Ruža (Nura Bazdulj-Hubijar)

Ruža
Autor	Nura Bazdulj-Hubijar
Originalni naziv	Ruža
Datum izdanja	1990.

• "- Tata, ovaj čiko što je ušao mesar je. Sjećaš li se kad me mama nedavno poslala u mesnicu, a ja se vratila praznih ruku. E, u toj mesnici je on radio. Kad sam došla na red, zamolila sam kilogram juneće šnicle. Stajao je iza pulta, odvratno se smješkao i namigivao.

- Hoćeš li mlađe ili starije, seko?

- Tako, vaših godina - kazala sam i izjurila van praćena smijehom ostalih mušterija. Njegovu reakciju nisam uspjela da vidim." (str.14)

• "Tata je imao običaj reći da je apsolutna sreća nešto imaginirano, nestvarno, te da sreća ne bi ni bila sreća ako bismo je dosegnuli." (Ruža III)

• "Ljudi valjda imaju šesto čulo. Osjete tugu i odu." (Ruža III)

• "Ali izgleda da nije važno valjaju li roditelji svojoj djeci, nego valjaju li svijetu." (Ruža III)

• "Kako se sudbina zlobno šali sa svima nama." (Ruža III)

• "Zaplakala, tiho i bezglasno, kao što plaču djeca od samoće i nesvaćenosti." (Ruža III)

• "Glasam za slobodu izbora, glasam za ljubav." (Ruža III)

• "Sa samo metar-dva udaljenosti gledao sam dva bića koja se vole toliko da bol onog drugog doživljavaju kao svoju." (Ruža III)

• "Onda sam shvatila da nema ništa što ljudsko biće s vremenom neće prihvatiti. Ništa ranjivije, a žilavije od čovjeka. Jači je od ikakve životinje." (Ruža III)

• "Mama i tata rat su prošli bez fizičkih ozljeda. Onih drugih, kao i kod svih ljudi u Bosni, onih koji su ostali ili otišli, svejedno, bilo je bezbroj. Ostali su ožiljci koji svako malo bole." (Ruža III)

• "Nije lako biti lijepa žena. Ko nikad nije bio lijep, sa starošću gubi samo mladost, ružnoća ostaje," (Ruža III)