Uvod u principe moralnosti i zakonodavstva

Uvod u principe moralnosti i zakonodavstva
Autor	Jeremy Bentham
Originalni naziv	An Introduction to Principles of Morals and Legislation
Datum izdanja	1780.

Glava I.

• "Priroda je čovječanstvo stavila pod upravu dva suverena gospodara, bola i užitaka. Samo zbog njih se ukazuje šta trebamo činiti, kao i odrediti šta ćemo učiniti. U jednu ruku standard ispravnog i pogrešnog, u drugu lanac uzroka i posljedica, privezani su za njihovo prijestolje. Oni upravljaju svime što činimo, u svemu što govorimo, u svemu što mislimo: svaki napor koji činimo da se oslobodimo njihovog jarma, samo će poslužiti da na njih ukaže i da ih potvrdi. Riječima čovjek se može praviti da se odriče njihovog carstva: ali u stvarnosti on će ostati njihov podanik sve vrijeme. Princip korisnosti prepoznaje ovu potčinjenost, i pretpostavlja je za temelje tog sistema, čiji je predmet da stvori osnovu blaženstva rukama razuma i prava. Sistemi koji ga dovode u sumnju, bave se bukom umjesto smislom, hirom umjesto razumom, tamom umjesto svjetlom." (I.)

• "Interes zajednice jeste jedan od najopćenitijih izraza koji mogu nastati u frazeologiji morala: nije čudo što se njegovo značenje često gubi. Kada ima značenje, ono je sljedeće. Zajednica je fiktivno tijelo, sastavljeno od pojedinačnih osoba za koje se smatra da ga sačinjavaju kao da su njegovu članovi. Interes zajednice je onda suma interesa njegovih članova koji ga čine. / Ali uzaludno je govoriti o interesu zajednice, bez razumijevanja šta je interes pojedinca. Za stvar se može reći da promovira interes, ili da je u interesu, pojedinca, kada ima tendenciju da doprinese ukupnoj sumi njegovih užitaka: ili, što je ustvari isto, da umanji ukupnu sumu njegovih boli." (IV.-V.)

Glava IV.

• "Zadovoljstvo onda, i izbjegavanje boli, ciljevi su koje zakonodavac mora imati u vidu; dolikuje mu stoga da razumije njihovu vrijednost. Zadovoljstva i boli su instrumenti s kojima mora raditi: dolikuje mu stoga da razumije njihovu snagu, koja je opet, drugim riječima, njihova vrijednost." (I.)

Glava XIII.

• "Općeniti predmet svih zakona jeste, ili treba biti, zajednički, da uveća ukupnu sreću zajednice; i stoga, na prvom mjestu, da isključi, koliko god je moguće, sve stvari koje imaju tendenciju da oduzmu od te sreće: drugim riječima, da isključe nestašluke." (I.)

Dodatak

• "Šta je pravo? Koji su dijelovi prava? Predmet ovih pitanja treba se posmatrati kao logička, idealna, intelektualna cjelina, ne fizička cjelina: pravo, a ne zakon. Istraga, usmjerena na ovu drugu vrstu predmeta, ne bi bila zahtjevna, niti zahtijevala upute. U tom smislu šta god se usvoji kao pravo od osobe ili osoba koje su priznate kao da posjeduju ovlaštenje stvaranja zakona, jeste pravo. Metamorfoza Ovidija, ako je tako data, bila bi pravo [...] Riječju pravo onda [...] znači taj idealni predmet, čiji je dio, cjelina, ili večina, ili skupina dijelova, cjelina, ili večina pomiješana sa, ili izrečena u zakonu; ne zakon koji ih izriče." (II.)