika su granice mog svijeta". / Kada biste me, stoga, pitali da izdvojim jedan, centralni neosporni princip onoga što se može nazvati supstrancijalno prirodno pravo - Prirodno pravo sa velikim slovima - ja bih ga našao u opomeni: Otkrijte, održite, i sačuvajte integritet kanala za komunikacije pomoću kojih ljudi prenose jedni drugima što opažaju, osjećaju i žele. U ovoj stvari moralnost aspiracije nudi više od dobrog savjeta i izazova izvrsnosti. Ona ovdje govori zapovjednim glasom koji smo navikli da čujemo od moralnosti dužnosti. I ako ljudi budu slušali, taj se glas, za razliku od moralnosti dužnosti, može čuti preko granica i kroz prepreke koje sada odvajaju ljude jedne od drugih." (Minimalna sadržina supstancijalnog prirodnog prava)


Glava V: Odgovor kritičarimaUredi

  • "Kritičar ima prednost, jer zauzima prilično dobro shvaćenu ulogu. Očekivanja njegovih čitalaca pogoduju njegovoj ulozi oštrog tužioca; ako je razumno nepristrasan i ako se drži dokaza, znatna sloboda u zalaganju za argument rado će mu se dozvoliti i izgledaće da uistinu služi konačnom načelu istine. / Autor, koji brani svoju knjigu, suočava se sa potpuno drugačijim skupom očekivanja. On je svoju knjigu objavio, i već je imao prilike da kaže svoju riječ i svečana poza može da nalikuje na tiho očekivanje presude od pametnog i nezainteresovanog čitaoca. Nadalje, svaki odgovor kritičkim prikazima teži da zamrsi stvar, miješajući optužbe pogrešnog tumačenja sa reartikulisanjem onoga što autor tvrdi da je mislio da kaže, miješajući nespretno odbranu i kontraofanzivu i završavajući sa mračnim nagovještajima da ga samo ograničen prostor sprječava da pokaže sa pustošećom konačnošću kako su njegovi kritičari u potpunosti pogriješili. Generalno, trud na samoopravdanju ima težnju da bude bolan za sve u pitanju; uistinu, u mojoj profesiji postoji izreka: da pravnik nikad ne izgleda jadnije nego kada brani svoj sopstveni slučaj."