Otvori glavni meni
Uvod u pravne nauke
Autor
Mihajlo Lanović
spis pravne teorije
Originalni naziv
Datum izdavanja
1934.



PristupUredi

  • "[A]ko izvjesna vrsta životinja i izumre, ako bijesni tornado i uništi vegetaciju nekoga kraja, ako se i iscrpe bogata nalazišta određenog metala, zato ipak odnosna zoološka, botanička i mineraloška djela ne postaju još hrpom bezvrijednog papira, koji jedva još može da posluži zamatanju prodane robe u priprostoj sitničariji. S istih razloga ni ovaj potez pera zakonodavčeva koji u makulaturu pretvara čitave biblioteke zvaničnih zbornika postojećega prava ne dira nauke o pravu, već joj, naprotiv, daje i nove podloge za naučno istraživanje i svježe pobude za prosvjetno djelovanje." (3. Pravo kao nauka)


Prvi dio: Osnovni pravni pojmoviUredi

  • "Jedno [...] značenje prava [...] pretpostavlja unutrašnji zahtjev etičke ispravnosti, a drugo izvanjski jedan propis određene vrste. Svijest n. pr. da je čovjek "pravo uradio" tiče se etičke sadržine njegova djela, a ko samo "svoje pravo traži" može time da i najveću moralnu nepravdu nanese bližnjenu svome. O toj razlici u smislu vodi i naš jezik računa u izgovoru kad osnovni samoglas u riječi koja imade da označi etički zahtjev naglašuje brzim akcentom kao "prâvo" (iustitia), dočim onu drugu obilježuje uzlaznim naglaskom osnovnog sloga, pa je izgovara kao "prāvo" (ius). Pravnoj je nauci predmetom pravo u potonjem smislu, koji ćemo zato nazvati jurističkim za razliku od onoga prvog etičkoga." (6. Pravo)


  • "Pravo su svi narodi u sva vremena uvijek nekim pravilom smatrali. Ono je svima i u svako doba bilo stalno nekim propisom. Ono je i danas općenito poznato i priznato kao norma. Zato je i nama, dosljedno onome što smo maločas rekli, neposredni viši pojmovni rod prava tražiti u pojmu pravila, u pojmovnoj skupini norama. Pravo je, dakle, pravilo, pravo je, prema tome, norma [...] Pravo je, dakle, norma koja određuje što bi trebalo da bude [...] Pravo je, dakle, empirijska norma volje." (6. Pravo)


  • "Osnovna je, dakle, razlika između norama morala i religije, s jedne strane, i pravnih propisa, s druge strane, u apsolutnosti zahtijevanja jednih i u relativnosti obavezivanja drugih. Od etike se pravo razlikuje, osim toga, još i po načinu postanka, jer, dok etičkih pravila niko ne postavlja, nego ih svako neposredno sam spoznaje, pravni su propisi empirijske norme volje. Od religijskih pak norama, koje su, kao i pravne, noramama volje - neposredno ili posredno izjavljene volje božje - razlikuju se pravni propisi još i po nosiocu volje koja ih postavlja i podržava." (6. Pravo)


  • "Norma koja važi ona i obavezuje, a koja obavezuje ona i važi, i obratno." (6. Pravo)


  • "Vlast je od koje potječe pravna norma najviša, a norma je najviše vlasti pravo. I u tome je i osnovna razlika između pravnih i konvencionalnih norama, jer ove potonje nijesu nikada najviša pravila svoga kruga." (6. Pravo)


  • "Da izvjesnu vlast možemo najvišom da smatramo, treba, u prvome redu, da određeni krug ljudi obično sluša njene zapovijedi i zabrane." (7. Pravna vlast)


  • "[Pravnu vlast možemo označiti] kao trajnu vlast koja obično i uspješnije negoli ikoja druga čitavim sistemima norama opsežno i duboko reguliše čitave životne odnose svojih podanika." (7. Pravna vlast)


  • "I pravo možemo da označimo kao skup norama trajne vlasti koja obično i uspješnije negoli ikoja druga opsežno reguliše životne odnose svojih podanika." (7. Pravna vlast)


  • "[P]ravo i nije mermetni kip ili bronačana statua, kojoj bi se svi obrisi mogli jednom za vazda na dlaku tačno da odrede. Pravo je gorući krater uzavrjelih elemenata, iz kojega na sve strane nepostojani plamenovi ližu. Ono je kavez neukroćenih zvjerova, koji mu stalno rešetkama tresu. Pravo je šumna bujica gorska, koja se čas i preko obale nadme, čak opet duboko u korito vrati. Ili, još bolje, ono je uzbibano more života, kojemu je samo u velikim dubinama staloženi mir i postojano zatišje, dočim mu na površini vječna mijena nemirnoga valovlja vlada." (7. Pravna vlast)


  • "Norme nijesu pravo dok iza njih ne stoji autoritet pravne vlasti, a vlast nije pravna doklegod ne izdaje čitavih sistema pravnih norama koje se obično slušaju. Ali je pravna vlast logični prius prava, jer, iako ni pravne vlasti nema bez norama što ih je ona postavila, kao ni norama bez vlasti koja ih je donijela, ipak, u logičkom slijedu našega mišljenja dolazi prvo subjekat stvaranja, tvorac, a ona tek objekat stvaralačke njegove djelatnosti, stvorenje. Zato postanak pravne vlasti ne može ni pojmovno da bude pravom određen, jer ne stvaraju paragrafi pravnu vlast, nego pravna vlast postavlja paragrafe. Pravna vlast nije nikakova juristička tvorevina, nego jedna socijalna pojava, kojoj je temelj tražiti u nepreglednom nizu najrazličitijih uzroka društvenoga razvoja uopće. Ali i socijalne je zakone nemoguće utvrditi po kojima dolazi do razvitka pravne vlasti, jer činioci su koji kod toga sarađuju i mnogobrojni i raznovrsni, a relativna se snaga svakoga od njih ne može opitom da odredi, kao u prirodnim naukama, jer nema načina da ga se izdvoji između ostalih i u samostalnom njegovu djelovanju posmatra. Pa sve kad bi se i to dalo, ne bi ipak ni tim putem mogli da dođemo ni do kakovih stalnih društvenih zakona o razvitku pravne vlasti. Jer, kud je nepregledno mnoštvo sviju mogućih kombinacija u kojima sarađuje ono more činilaca koji kod toga u obzir dolaze, tud se i pojedinačna snaga svakoga od njih s vremenom na vrijeme iz temelja mijenja: Jedni, koji su do jučer bili od presudnog značaja, mogu danas da budu tek od sporedne važnosti, a mnogi od danas ponajvažnijih mogu već sutra da izgube skoro svako stvano značenje." (7. Pravna vlast; Vrela pravne vlasti)


  • "Za pravnu je nauku opstojnost pravne vlasti socijalna činjenica, sa kojom ona, kao takovom, računa; pravna je vlast za nju polazna tačka, o koju je vezana jedinstvena nit komplikovane mreže naučnih njenih sistema." (7. Pravna vlast; Vrela pravne vlasti)


  • "Pokoravanje pak milom može da bude iz najrazličitijih pobuda: iz religioznih ("svaka je vlast od Boga"), etičkih ("bolji je i mršavi mir negoli pretila pravda"), filozofskih ("svaki narod imade onakovu vladu kakovu zaslužuje"), patriotskih ("kakova je da je, naša je"), u očekivanju kakovih prednosti (n. pr. otpustom iz službe ili zatvorom), možda iz jednostavne mlitavosti ili iz puke navade itd. itd. [...] Pa i provođenje je norama silom u tijesnoj, dapače, u neizostavnoj vezi sa vršenjem njihovim milom, jer samo dobrovoljno pokoravanje normama od strane jednih, poslušnih, omogućuje prinudnu primjenu njihovu spram drugih otpornih. Da nema policije, žandarmerije i vojske, koje dobrovoljno slušaju, ne bi se mogle silom da provode norme spram renitentnih rebela. Ili zar bi ministri policije n. pr. samo lično hvatali odmetnike i razjurivali demonstrante? Zar bi ministri pravde sami justificirali delinkvente? Zar bi ministri finansija sami naplaćivali poreze? Itd. itd. Nepregledno je, dakle, mnoštvo načina na koje se norme mogu da provode i bezbrojne su, u pojedinostima, pobude s kojih im se podanici pokoravaju. Ali razlike šarolikog mnoštva njihova ne ulaze nikako u pojmovnu oznaku pravne vlasti. Pojam pravne vlasti obuhvaća sve moguće načine provedbe norama, kao i sve motive njihova slušanja. Za egzistenciju pravne vlasti nije važno zašto se njene norme slušaju, za nju je odlučno samo da joj se podanici stvarno pokoravaju. / Nije, dakle, tačno kad se prinuda uzima kao bitna pojmovna značajka pravne vlasti i prava. Pogotovo je pak posve pogrešno kad se pravo positovječuje sa silom." (7. Pravna vlast; Pravna vlast i sila)


  • "Ali da ni uspjela prijetnja, da ni stvarna prinuda nije značajkom pravnoga pojma, dokazom nam je svestrano kršenje norama pravnih. Svaka je, naime, povreda prava nepobitnim dokazalom neuspjeha prijetnje, otsutnosti prinude. A jer norme ponašanja nema koja ne bi bila ma kada i ma od koga prekršena, nema je, prema tome, ni kod koje ne bi prijetnja baš nikada promašila cilja, kod koje ne bi prinuda ni u kojem slučaju zatajila. I sad, ili prinuda nije bitna značajka pravne norme, ili norma bez prinude nije pravna; ali onda ni nema pravnih norama uopće!" (7. Pravna vlast; Pravna vlast i sila)


  • "Sila, prema tome, nije, doduše pojmovnom značajkom pravne vlasti, ali je redovnom pratilicom njenih pravila. Ona je "naturale", a ne "essentiale" prava; ona je najviše konsekutivna, a ne konstitutivna značajka njegova. Sila je u pravu samo prirodnom posljedicom onoga "običnog" slušanja pravnih norama." (7. Pravna vlast; Pravna vlast i sila)


  • "Suština je norme u zahtjevu: u njemu je i egzistencija i obavezna snaga pravnog pravila. Bez zahtjeva nema norme, a pravilo koje zahtijeva ono i važi i obavezuje. Ono važi i onda ako ga se krši, ono obavezuje i onoga koji ga ne vrši, jer ono ustraje u svom zahtjevu i spram onoga koji ga ne sluša." (7. Pravna vlast; Etička podloga pravne vlasti)


  • "[O]pstanak pravne vlasti, a po njemu i pravna obaveznost njenih norama zavisna [je] od poslušnosti podanika. Ako podanici prestanu da je obično slušaju više negoli ikoju drugu vlast, gubi ona značaj pravne vlasti, a propisi njeni obaveznu snagu pravnih norama. Etično je pak odobravanje jednom od najefikasnijih pobuda za slušanje norama, jednako kao što je i neodobravanje ponajvažnijom smetnjom njihovoj provedbi." (7. Pravna vlast; Etička podloga pravne vlasti)


  • "Za pravo je, dakle, značajno da legitimnost njegova podrijetla ne spada među bitne karakteristike osnovnog pojma njegova. Pravo se u uređenima ljudskim zajednicama stvara, doduše, redovno i po pravilu na propisani način, ali može da nastane, pa nerijetko i stvarno nastaje i uz očitu povredu postojećeg prava. Ono pravo zovemo zakonitim ili legitimnim pravom, a ovo potonje nezakonitim ili ilegitimnim. Međutim, te oznake upućuju samo na način postanka pravnih norama, a nemaju nikakove veze ni sa kakvim razlikama u pravnoj njihovoj obaveznosti, jer i povredom prava nastalo nezakonito pravo obavezuje posve jednako podanike kao i uz sve propisane formalnosti stvoreno legitimno pravo [...] Može pravna vlast i da vrijeđa etičke nazore svojih podanika, doklegod je samo redovno i po pravilu slušaju; ona može da i sav pravni poredak protke sve samim ilegitimnima pravnim normama, doklegod samo ostaje pravnom vlašću svojih podanika. Ali, kad se jedanput povrijeđeni moralni osjećaji podanički ustreme protiv tiranina, kad zahtjev legitimnosti pravnog poretka u narodu tako ojača te redovna provedba nemoralnih i protivzakonitih pravnih norama u pitanje dođe, onda je sa njome u pitanju i sam opstanak pravne vlasti. I pravna vlast koja bi, uprkos tome, i dalje vrijeđala etička uvjerenja svojih podanika potsijecala bi sama debelu granu na kojoj sjedi, zatrpavala bi sama muljem bistro vrelo svoje životne snage... U toj tačci, eto, poklapa se pravo sa moralom; u tome je smislu etičko odobravanje podanika trajnim izvorom pravne vlasti; a utoliko je tačna i ona: Iustitia regnorum fundamentum." (7. Pravna vlast; Etička podloga pravne vlasti)


  • "Ne može pravna norma i čedo njeno, pravnosadržajna volja, da ograniči psihološku volju pravne vlasti, koja ih je obje donijela i po kojoj jedinoj obje one i postoje. Ta pravna ih vlast može obje svakog časa da uništi, i neka samo sjekne psihološkom svojom voljom, i pravne će norme i pravnosadržajne njene volje nestati iz normativnog svijeta onoga što bi trebalo da bude." (7. Pravna vlast; Pojam volje)


  • "[N]ama vrelo prava nije u normativnoj volji države, nego u psihološkoj volji pravne vlasti." (9. Prava rečenica; Obećanje)


  • "Mi si možemo logički posve dobro da zamislimo i pravni poredak koji bi sastojao sve iz samih zapovjednih norama, u kome podanici ne bi imali nikakovih prava, nego samo dužnosti. Dakako da bi takovo društveno uređenje bilo u današnje doba nečuvena despotija, ali bi ipak imalo sve bitne značajke jednoga pravnog poretka. No naše su današnje vulgarne predodžbe o pravu, stvarno, sve tako protkane normama obećanja te nas lako zavode u zabludu kao da i etička vezanost spada k osnovnomu pojmu prava. Mi si danas ne možemo modernoga pravnog poretka psihološki ni zamisliti bez subjektivnih prava podanika, ni bez pravne vezanosti pravne vlasti, a sve to pretpostavlja norme obećanja, po kojima nužno ulazi u pravo i izvjesna etička sadržina. Međutim, mi nijesmo nikad ni poricali da se i pravo može da stavi na podlogu morala, mi nijesmo nikada ni tvrdili da ono mora da ostane anetičkim. Mi smo, što više, išli u tome pogledu tako daleko te smo dopustili da se pravna vlast može da zasniva na etičkom odobravanju podanika." (9. Prava rečenica; Obećanje)


  • "Država je, dakle, društvo koje nastaje pokoravanjem pravnim normama." (10. Država)


  • "Komu pripada pravna vlast, pitanje je socijalno i političko, a ne pitanje pravno." (10. Država; Elementi pojma državnoga)


  • "Stvarno, međutim, suveren nije ni vladar, ni narod, ni država, nego je pravna vlast suverena." (10. Država; Značenje suverenosti)


  • "[U] širem [predjusrističkom osnovnom] smislu, ne znači državni ustav ništa drugo nego stvarni sastav pravne vlasti. To je samo skupni jedan pojam onih ličnosti i grupa koje uistinu vladaju izvjesnom državnom zajednicom, uzajamnih njihovih odnosa i faktičnog udjela kod vršenja najviše vlasti. Pa, jer bez pravne vlasti ne može da bude ni zajednice onih koji se njenim normama pokoravaju, prirodna je stvar da bez ustava, u tome značenju, nema ni države. Svaka država mora da imade pravnu vlast, mora, dakle, i ustav da imade. Ustav je, u tome smislu, jedan od osnovnih pravnih pojmova. On je pojam koji pravna i državna nauka nužno pretpostavlja. Ali stvarni je sastav pravne vlasti konkretna socijalna činjenica, a ne apstraktna pravna ustanova. Zato se ustav, u tome smislu riječi, ne da nikakovima, pa ni pravnim normama po volji da odredi." (10. Država; Državni ustav)


  • "U užem [socijalnom bitnom] smislu riječi obuhvaća pojam ustava, pored prikazanoga stvarnog sastava pravne vlasti, još i sve norme obećanja kojima se ona obavezala svojim podanicima."(10. Država; Državni ustav)


  • "Pod državnim se ustavom [u pravnosadržajnom smislu], naime, razumijeva i skup onih pravnih norama koje regulišu sastav i ograničuju nadležnost pravne vlasti." (10. Država; Državni ustav)


  • "Samo velike promjene u ustavnom ustrojstvu državne zajednice znače i temeljite izmjene u stvarnom sastavu pravne vlasti njene. Ali do njih ne dolazi tako često. Prolaze decenija, kašto i stoljeća duga, ličnosti i pokoljenja izumiru i nova se rađaju, a srazmjerje u odnosima vlasti ostaje podjednako. Ono pak često, tako reći posvednevno mijenjanje površine prirodnim je znakom životne energije narodne. Ali ono ne siže do dubina, ono ne zahvaća jezgre pravne vlasti, koja ostaje relativno stalnom i uglavnome neizmijenjenom. A o njoj se nama i radi kad je riječ o državnom ustavu u širem smislu, jer ona je stvarnim nosiocem pravnog poretka, a one srazmjerno neznatne promjene na površini njenoj uzrokom su tek ponovo podvučene izbrušenosti izvanjskog ruba osnovnog pojma pravnoga." (10. Država; Državni ustav)


  • "A za upoređivanje pravnosadržajnog sa osnovnim pojmom ustava i za ocjenjivanje stvarne snage normativnih nosilaca pravne vlasti najboljim nam je kamenom kušnje eventualni državni udar: suspendovanje normativnog ustava ili kršenje pojedinih njegovih propisa. Ako takav pokušaj zataji, znak je da pravnosadržajni ustav odgovara osnovnom pojmu njegovu, da su, naime, vodeći činioci normativnog ustava ujedno i stvarnim nosiocima pravne vlasti. Uspije li pak takav podvig i održi li se i onda na vlasti stvarni nosilac njezin kad krši norme pisanoga ustava, u kome njega ili uopće nema ili nije sam, nego je uz druge ličnosti označen kao nosilac vlasti, onda znademo da normativni sastav pravne vlasti ne odgovara stvarnome i da pravnosadržajni pojam ustava treba razlikovati od osnovnoga." (10. Država; Državni ustav)


  • "Tumačenje je [...] svako iznalaženje unutrašnjega duševnog stanja na osnovu izvanjskoga njegova očitovanja." (12. Tumačenje)


  • "[T]ri načela svakog tumačenja prava dadu (se) svesti na jedno pravilo: da se sve izjave volje pravne vlasti imadu da protumače u jedan neprotivrješni sistem pravnih norama." (12. Tumačenje)


  • "Mi smo sve pravne zahtjeve označili kao subjektivna prava." (13. Pravni odnosi; Subjektivno pravo)


  • "Subjektivnih prava može, ali ne mora da bude bilo ma u kojem pravnom poretku. To je jedan opći, a ne osnovni pravni pojam, koji bi pravna nauka pretpostavljala." (13. Pravni odnosi; Subjektivno pravo)

Drugi dio: Opći pravni pojmoviUredi

  • "Gdje je pak granica između jedne i druge krajnosti, koja bi imala da pretstavlja među pravne i policijske države, to vladajuća nauka nije kadra da tačnije odredi [...] jezgra one značajne koju smo podvukli kao bitnu za razliku pravne države od policijke: pravo, naime, podanika da traže primjenu upravnopravnih propisa na svoju korist." (20. Upravno pravo; Predmet i tipovi uprave)