Kad cvjetaju agave

Kad cvjetaju agave
Autor	Muris Idrizović
Originalni naziv	Kad cvjetaju agave

• "Ljudi su nestajali kao muhe. Bilo je doista teško uhvatiti ko je sve umro ili poginuo, koga više nema. Samo ko je išao na Kovače i vidio nastajanje novog groblja, pa kod "Lava" nove redove grobova sa malom šumom basluka i nadgrobnih oznaka, pa groblje Svetog Josipa i nastale šehidske mezare u Velikom parku, pa i sve druge kojih je bilo posvuda, mogao je spoznati veličinu stradanja."

• Najednom, usred te ljubavne igre, Maja je poskočila kao da je na nju sa stropa pala nekakva ledena kapljica. Odmakla se od Brkana i skotrljala se sa kauča.

- Ne mogu više, dosta mi je! - rekla je i zapovjedila: - Hajde, diži se! Ustani!

Kad su se istuširali i obukli, sjeli su da piju kafu koju je Brkan znalački pripremio. Ona je bila šutljiva.

- Nisi mi ni jednom rekla da me voliš - prigovorio joj je Brkan, a glas je udesio kao da se šali.

- Meni riječi nisu važne - odgovorila mu je dosta hladno. - Zašto riječi. Važno je voljeti. Ljubav se daje ili ne daje, čemu su potrebne riječi koje znaju biti i laž!

Na rastanku, prije nego što će otići, poljubila ga je još jednom strasno.

- Ovo ti je da lakše zaspiš noćas! I znaj, bilo mi je divno s tobom! Nestrpljiva sam da to ponovimo!

Kad je zatim ostao sam u svom stanu, Brkan je sjeo na razbacani kauč i laktove naslonio na koljena, a dlanovima obuhvatio svoju glavu. Htio je da se sabere, da shvati sve što se zbilo, da ponovo u mislima vidi taj čudesni film u kojem je imao tako dragocjenu ulogu. Uspio je tek da glasno samom sebi kaže:

- Odoh ti ja, moj Brkane, u novi život!"