Samantha Besson
švicarska pravna teoretičarka
Rođenje 30. mart 1973.
Švicarska
  • "[V]ažno je razlikovati između dvije kategorije prava: prava koja se tiču pristupa članstvu u političkoj zajednici (prava na članstvo) i ona koja se tiču istinskog članstva u političkoj zajednici (prava članstva) [...] [P]rava na članstvo odgovaraju prvom i glavnom čitanju Arendtinog prava da se imaju prava: ona univerzalna moralna prava, i potencijalno također međunarodna zakonska prava na članstvo, prava su koja garantuju konačnu korist ljudskih prava unutar svake političke zajednice. Ta univerzalna moralna prava da se imaju ljudska prava su konstitutivna za nečiji jednaki moralni status i čine, u političkim okolnostima gdje postoje uslovi političke jednakosti, prava na jednako političko članstvo i učešće. Druga grupa prava koja garantuju članstvo u političkoj zajednici, tj., većina ljudskih prava, mogu se barem smatrati pravno zaštićenim univerzalnim moralnim pravima i većinom vremena i kao zakonskim pravima također. Međutim, osim ako ne upućuju na i ne odgovaraju postojećim nacionalnim (moralno-političkim i zakonskim) ljudskim pravima, ona ne mogu (još) biti smatrana ljudskim pravima zbog manjka međunarodne moralno-političke zajednice [...] Općenito, postoje dvije grupe prava među pravima na koja se običnu upućuje kao na 'međunarodna ljudska prava': prva grupa (prava na članstvo) koja se trebaju legalizirati na međunarodnom nivou, dok se prava koja pripadaju drugoj grupi (prava članstva) moraju legalizirati kako na međunarodnom, tako i na nacionalnom nivou u datoj političkoj zajednici prije nego što se također mogu priznati kao ljudska prava pod međunarodnim pravom. U međuvremenu, norme međunarodnog prava ljudskih prava koja štite prava u drugoj kategoriji garantuju prava da se imaju ljudska prava zaštićena pod nacionalnim pravom." (Human Rights and Constitutional Law: Patterns of Mutual Validation and Legitimation)


  • "Međunarodno pravo ljudskih prava osigurava vanjsku zaštitu prava da se imaju nacionalna ljudska prava u političkoj zajednici u kojoj je neko član. Taj vanjski režim ljudskih prava funkcioniše na tri dimenzije nacionalno i ima stoga tri različite, iako komplementarne, funkcije: (i) suštinsku: zahtijeva zaštitu minimalnog i apstraktnog sadržaja tih ljudskih prava protiv nacionalnog uzravnavanja-nadolje, i stoga dejstvuje tako kao oblik rezervne podrške; (ii) ličnu: zahtijeva uključivanje svih onih koji su subjekti nacionalne jurisdikcije, teritorijalno i ekstrateritorijalno i ne bitno da li su državljani ili ne, u opseg tih prava; i (iii) proceduralnu: zahtijeva uvođenje kako unutrašnjih, tako i vanjskih, institucionalnih mehanizama nadzora i provođenja tih prava. Stoga, kroz odnos međusobne podrške između nacionalnih ljudskih prava i međunarodnih ljudskih prava i produktivne napetosti između vanjskih i unutaršnjih garancija, pravo ljudskih prava se konsolidovalo kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou. Međunarodna ljudska prava su specificirana kao nacionalna ljudska prava, ali nacionalna ljudska prava se za uzvrat progresivno konsolidiraju u međunarodna ljudska prava." (Ibid.)


  • "[Argumenti za konstitucionalizaciju ljudskih prava:] [p]rije svega, konstitucionalizacija ljudskih prava doprinosti njihovoj demokratskoj legitimaciji u onoj mjeri u kojoj je ustavni pravotvorni proces najinkluzivniji i najdeliberativniji od svih. Drugo, ustavno pravo ima temeljnu konstitutivnu funkciju i uključivanje ljudskih prava unutar temeljnih normi pravnog poretka potvrđuje njihov temeljni karakter. Treće, konstitucionalizacija ljudskih prava garantuje njihovu ujednačenu primjenu kroz čitav pravni poredak na svim zakonodavnim nivoima. Četvrto, ustavna zaštita apstraktnih ljudskih prava dopušta varijacije u zakonodavnim specifikacijama dužnosti iz ljudskih prava, bez da se time dovode u pitanja njihove apstraktne garancije. Ovo čini minimalni, iako nepotpuno teoretizirani sporazum o određenim interesima smatranim dovoljno važnim da dovedu do prava i onda do dužnosti, i zaštite ih protiv balansiranja i prevage od strane drugih interesa i moralnih obzira u slučaju sukoba. Konačno, konstitucionalizacija ljudskih prava osigurava prioritet njihovim odgovarajućim dužnostima nad drugim pravnim normama i obavezama koje nastaju iz pravnog poretka." (Ibid.)


  • "[P]otencijalni doprinos međunarodnih institucija za ljudska prava demokratskim procesima ili kompenzacija za manjak tavkih procesa nacionalno je ono što im pomaže da opravdaju svoj legitimni autoritet u slučajevima u kojima one nameđu određena tumačenja ljudskih prava nacionalnim autoritetima. Isto kao što međunarodna ljudska prava doprinose zaštiti prava na demokatsko članstvo i prava da se imaju ljudska prava u demokratskoj političkoj zajednici, međunarodne institucije za ljudska prava štite demokratske institucije i garantuju njihovu sposobnost da štite ljudska prava." (Ibid.)