Scott Hershovitz

• "Reći da jedna osoba ima de facto autoritet nad drugom znači reći da obje učestvuju u praksi čije su uloge takve da prva osoba ima pravo da vlada, a druga dužnost da se pokorava. Osoba sa de facto autoritetom također ima legitiman autoritet ako praksa, i njihovo učestvovanje u njoj jeste, u nekom smislu, opravdana. Izazov je odgovoriti koja vrsta opravdanja je nužna za društveno-konstruisane uloge tako da imaju normativne učinke. Kada ljudi zaista imaju prava i dužnosti povezane sa ulogama koje zauzimaju?" (Role of Authority)

• "Suočeni sa tvrdnjom autoriteta može se uvijek pitati: "Koje pravo ti imaš da činiš zahtjeve prema meni?" "Ja sam John", nije prikladan odgovor, niti je: "Ja znam bolje nego ti". Ali: "Ja sam tvoj šef", moglo bi biti. Uloge struktuiraju odnose autoriteta [...] Prepoznavanje da se autoritet vezuje za uloge dopušta nam da cijenimo da se neko može pokoravati roditelju, šefu kuhinje, ili dirigentu, jer je kćerka, kuhar, ili violončelista." (Ibid.)

• "Ako pravo ima autoritet, i koristi ga da zabrani ubistvo, onda pravo ima zahtjev prema svojim subjektima da ne ubiju, i njegovi subjekti onda duguju pravu (ili, možda više idiomatski, državi) dužnost da ne ubiju. Ključ ovdje jeste da moralna dužnost koju pravo stvara ako ima legitiman autoritet jeste različita od moralne dužnosti da ne ubijamo koju imamo prije nego što pravo dođe na scenu. Ako se ta dužnost ikome duguje, pretpostavka je da se duguje ljudima koje možemo povrijediti ubistvom - žrtva svakako, ali također njegova porodica i prijatelji, između ostalih. Suprotno, moralna dužnost koju stvara pravo duguje se pravu. To nije mala stvar. Kada dugujete nekome dužnost vi ste im odgovorni. Osoba kojoj se duguje dužnost tipično ima ovlaštenje da zahtjeva naknadu ili da izvrši kaznu ako je ne izvršite [...] Svrha zabrane ubistva može biti da dodijeli pravu moralnu legitimaciju da odgovori na ubistvo, ne da pomogne ljudima da se usklađuju sa njihovim nezavisnim dužnostima da ne ubiju." (The Authority of Law)

• "[P]itanje da li jedna osoba ima autoritet nad drugom zavisi od toga da li (1) moralno dopuštena društvena praksa koja prvo pripisuje pravo na vladanje i drugo dužnost na pokoravanje; i ili (2) stranke su izabrale da učestvuju u praksi, ili (3) njihovo učestvovanje je moralno mandatorno i za autoritet (ali ne nužno i za subjekta) stvarno." (Ibid.)

• "Pravo koje namjerava da riješi koordinacijski problem mora biti dovoljno jasno da koordinira djelovanje, te ne bi bilo mudro ostaviti sadržaj takvog zakona kontigentnim o spornim tvrdnjama moralnosti. Ali Raz ne cilja da pokaže da mora biti moguće identifikovati sadržaj nekih zakona bez upućivanja na razloge koje oni trebaju da riješe. On tvrdi da svi zakoni moraju ispuniti uslov kao stvar konceptualne nužnosti. Raz griješi jer autoritet ima uloge da igra i izvan pomaganja subjektima da se usklade sa razlozima. Moralnost može igrati ulogu u određivanju sadržaja prava bez da podriva tvrdnju prava za autoritativnošću." (Ibid.)

• "[Č]esto, poenta prava nije da govori ljudima šta moraju činiti; radije, ona je da ih učini odgovornim pravu zbog propuštanja da to učine." (Ibid.)