"Ovo djelo je još jedan dokument za studiozno proučavanje organizacije "Mladi Muslimani" u doba nadnesenog Damaklovog mača, ispod koga su članovi ove organizacije neustrašivo dizali svoje glave i pokušali zaustaviti bezvjerstvo i jednoumlje." (u Tuzli, 6. aprila 1995. o/u knjizi Reufa Huseinagića, "Kazamati jednoumlja - Kamena suza", Gradačac, 1995., stranica 10)
"Ja sam znao kad sam razgovarao sa Alijom i Behmenom i nekim drugim ljudima iz te grupe da se radi o jednoj grupi koja je naglašeno vjerska. Oni to nisu ni krili. Oni su bili manje više "Mladi Muslimani", koji su imali jedan krug svojih simpatizera i to je bio vrlo uzak krug. Ja sam se u početku dvoumio da li da nastupim sa Alijom ili da osnujem jednu liberalnu bosansku muslimansku stranku. Međutim, bio sam svjestan da mi ne smijemo ići na osnivanje naprimjer, pet ili deset stranaka nego da moramo osnovati jednu veliku narodnu stranku. Također sam bio svjestan da mi moramo nastupati vrlo mudro u masama, moramo fiksirati naše protivnike i naše ciljeve." (Sabah 16.02.2002, intervjuu sa Adilom)
"Mi znamo ko su neprijatelji našeg naroda, mi ih dobro poznajemo, poznajemo i one koji su vršili agresiju na nas, a poznajemo i one koji nas protjeruju od 45-te godine kad su došli na vlast, i nazivaju teroristima, kao što su zvali Mlade muslimane. Sve što su pretrpili Mladi muslimani mi ćemo inšAllah isto to pretrpiti, i opet to kažem, iz ljubavi prema svom narodu." (FACE TV, u Centralnom dnevniku sa Senadom Hadžifejzovićem, 26. 12. 2015.)
"Počeci formiranja organizacije »Mladi Muslimani« sežu u vrijeme prije Drugog svjetskog rata, zapravo u vrijeme kad taj rat do nas još nije došao, a u Evropi je već počeo. Ja sam tada bio vrlo mlad čovjek, bilo mi je tek 16 godina, pa se ne mogu detaljno sjećati okolnosti, ali bile su to okolnosti koje se mogu razaznati iz publikacija i novina iz tog perioda 1939-40. godine. Mehmed Spaho je upravo bio umro, muslimanski narod je bio obezglavljen, podjela Bosne izvršena, identitet Muslimana izravno ugrožen. Dakle, to su bili svi oni problemi koje su Muslimani imali između dva rata, a imali su ih dosta. Iseljavanje je bilo u toku, na sve strane, a ljudi nisu bježali od dobra nego od nevolja. Pridružila se i jedna dodatna nevolja - cijepanje živog tkiva muslimanskog naroda stvaranjem takozvane Banovine Hrvatske u avgustu 1939. godine. To je bio neki historijski kontekst stvaranja naše organizacije." (Sead Trhulj, "Mladi Muslimani", Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, Globus, 1992., str. 57., ISBN 86-343-0653-4)
"Mladi Musliman označava čovjeka marljiva i napredna u svome poslu kojim se bavi, čovjeka koji više misli i radi nego što govori. Jednostavno, u osnove principa tih omladinaca, intelektualaca, naših sinova Bosne i Hercegovine, oni su stavili sebi za ciljeve da žive jednostavno po Kur'ani-kerimu. Oni su sebi stavili za ciljeve samo da naslijede ono islamsko naslijeđe, ono blago, koje su od svojih predaka preuzeli. Ništa nisu donijeli novo. Zato Mladi Musliman kako se odlikuje od drugih plemenitošću i uljudnošću, tako se odlikuje i svojom vrijednošću i sposobnošću u radu." (predavanje "Hoće li nam halaliti Mladi Muslimani", 25.11.2016., Bosansko narodno pozorište, Zenica)
"Kada su pred Drugi svjetski rat jačale dvije retrogradne i po čovječanstvo opasne ideologije - fašizam i komunizam, među Bošnjacima se pojavila grupa mladih intelektualaca koja je bila svjesna ovih opasnosti. Bili su to "Mladi muslimani"." (Stav, broj 271, 14. maja 2020., str.24)
"Mladi Muslimani su bili studenti i đaci tadašnje muške realne gimanzije, odgojeni i vaspitavani u svojim porodicama u skladu sa načelima islama. Islam su prihvatali kao način života, kao svoj životni put, kao nešto što je više od uobičajene religioznosti. Uz to su bili vrlo nezadovoljni stanjem muslimana i islamske svijesti kao i sveukupnim društvenim i političkim prilikama u tadašnjoj Jugoslaviji." (intervju za Saff, sa Saladinom Kovačevićem, 8. aprila 2019., [1])
"Sudbina gradačačkih Mladih Muslimana je samo jedna kockica iz velikog mozaika denacionalizatorskih tendencija i pritisaka nad Muslimanima koji su sa velikim otporom i istrajnošću prkosili takvom nehumanom i anticivilizacijskom procesu. (predgovor u knjizi Reufa Huseinagića, "Kazamati jednoumlja - Kamena suza", Gradačac, 1995., stranica 7)
"Vrlo složena situacija prije II svjetskog rata spontano izaziva mladi naraštaj da nešto poradi što bi očuvalo bošnjački identitet. To se moglo jedino ujedinjenjem muslimana u vraćanju muslimana svojim tradicionalnim izvorima što znači da je trebalo nesebično raditi na osvješćivanju svog naroda, ukazivanjem na nužnost života po islamskim prinicpima baziranim na uputama Kur'ani-kerima i Hadisi-šerifa. Da bi se to ostvarilo nužno je bilo eliminisanje svega što nije bilo u skladu sa ovim principima. Ovog su bili svjesni začetnici mladomuslimanskog pokreta, koji su tada bili maturanti Prve muške realne gimnazije. ("Trinaest mladomuslimanskih šehida", Sarajevo, Mladi Muslimani, 1999., stranica 13, ISBN 9958-9612-5-3)
"„Mladi muslimani“ su bili najkvalitetniji dio muslimanske nacije poslije rata. Prvi su osudili historijsku prevaru socijalizma. Dovoljno strasno vjerovali u moć islama za očuvanje suštine muslimanskog naroda. Sami bili čisti, neukaljani netom prolivenom krvlju. Obrazovani, potencijal intelekta dovoljan za uspješan historijski razvoj nacije. Privrženi tradicijama muslimanskim, tom korijenju bez kojeg nije moguća nova stabljika. Odmaknuti onoliko koliko je to korisno od tadašnje Islamske vjerske zajednice, njenog „zanatskog islama“. Hrabri. Sa mladošću, tom neprocjenjivom prednošću." (tekst "Mladi muslimani", 15. januara 2013. za portal Bošnjaci.net [2])
"Štaviše, mnogi Amerikanci sve do danas vjeruju da BiH ne bi opstala kao država bez njegovog vodstva, a posebno njegove uloge u formiranju bosanske vojske. Iako pojedinci muslimanski identitet Alije Izetbegovića posmatraju sa podozrenjem i određenom sumnjom; ipak, većina pokret 'Mladi muslimani' percipira više kao organizaciju solidarnosti, nego kao izraz političkog islama današnjeg tipa ili organizaciju poput Muslimanskog bratstva u Egiptu. U tom kontekstu, tada je krah Sovjetskog saveza još uvijek bio svjež i nov u mislima američkih lidera, dok su, s druge strane, tu bili lideri poput pape Ivana Pavla II i Vaclava Havela koje su u SAD-u cijenili zbog njihovog doprinosa rastu demokratije. (10. godina od smrti Alije Izetbegovića, Anadolija Agency, 19.10.2013.)
"Sve su od sebe davali, pa i ono najdragocjenije: zdravlje i živote, a ništa za sebe nisu tražili. To je ona ogromna snaga koju je pokret Mladih Muslimana nosio, koja se iz ovog i ovakvih srca pretakla u jednu veliku i neuništivu snagu vjere. Mogli su biti ubijani, mučeni, ali duh koji su zapazili u srcima hiljada mladića i djevojaka morao je, uz Božiju pomoć, dati plod. Ovakva vjera ne može umrijeti a da ne ostavi dubokog traga u duši svoga naroda. Bio sam ponosan što pripadam ovom pokretu i što imam ovakvog brata. I braću." ("Bez klonuća i bez straha", str. 99)
"To je jedinstven pokret. Šta je suština učenja Mladih muslimana? Nema značajnijeg pokreta u Evropi u 20. stoljeću, jer ta omladina, to je ashabi-kehf. To je omladina koja je za sva vremena po cijenu života rekla: ne fašizmu, ne nacizmu, ne staljinizmu, ne rasizmu, ne materijalizmu, ne komunizmu, ne apsolutnom individualizmu, ne neizdiferenciranom kolektivizmu, egalitarizmu, i netitularnom vlasništvu. Za što su se zalagali? Za vjeru u srcima, moralna društva, za zdravog pojedinca, za prav, čvrst, iskren, istinski brak, za zdrav džemat, za zajednicu, za ljubav, za saradnju, za solidarnost, za učenje, za djela." (Tribina povodom Dana nezavisnosti i 24. godišnjice rada Udruženja Prosvjetitelj Muallim Srebrenica, 11. marta, 2017. [3])
"U Kazneno-popravnom domu Zenica bilo je nekoliko stotina pripadnika Mladih muslimana, hodža i muslimanskih intelektualaca. Već su se bili organizirali na način ispomoći jedan drugome za preživljavanje. Imali su svoje ekonomate gdje su sakupljali hranu iz paketa i bratski je dijelili. Pokušavali su preživjeti da ne jedu zatvorsku hranu sa svinjskim mesom." ("Krv bijelog horoza", Bosančica-print, Sarajevo, 2005., stranica 79-80, ISBN 9958-650-24-x)
"Mladi muslimani su na najbolji način prepoznavali i bavili se onim pitanjima koja su bila ključna, poput obrazovanja." (promocija knjige "Trinaest mladomuslimanskih šehida" prof.dr. Ismeta Kasumagića, 26.11.2021. u Bošnjačkom institutu – Fondacija Adila Zulfikarpašića)
"U vrijeme revidiranja stavova odvojili bi momke u posebnu prostoriju, obično prostoriju sobnog starješine. Tamo su ih u početku polahko ubjeđivali da promijene svoj stav. Ti razgovori bili su mučni i nepodnošljivi. Običnu bi tjerali da priznamo da smo mladi Muslimani, da smo htjeli da srušimo postojeći režim, da smo svjesno i organizovano radili protiv naroda i države, da smo teroristi, da sijemo mržnju među narodima i još mnogo toga. Zatim bi od nas tražili da otkrijemo članove i simpatizere kao i ugledne ljude koji su nas štitili i pomagali." ("Kazamati jednoumlja - Kamena suza", Gradačac, 1995., stranice 47 i 48)
"Prvi, i veoma značajan javni istup "Mladih Muslimana", značajan prije svega po tome što je to, koliko se zna, bio prvi otvoreni protest protiv nove vlasti u Jugoslaviji, dogodio se već ujesen 1945. godine na osnivačkoj skupštini "Preporod" u sarajevskoj Vijećnici. Mimo scenarija koji je pripremljen pod patronatom nove vlasti "Mladi Muslimani" su došli u velikom broju i doveli dosta svojih pristalica. Izvršili su pravi puč na toj osnivačkoj skupštini, govorili, vikali, lupali, i izdejstvovali da nekoliko njihovih istaknutih članova uđe u upravu društva. Na izlasku iz Vijećnice Alija Izetbegović je bio uhapšen, ali je sutradan pušten." ("Mladi Muslimani", Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, Globus, 1992., str. 13., ISBN 86-343-0653-4)
"Mladi muslimani su bili najkvalitetniji dio muslimanske nacije poslije rata. Prvi su osudili historijsku prevaru socijalizma. Dovoljno strasno vjerovali u moć islama za očuvanje suštine muslimanskog naroda. Sami bili čisti, neukaljani netom prolivenom krvlju. Obrazovani, potencijal intelekta dovoljan za uspješan historijski razvoj nacije. Privrženi tradicijama muslimanskim, tom korijenju bez kojeg nije moguća nova stabljika. Odmaknuti onoliko koliko je to korisno od tadašnje IVZ, njenog "zanatskog islama". Hrabri. Sa mladošću, tom neprocjenjivom prednošću. U novoj Jugoslaviji svako ko nije razmišljao u okvirima jedne dogme, bio je terorista. "Mladi muslimani" nisu ni pokušali povjerovati u komunističku dogmu." ("Mladi muslimani", Biblioteka Ključanin, Sarajevo, 1991. str. 9)
