Rubaije
| Rubaije |
|---|
| Autor |
| Omar Hajjam |
poeme
|
| Originalni naziv |
| رباعیات عمر خیام |
| Datum izdavanja |
| 1859. (Fitzgeraldov prijevod) |
- "Kad jednom na Zemlji ne bude nas - svijet će biti svijet,
- kad nam se izgubi trag i glas - svijet će biti svijet;
- i prije nego smo bili mi - svijet je bio svijet,
- i nama kad kucne zadnji čas - svijet će biti svijet."
- "Bilo dvjesta, bilo trista, bilo tisuć ljeta
- Da poživiš najposlije otićeš sa svijeta.
- Bio vladar il siromah, što od prošnje živi,-
- Jednaka će vrijednost biti njihovih skeleta."
- "Koji čovjek nikad nije prekršio
- Tvoj zakon, reci?
- Život bez grijeha
- kakav bi ukus imao, reci?
- Ako zlo koje sam učinio
- Ti kazniš zlom
- Kakva je razlika
- između Tebe i mene, reci?
- "Na nebesima ima zvijeza i Bik se naziva,
- A na drugom vele da Zemlja počiva.
- Otvor' oči, pa pogledaj: kol'ko magaradi
- Među dvama bikovima živi i uživa."
- "Ruka kao moja, koja čašu drži,
- S ćursom i s ćitabom nikada ne trži.
- Ti pobožnjak suhi, ja bezbožnjak mokri;
- Gdje si čuo vatra da mokroga prži?"
Drugi o djelu uredi
- Jorge Luis Borges
- "U Rubaijama se čita da je sveopća historija predstava koju Bog smišlja, prikazuje i promatra; ta špekulacija (kojoj je tehnički naziv panteizam) mogla bi nas navesti na pomisao da je Englez uspio iznova stvoriti Perzijanca zato što su obojica bili, u biti, Bog ili trenutna lica Božija." (Zagonetka Edwarda Fitzgeralda)
