Otvori glavni meni
Ethnos i demokratija
Autor
Tarik Haverić
spis političke teorije
Originalni naziv
/
Datum izdavanja
2006.



  • "[Z]ar najnoviji napori međunarodne zajednice predvođene Sjedinjenim Državama da, promjenama Dejtonskog ustava, pretvore Bosnu u "ne-etničku parlamentarnu demokratiju" ipak ne svjedoče da je (nakon što se pokušalo sve drugo osim robovlasništva i kanibalizma) barem kod jednog dijela odlučivača sazrela svijest da za zemlja ne može funkcionirati ni na koji drugi način?" (Riječ na početku)


  • "[S]vojevrsno izopačenje "vlasti naroda" do kojeg dolazi kada se taj narod shvati kao ethnos a ne kao demos; nazvao sam ga "etnokratijom" [...]" (Riječ na početku)


  • "Jedan od paradoksa liberalne demokratije jest što je svakog političara u svakom trenutku moguće pozvati na odgovornost zbog predizbornih obećanja koja nije održao, ali se ne mogu pozvati na odgovornost stručnjaci i znanstvene ustanove zbog analiza koje se nisu održale; takva inicijativa smatrala bi se znakom lošeg ukusa i nedopustivim pritiskom na slobodu znanstvenog istraživanja (koje ima i "pravo na grešku")." (Riječ na početku)


  • "U prelomnim trenucima nedavne povijesti, opet, muslimanskim intelektualcima i rukovodstvu SDA bilo je stalo da potvrde suverenost svoje etnije, koja je trebalo da jamči opstanak Muslimana i njihovo "političko samoodređnje". Da bi u tome uspjeli, promijenili su - najprije de facto, a zatim de jure, - naslijeđeni politički sustav da bi ga preobrazili u etnokratiju. Proces koji su time pokrenuli nije sprečio genocid nad Muslimanima, ali je zauzvrat legalizirao rastakanje Bosne i Hercegovine." (I. Dva bosanska dokumenta)


  • "No zašto bosanska "višeetničnost" izaziva divljenje, kada je ona mnogo manje izražena nego npr. američka (prema jednom referentnom djelu, u SAD je zabilježeno prisustvo 101 etničke skupine)? I Velika Britanija, Švajcarska ili Francuska pružaju, sa etničkog stanovištva, mnogo složeniju sliku nego Bosna i Hercegovina. Primjera je mnogo, i zapravo bi suprotni slučajevi u načelu morali izazivati čuđenje: kulturno su homogeni, navodno, samo Islad i dvije Koreje. Zašto onda isticati jednu "posebnost" koja to nije, budući da nije odlika Bosne više nego mnoštva drugih zemalja?" (II. "Sarajevska besjeda" Edgara Morina)


  • "U kulturno heterogenim autoritarnim društvima, svako kolektivno identitarno potraživanje suprotstavlja se individualnim pravima kojima uvijek treba davati prednost. Ovo 'treba' ne smije nas zavarati. Ne radi se samo o moralnom zahtjevu, već o nalogu instrumentalne racionalnosti, hipotetičkom imperativu sasvim u kantovskom smislu: ako želimo izvesti uspješnu tranziciju u kulturno heterogenim društvima onda treba odbacivati svaki zahtjev za ostvarenjem kolektivnih prava sve dok se ne osigura djelotvorna i nepovratna zaštita individualnih prava." (p. 326.)