San o zemljici bosanskoj

San o zemljici bosanskoj je roman bosanskohercegovačkog pisca Izeta Perviza

---

• "Strah je svud oko njega, ogromni ljudski strah. Osjeća on kako taj strah curi iz ljudi, polutečan, ljepljiv, nekad ga vidi i zamišljenog i stvarnog, u boji, svjetložut, osjeća kako se širi okolo, i sve lijepi jedno za drugo, čovjeka za čovjeka, pa su mu se svi slijepili u tolikoj mjeri da je čovjeku pojedincu teško da se raspozna, gotovo nemoguće. (.)-Nije li strah isto tako spoznaja kao što je svaka spoznaja u svojoj suštini strah? -Vodi li strah do spoznaje? -Vodi li spoznaja do straha?" (San o zemljici bosanskoj)

• "Eto, svadba se pretvori u krvavu svadbu, a iz takve svadbe nema ni braka. Nije bitna svadba, niti je biran djever, on se već tri puta pokušao ubiti, ubio bi se on i bez svadbe, a to da je baš na svadbi sasvim je slučajno.

- Nije slučaj već sudbina. Nema slučaja. - Da nije slučaja, ne bi bilo ni sudbine. - Da nije sudbine, ne bi bilo ni slučaja. - Ne! Sudbina je samo zbir slučaja, iz njih građena." (San o zemljici bosanskoj)

• "Gdje je vrijeme?! Kad bi čovjek samo znao gdje se zaturilo to pakleno vrijeme, u kojem džepu počiva, sve bi mu bilo jasno. Ovako, kolo, samo kolo; kao san, kao laž, kao stvarno, kao prikaze, kao sve. Luđačko kolo u kojem se ništa ne može razabrati da li to da je on, Atif, u sredini, i opet, ni to sa sigurnošću, jer oh, Bože, ko će odrediti sredinu kola za koje nismo sigurno postoji li ili ne."