"[O]dnos između poslodavca i izolovanog zaposlenika ili radnika je tipično odnos između nosioca moći i onoga ko nije nosilac moći. U svom začetku to je čin pokoravanja, a svom vršenju stanje potčinjenosti, koliko god pokoravanje i potčinjavanje bili skriveni tom neizbježnom fikcijom pravnog uma zvanom 'ugovor o radu'. Glavni cilj radnog prava uvijek je bio, a usudit ċemo se reċi uvijek ċe biti, kompenzacijska sila za odupiranje nejednakosti pregovaračke moći koja je inherentna, i mora biti inherentna u radnom odnosu."