Baš mi je žao

Baš mi je žao
Autor	Nura Bazdulj-Hubijar
Originalni naziv	Baš mi je žao
Datum izdanja	1999.

• "Nije pošteno odmah krenuti s ratom. Ipak sam ja rođena dvanaest godina prije, ne mogu tek tako preskočiti toliko dugačak period života. Buraz je stariji godinu dana. Da nas dvoje nismo ponekad ko dinski dušmani, mogla bih vam potpisati da u Jugi nije bilo sretnije porodice. Starci oboje doktori, oboje malo uvrnuti, mama tristo posto više. Vječno se hakači ko budala na brašno, i ono, hoće da je njena i prva i zadnja. Od kako su nas na ovaj svijet donijeli vječno ponavljaju kako smo mi centar njihova kosmosa, smisao života. Ja čudna mi čuda. Pa nisu nas našli ispod zelene grane niti uzbrali šetajući kroz šumu. Nisu nas usvojili, ni kupili, ni razmijenili. I sad treba praviti čitave naučne teze o ljubavi roditelja prema djeci."

• "Jedan dan mama sjedi za stolom. Blažen osmijeh joj ozario lice dok rukom miluje prazan stol.

- Šta to radiš? - pita je buraz.

- Ma ne mogu se nagledati ove banane.

Mi se ukočili, ohladili. Stara definitivno pukla.

- Ama bona, gdje ti vidiš banane? - bojažljivo će čiča.

- Fatam organa, dušo - odgovorila je jednako blažena i sretna." (str.77)

• "Ma kažem ja vama, sve otišlo u helać. Sve ludo sto na sat. A dobro nam. E baš mi je žao raje koja ne znaju šta je rat." (str.107)