Zdrav razum u pravu

Zdrav razum u pravu
Autor
Paul Vinogradoff
spis teorije prava
Originalni naziv
Common-sense in Law
Datum izdavanja
1914.



  • "Iako su detalji pravnih pravila komplikovani i tehnički, operacije uma u domenu prava temelje se na zdravom razumu, i mogu se pratiti bez poteškoća od osoba uobičajene inteligencije i obrazovanja."


  • "Očito je da zakoni nalaze svoje mjesto među pravilima ponašanja koji osiguravaju društveni poredak i odnose. Stoga jurisprudencija se pojavljuje među društvenim naukama u dijelu tzv. moralne nauke."


  • "Čini se da je istina da osnov prava ne pruža jednostrana naredba, već sporazum."


  • "[P]ravo se mora uzeti u obzir ne samo iz tačke gledišta njegovog provođenja od sudova: zavisi u konačnici od priznavanja. Takvo priznavanje je posve pravna činjenica, iako provođenje priznatog pravila može zavisiti od moralnog ograničenja, straha od javnog mišljenja, ili, u konačnici, straha od javnog ustanka."


  • "[I]ako uobičajeno prisutna, [neposredna prinuda] nije apsolutno nužna za konstituisanje pravnog pravila; te iako možemo gledati na nju kao najprikladniji način provođenja prava, ne možemo je smatrati suštinom pravnih odnosa. Očito mora biti dopunjena ograničenjima temeljenim na ličnom priznanju i javnom mišljenju."


  • "Pravo cilja na ispravnost i pravdu, ne bitno koliko nesavršeno ostvaruje taj cilj u pojedinačnim slučajevima. Ukoliko bi izostavili ovo svojstvo iz naše definicije, bilo bi veoma teško da povučemo liniju između prava i bilo kakvog proizvoljnog poretka u odnosu na ponašanje, npr. nametanje redovnih ucjena od kriminalnih udruženja. Mora postojati određena ravnoteža između pravde i sile u svakom sistemu prava; i stoga nemoguće je dati definiciju prava temeljenu isključivo na prinudi države."


  • "[M]oramo zapamtiti da prije ili kasnije dolazimo do tačke gdje se pravo poštuje ne iz razloga materijalne prisile, već iz drugih razloga - kao posljedica razumnog prihvatanja ili instinktivnog konformiteta, ili navike, ili odsutnosti organiziranog otpora. Da nije tako, kako bi komonvelti i pravni sistemi postojali? Broj ljudi koji mogu posegnuti za naredbom i prisilom je općenito nemjerljivo mali u poređenju sa brojem onih koje se mora voditi i u konačnici prinuditi. Samo dokle su kriminalci u manjini i dokle se nacija općenito pridržava zakona pravo može postojati. To znači da nije materijalna mogućnost prinude koliko mentalna navika priznavanja pravila nametnutih od društvenih autoriteta ona koja je odlučujuća u odnosu na postojanje prava."


  • "Predmet prava je pokoravanje pojedinca volji organizovanog društva, dok je tendencija moralnosti da podvrgne pojedinca diktatima njegove sopstvene savjesti."


  • "[P]ravo se može definisati kao skup pravila nametnutih i provođenih od društva u odnosu na pripisivanje i vršenje ovlaštenja nad osobama i stvarima."


  • "[Z]akonodavstvo kao izvor prava je nerazdvojivo od procesa sudskog tumačenja..."