Otvori glavni meni

Stvaranje ustava u duboko podjeljenim društvima

Stvaranje ustava u duboko podjeljenim društvima
Autor
Hanna Lerner
spis političke teorije
Originalni naziv
Making Constitutions in Deeply Divided Places
Datum izdavanja
2011.



  • "Ustavi usvojeni od duboko podjeljenih društava mogu zaista oslikavati identitet 'naroda' u čije ime je ustav pisan. Oni to čine predstavljajući identitet 'naroda' kao što je postojao u vrijeme ustavotvorstva, drugim riječima, podijeljeni identitet."


  • "Da bi ustavi bili narodno prihvaćeni kao legitimni u demokratskim društvima, oni moraju izražavati ishodnišnu zajedničku viziju političke zajednice."


  • "Razlikovanje između države-nacije i liberalnih paradigmi ustava predstavlja dvije različite percepcije odnosa između ustava i 'naroda'. Ustavi se mogu smatrati ili kao da stvaraju narod ili da oslikavaju njegov pred-ustavni identitet. Dok prvi odgovara 'liberalnoj' ustavnoj paradigmi, drugi predstavlja temeljni osnov ustavne paradigme 'države-nacije'. Većina demokratskih ustava utjelovljuje osobine kako liberalno-demokratske političke kulture (npr. uključivanje povelje sloboda, i demokratska izborna pravila) i suštinske karakteristike u smislu državnih simbola i određenih kulturnih praksi (npr. zvanični dan odmora, službeni jezik, državna vjera, itd.). Međutim, postoje društva čiji se ustavi ne uklapaju u ovu kategorizaciju. To su društva koja ja označavam kao duboko podijeljena društva. Ovo iz razloga što duboki ideološki procjepi u tim društvima spriječavaju nastanak pred-ustavnog konsenzusa koji je nužan za stvaranje bilo koje od dvije paradigme ustava."


  • "[Inkrementalistički pristup ustavotvorstvu] predstavlja pristup, radije nego striktni model jer se može manifestovati kroz različite ustavne strategije, poput izbjegavanja odlučivanja, korištenja dvosmislenog i maglovitog ustavnog jezika i uključivanje kontradiktornih odredaba u ustav. Sve ustavne strategije uključene u inkrementalistički alat namjeravaju odložiti buduće ustavne izbore koji se tiču temeljnih aspekata ustava da bi se odobrilo dolaženje do nekog oblika sporazuma o ustavu. Inkrementalistički pristup ne znači da se odluke koje se tiču strukrute vladinih institucija odlažu za budućnost. Radije, odluke o institucijama vlade i regulacije moći su jasne, i one dopuštaju demokratskom poretku da funkcionira. Suprotno tome, po spornim temeljnim pitanjima poput odnosa države i crkve i definicije nacionalnog identiteta, inkrementalistički pristup znači da se izbjegavaju jasne odluke da bi se zaobišli otvoreni sukobi. Umjesto činjenja jednoznačnih izbora, pisci [ustava] prenose takve sporne odluke iz ustavne u političku arenu [...] [Č]etiri principa koja podupiru inkrementalistički pristup ustavotvorstvu: ne-večinsko odlučivanje; ne-revolucionarni pristup; predstavljanje ideoloških neslaganja; i prenošenje problema iz ustavne u političku sferu."


  • "Pokušavanje rješavanja sukoba između sukobljenih vizija država unutar okvira ustava vodi u paradoksalnu situaciju. Pod uslovima dubokih neslaganja oko karaktera države, odlaganje spornih izbora i usvajanje dvosmislenih ustavnih formulacija u temeljnoj fazi omogućava demokratskim sistemima da ustanove stabilni ustavni poredak. Međutim, neke dvomislene ustavne formulacije mogu dovesti do neegalitarnih ili neliberalnih ustavnih aranžmana koji se teško mogu promijeniti kroz politički sistem. Istovremeno, osnaživanje sudskog sistema kao glavnog zaštitnika kako konstitucionalizma tako i liberalizma može se vidjeti od nekih segmenata stanovništva kao prijetnja delikatnoj ravnoteži moći između grana vlasti. Ako se sudovi percipiraju kao da se zauzimaju za neku stranu u borbi oko karaktera države, njihova legitimnost može biti potkopana u očima suprotnog kampa. Stoga, njihovim naporima da promoviraju egalitarizam i liberalizam kroz jezik ustavnog prava oni mogu oslabiti svoj temelj legitimnosti kao politički neutralnih zaštitnika demokratskih procedura i vladavine prava."


  • "U doboko podjeljenim društvima, inkrementalistički ustavi ostvaraju legitimnost i pristanak predstavljajući identitet naroda kakav zaista i jeste - duboko podijeljeni. Na ovaj način, inkrementalistički ustavni pristup ide van kako esencijalističkog modela 'države-nacije', tako i proceduralističkog 'liberalnog' modela odnosa ustava i identiteta. U jednu ruku, inkrementalistički ustav ne teži predstaviti homogenu cjelinu i priznaje da je društvo segmentirano. U drugu ruku, ne pokušava 'privatizirati' pitanja identiteta ignorišući ih i isključujući ih iz ustavne arene. Radije, priznaje interne napetosti, i koristi dvosmisleni i magloviti jezik u pokušaju da odloži - ne da zanemari - odluke koje se tiču temeljnih aspekata ustava."